Julijska krajina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Julijska krajina
Najveći grad: Trst
Države: Flag of Italy.svg Italija, Flag of Slovenia.svg Slovenija, Flag of Croatia.svg Hrvatska
Površina: oko 9.850 km² 
Stanovništvo: oko 1.060.500  
Jezici: talijanski (uključujući lokalne govore), slovenski, hrvatski, istriotski, istrorumunjski, furlanski

Julijska krajina (talijanski: Venezia Giulia; njemački: Julisch Venetien; furlanski: Vignesie Julie; latinski: Carsia Julia) je izmišljena zemljopisna, politička i kulturna regija koja se nalazi na području Italije, Slovenije i Hrvatske. Ovaj naziv (Venetia Iulia) izmislio je 1863., talijanski lingvist Graziadio Ascoli, temeljeći ga na desetoj regiji rimske Italije (Venetia et Histria).

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Ovo područje graniči na sjeveru s Julijskim Alpama, te s Tršćanskim i Kvarnerskim zaljevom na jugu. Regija pokriva utjecajni sliv Soče, Istru i kršno područje u zaleđu Trsta.

Danas je ovo područje politički podijeljeno između tri države, a pokriva Tršćansku i Goričku pokrajinu u Italiji, primorski dio Slovenije, cijelu Istarsku županiju u Hrvatskoj, kao i dijelove Primorsko-goranske županije.

Povijest[uredi VE | uredi]

Teritorij koji se danas smatra područjem Julijske krajine, najvećim je dijelom bio dio Austrijskog primorja u austrijskom dijelu Austro-Ugarske monarhije.

Graziadio Ascoli smatrao je područje desete regije Italije nekadašnjeg Rimskog Carstva podijeljeno na tri dijela:

  1. Venetia Iulia
  2. Venetia Tridentina
  3. Venetia Propria ili Venetia Euganea

Naziv Venetia Iulia dan je po Julijskim Alpama, koje su danas podijeljene između Italije (pokrajina Udine) i Slovenije.

Godine 1866., dio ovog teritorija (Venetia Euganea i dio Venetije Iulije) pripojen je Italiji. Od tada se izraz "Venetia Iulia" (Venezia Giulia na talijanskom) koristio za dio Julijske krajine koji je ostao pod Habsburškom vlasti.

Nakon Prvog svjetskog rata[uredi VE | uredi]

Do Prvog svjetskog rata Julijska je krajina spadala pod Austro-Ugarsku. Sporazumom u Saint-Germainu iz 1919. godine, ovo područje je pripojeno Kraljevini Italiji 1920. godine. Upravno je područje Julijske krajine podijeljeno na Goričku, Tršćansku i Pulsku pokrajinu. Godine 1924. osnovana je i Riječka pokrajina.

U ovo vrijeme oko polovice stanovništva činili su Slaveni, dok su drugu polovicu činili Talijani. Talijansko stanovništvo većinom je bilo naseljeno u velikim gradovima i obalnim mjestima, dok su unutrašnjost većinom naseljavali Slovenci (na sjeveru) i Hrvati (na jugu).

Žestoka politika talijanizacije Mussolinijevog fašističkog režima u 1920-ima i 1930-ima, te sustavno proganjanje slavenskog stanovništva, dovela je do iseljavanja desetaka tisuća Hrvata i Slovenaca u Jugoslaviju.

Nakon Drugog svjetskog rata je mirovnim sporazumom u Parizu 1947. godine, najveći dio Julijske krajine pripao Jugoslaviji. Ovo je izazvalo emigraciju većine talijanskog stanovništva. Iste godine osnovan je i Slobodni teritorij Trsta na ovom području koji se sastojao od obalnog pojasa koji se danas nalazi u Italiji (zona A) i jednog dijela Istarskog poluotoka (zona B). Slobodni teritorij Trsta prestajao je postojati 1954. godine, Sporazumom o suglasju koji je potpisan u Londonu. Zona A je priključena Italiji, a zona B Jugoslaviji. Konačna granica dogovorena je Osimskim sporazumima 1975. godine.

Danas je sjeverni dio Julijske krajine dio talijanske regije Furlanija-Julijska krajina, dok je južni dio podijeljen između Slovenije i Hrvatske.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Kurt F. Strasser, Harald Waitzbauer: Über die Grenzen nach Triest. Wanderungen zwischen Karnischen Alpen und Adriatischem Meer. Beč-Köln-Weimar 1999.