Hrvoje Hitrec

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hrvoje Hitrec
Hrvoje Hitrec.jpg
Rođenje 1943.
Zagreb
Zanimanje književnik, romanopisac, dramski pisac, filmski i televizijski scenarist
Nacionalnost Hrvat
Nagrade

Hrvoje Hitrec (Zagreb, 1943.) suvremeni je hrvatski književnik, romanopisac, dramski pisac, filmski i televizijski scenarist, posebice poznat po brojnim knjigama za djecu i mladež.


Sadržaj

[uredi] Životopis

Rođen je u Zagrebu, 1943. godine. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jedan je od utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice. Dvaput je bio član Predsjedništva HDZ-a.

Na početku 1990-ih postao je prvi glavni ravnatelj Hrvatske Radiotelevizije a potom ministar informiranja. Bio je vijećnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog sabora.[1]

U romanima, pripovijetkama, dramskim i televizijskim ostvarenjima najčešće mu je mjesto zbivanja grad Zagreb. Prvi Hitrecov roman je "Pustinjakov pupak", pa zatim "Manijak" i "Ljubav na crnom baršunu". Najveću su popularnost, i opet u zagrebačkom ambijentu, doživjeli Hitrecovi "Smogovci", saga o odrastanju djevojčica i dječaka, u pet knjiga. Po "Smogovcima" je napravljena najdulja serija u hrvatskoj povijesti s velikim uspjehom. Autor je i drugih romana, kako za djecu ("Eko Eko", "Humandel"), tako i za odrasle ("Ur", "Pustinjakov pupak", "Ljubavi na crnom baršunu", troknjižje "Kolarovi" koje prate sudbinu zagrebačke obitelji kroz cijelo 20. stoljeće).

Predsjednik je Hrvatskog kulturnog vijeća i član Hrasta.

Član je povjerenstva Nagrade Dr. Ivan Šreter za izbor najbolje riječi.[2]

[uredi] Nepotpun popis djela

  • "Humandel", Školska knjiga, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-0-61231-0
  • "Hrvatske legende", Školska knjiga, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-0-61222-2
  • "Kolarovi", Školska knjiga, Zagreb, 2004., ISBN 953-0-61622-8
  • "Matko na štakama", Mosta, Zagreb, 2004., ISBN 953-226-042-0
  • "Gradsko kazalište Trešnja 1999.", Zagreb, 1999.
  • "Zagreb: hrvatska prijestolnica", Zagreb, 1994.
  • "Kanjon opasnih igara", Zagreb, 1994.
  • "Ur", Zagreb, 1982.
  • "Eko Eko", Zagreb, 1979. i još 9 izdanja u Zagrebu i 2 u prijevodu
  • "Smogovci: romančić za nešto stariju djecu i prilično mladu omladinu", Zagreb, 1976. i još 8 izdanja
  • "Pustinjakov pupak", Zagreb, 1974.

Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.

[uredi] Nagrade i priznanja

Dobitnik je značajnih književnih nagrada: "Ksaver Šandor Gjalski", "Ivana Brlić Mažuranić" i "Grigor Vitez".

[uredi] Izvori

  1. ↑ http://www.h-rast.hr/Veliko-vijece/HRVOJE-HITREC.html
  2. ↑ http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=5&ID_VIJESTI=156869

[uredi] Vanjske poveznice

  • HKV Članovi - Hrvoje Hitrec


Flag of Croatia.svg Nuvola apps package wordprocessing.png Nedovršeni članak Hrvoje Hitrec koji govori o hrvatskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

v • r • u
Dobitnici Nagrade Ksaver Šandor Gjalski za književnost

1981.: Ivan Aralica ("Put bez sna") • 1983.: Iris Supek ("Kraj svijeta počinje kihanjem") • 1983.: Tatjana Arambašin Slišković ("Čovjek koji je volio vlakove, čovjek koji je mrzio vlakove i druge priče s tračnica") • 1985.: Irena Vrkljan ("Svila, škare") • 1986.: Pavao Pavličić ("Trg slobode") • 1987.: Hrvoje Hitrec ("Ljubavi na crnom baršunu") • 1988.: Dubravka Ugrešić ("Forsiranje romana reke") • 1989.: Nedjeljko Fabrio ("Berenikina kosa") • 1990.: Zvonimir Majdak ("Krevet") • 1991.: Goran Tribuson ("Potonulo groblje") • 1992.: Feđa Šehović ("Svi kapetanovi brodolomi") • 1993.: Dalibor Cvitan ("Ervin i luđaci") • 1994.: Miljenko Jergović ("Sarajevski Marlboro") • 1995.: Pavao Pavličić ("Šapudl") • 1996.: Višnja Stahuljak ("Sjećanja") • 1997.: Alenka Mirković-Nađ ("91,6 Mhz glasom protiv topova") • 1998.: Ratko Cvetnić ("Kratki izlet, zapisi iz Domovinskog rata") • 1999.: Goran Tribuson ("Trava i korov") • 2000.: Zoran Ferić ("Anđeo u ofsajdu") • 2001.: Stjepan Tomaš ("Odnekud dolaze sanjari") • 2002.: Nedjeljko Fabrio ("Triemeron") • 2003.: Josip Mlakić ("Živi i mrtvi") • 2004.: Renato Baretić ("Osmi povjerenik") • 2005.: Luko Paljetak ("Skroviti vrt") • 2006.: Igor Štiks ("Elijahova stolica") • 2007.: Sanja Lovrenčić ("U potrazi za Ivanom") • 2008.: Ivo Brešan ("Katedrala") • 2009.: Ratko Cvetnić ("Polusan") • 2010.: Ivana Šojat Kuči ("Unterstadt") • 2011.: Ivan Aralica ("Carske kočije") •
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Hrvoje_Hitrec&oldid=3303342"
Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati
Drugi jezici