Julijska krajina
| Julijska krajina | |
|---|---|
| Najveći grad: | Trst |
| Države: |  Italija,  Slovenija,  Hrvatska |
| Površina: | oko 9.850 km² |
| Stanovništvo: | oko 1.060.500 |
| Jezici: | talijanski (uključujući lokalne govore), slovenski, hrvatski, istriotski, istrorumunjski, furlanski |
Julijska krajina (talijanski: Venezia Giulia; njemački: Julisch Venetien; furlanski: Carsia Iulia; latinski: Carsia Julia) je izmišljena zemljopisna, politička i kulturna regija koja se nalazi na području Italije, Slovenije i Hrvatske. Ovaj naziv (Venetia Iulia) izmislio je 1863., talijanski lingvist Graziadio Ascoli, temeljeći ga na desetoj regiji rimske Italije (Venetia et Histria).
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
Ovo područje graniči na sjeveru s Julijskim Alpama, te s Tršćanskim i Kvarnerskim zaljevom na jugu. Regija pokriva utjecajni sliv Soče, Istru i kršno područje u zaleđu Trsta.
Danas je ovo područje politički podijeljeno između tri države, a pokriva Tršćansku i Goričku pokrajinu u Italiji, primorski dio Slovenije, cijelu Istarsku županiju u Hrvatskoj, kao i dijelove Primorsko-goranske županije.
[uredi] Povijest
Teritorij koji se danas smatra područjem Julijske krajine, najvećim je dijelom bio dio Austrijskog primorja u austrijskom dijelu Austro-Ugarske monarhije.
Graziadio Ascoli smatrao je područje desete regije Italije nekadašnjeg Rimskog Carstva podijeljeno na tri dijela:
- Venetia Iulia
- Venetia Tridentina
- Venetia Propria ili Venetia Euganea
Naziv Venetia Iulia dan je po Julijskim Alpama, koje su danas podijeljene između Italije (pokrajina Udine) i Slovenije.
Godine 1866., dio ovog teritorija (Venetia Euganea i dio Venetije Iulije) pripojen je Italiji. Od tada se izraz "Venetia Iulia" (Venezia Giulia na talijanskom) koristio za dio Julijske krajine koji je ostao pod Habsburškom vlasti.
[uredi] Nakon Prvog svjetskog rata
Do Prvog svjetskog rata Julijska je krajina spadala pod Austro-Ugarsku. Sporazumom u Saint-Germainu iz 1919. godine, ovo područje je pripojeno Kraljevini Italiji 1920. godine. Upravno je područje Julijske krajine podijeljeno na Goričku, Tršćansku i Pulsku pokrajinu. Godine 1924. osnovana je i Riječka pokrajina.
U ovo vrijeme oko polovice stanovništva činili su Slaveni, dok su drugu polovicu činili Talijani. Talijansko stanovništvo većinom je bilo naseljeno u velikim gradovima i obalnim mjestima, dok su unutrašnjost većinom naseljavali Slovenci (na sjeveru) i Hrvati (na jugu).
Žestoka politika talijanizacije Mussolinijevog fašističkog režima u 1920-ima i 1930-ima, te sustavno proganjanje slavenskog stanovništva, dovela je do iseljavanja desetaka tisuća Hrvata i Slovenaca u Jugoslaviju.
Nakon Drugog svjetskog rata je mirovnim sporazumom u Parizu 1947. godine, najveći dio Julijske krajine pripao Jugoslaviji. Ovo je izazvalo emigraciju većine talijanskog stanovništva. Iste godine osnovan je i Slobodni teritorij Trsta na ovom području koji se sastojao od obalnog pojasa koji se danas nalazi u Italiji (zona A) i jednog dijela Istarskog poluotoka (zona B). Slobodni teritorij Trsta prestajao je postojati 1954. godine, Sporazumom o suglasju koji je potpisan u Londonu. Zona A je priključena Italiji, a zona B Jugoslaviji. Konačna granica dogovorena je Osimskim sporazumima 1975. godine.
Danas je sjeverni dio Julijske krajine dio talijanske regije Furlanija-Julijska krajina, dok je južni dio podijeljen između Slovenije i Hrvatske.
[uredi] Literatura
- Kurt F. Strasser, Harald Waitzbauer: Über die Grenzen nach Triest. Wanderungen zwischen Karnischen Alpen und Adriatischem Meer. Beč-Köln-Weimar 1999.
