Toharski jezici

Zapis na toharskom B jeziku. Kucha, Kina, 5.-8. stoljeće (Tokyo National Museum)

Toharski jezici, izumrla grana indoeuropskih jezika koji su se govorili između 6 i 8 stoljeća, možda i ranije, na sjeverozapadnom području današnje Kine. Obuhvaća dva jezika poznata kao istočnotoharski ili toharski A (karashahrianski; agneanski; Turfanski) [xto] i zapadnotoharski ili toharski B (kučanski) [txb].

Otkriveni su dosta kasno, početkom 20 stoljeća. Sami sebe sebe zvali su Arya, a svoj jezik ariś-käna. Ime Tohari pogrešno im je dano po nekom iranskom plememu koje je Herodot zabilježio pod imenom Τóχαροι.

Po iskopavanja vršenim u kineskom Turkestanu (Xīn Jiāng) utvrđeno je (po ondje pronađenim freskama) da su bili plavokosi i plavooki, te izgledom odudarali od okolnih turkijskih naroda.

U blizini grada Karašahr, pronađeni su tekstovi toharskog A jezika. Nestali su vjerojatno negdje do 1000 godine. Njihov jezik i kulturu potisnuli su turkijski narodi, ponajprije Ujguri. .

Izvori

• 

  Svjetloputi Tohari, Qizil, Tarimski bazen, Xinjiang, Kina.