Talijanska uprava za Kvarner

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Talijanska uprava za Kvarner
Reggenza Italiana del Carnaro
Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg
1919.–1920. Flag of the Free State of Fiume.svg

Zastava Talijanske uprave za Kvarner

Zastava

Glavni grad Rijeka (Fiume)
Jezik/ci talijanski, hrvatski
Vlada Republika
vođa (duce)
 - 1919. - 1920. Gabriele D'Annunzio
Povijest Međuratno razdoblje
 - državni udar 12. rujna 1919.
 - Carta del Carnaro 8. rujna 1920.
 - Uspostavljena uprava 30. prosinca 1920.
 - Rapalski ugovor 12. studenog 1920.

Talijanska uprava za Kvarner (talijanski: Reggenza Italiana del Carnaro) bila je država koju je Gabriele D'Annunzio proglasio u Rijeci 8. rujna 1920. godine. Ova samoproglašena država nikad nije dobila međunarodno priznanje i u prosincu ju je zamijenila Slobodna Država Rijeka.

Povijest[uredi VE | uredi]

Zbog odluke o mogućoj predaji Rijeke na Pariškoj mirovnoj konferenciji D'Annunzijevi Arditi 12. rujna 1919. zauzimaju grad i prisiljavaju američke, britanske i francuske okupacijske snage na povlačenje. Iako su D'Annunzijeve pristaše smatrale da će Italija pripojiti Rijeku, to se nije dogodilo. Italija je umjesto toga započela blokadu Rijeke zahtjevajući od pobunjenika predaju.

Nakon toga je D'Annunzio proglasio Talijansku upravu za Kvarner s ustavom koji je sadržavao mnoge elemente kasnijeg talijanskog fašizma i u kojem je on dobio titulu vođe (duce). Budući da D'Annunzio nije priznavao Rapalski ugovor, najavio je rat Italiji. Na kraju je predao grad u prosincu 1920. nakon bombardiranja talijanske mornarice (Krvavi Božić).

Ustav[uredi VE | uredi]

D'Annunzio na poštanskoj marki Rijeke, 1920. godine

Ustav Talijanske uprave za Kvarner (Carta del Carnaro) bio je spoj anarhističkih, protofašističkih i demokratskih republikanskih ideja, pomalo dadaistički, ali i napredan za svoje doba. D'Annunzija se često smatra prethodnikom ideala i metoda talijanskog fašizma. Ovaj ustav je D'Annunzio napisao zajedno s anarhosindikalistom Alcesteom De Ambrisom koji je napravio politički i pravni okvir ovog dokumenta, dok ga je D'Annunzio pjesnički uljepšao. Uz preambulu, prema kojoj je glazba osnovni princip države, ustav je, primjerice, predviđao ravnopravnost spolova, toleranciju religije i ateizma, temeljit sistem socijalne i zdravstvene zaštite, staračku skrb, te udruživanje građana u deset interesnih staleža - uz koje je u budućem parlamentu trebao biti zastupljen i jedanaesti, mistični, okupljen oko “nepoznatog genija”, za kojeg je na tadašnjem Danteovu trgu (danas Trg Republike Hrvatske) gorjela vječna vatra.[1]

Zakonodavna vlast sastojala se od dva doma (Consiglio degli Ottimi i Consiglio dei Provvisori), čije bi zajedničke sjednice (Arengo del Carnaro) odlučivale o stranim sporazumima, dopunama ustava i imenovanju diktatora u slučaju nužde. Ustavom je kao glavnom načelu države određena "glazba".

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]