Ubojstva u Sijekovcu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sijekovac na karti BiH
Sijekovac
Sijekovac
Sijekovac

Dana 26. i 27. ožujka 1992., Armija BiH, Hrvatske obrambene snage i vojska iz Hrvatske su ušle u Sijekovac, maleno selo kraj Bosanskog Broda, nakon čega je nastao sukob. Događaj ostaje proturječan i sporan, no sukob je rezultirao smrću otprilike 20,[1] 47 [2] ili 60 Srba.[3] Motiv i uzrok napada ostaju upitni. Srpski izvori uglavnom tvrde da su hrvatsko-bošnjačke snage ubile civile i zapalili 50-ak kuća u selu[4] bez ikakvog povoda. S druge strane, zasnovano na intervjuima očevidaca, Helsinki Watch navodi da nije mogao utvrditi navode o pokolju jer se radilo o oružanom sukobu između srpskih i hrvatsko-bošnjačkih vojnika, pri čemu je poginulo 20-ak vojnika, dok su civilne žrtve nastale slučajno, kada su se mještani našli između dvije sukobljene strane.[1] Prema drugim izvorima, hrvatsko-bošnjačka ofenziva bila je odgovor na pokušaj srpske paravojske u zauzimanju savskog mosta koji vodi prema Hrvatskoj[5] ili kao pokušaj vraćanja Bosanskog Broda u ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine nakon što je to područje htjela prisvojiti Republika Srpska.[6]

Kontroverze i različita tumačenja[uredi VE | uredi]

Ubojstva u Sijekovcu ostaju predmet proučavanja i kontroverzi. Cijeli sukob odigrao se nekoliko dana prije 1. travnja 1992., datuma kada je službeno počeo rat u BiH, pa ga srpski mediji često nazivaju "pokoljem u Sijekovcu". Prilikom suđenja na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ), obrana Milomira Stakića i Momčila Krajišnika je uzela ubojstva u Sijekovcu kao dokaz da su rat prvi započeli Bošnjaci i Hrvati napadom na Srbe.[7][8][9]

Prema nekim izjavama, stratište bosanskih Srba u BiH u Sijekovcu predmet je falsifikacija i prijevara: Petar Mrtalj, ratni načelnik tehničke službe 101. bosanske brdske brigade, tvrdi da su na spomeniku 47 civilnih žrtava rata upisana i imena vojnika - stradalih u sukobima - ali i imena ljudi “koje su Srbi ubili 1996. godine, kad su se vratili iz Slavonskog Broda u Sijekovac”, među njima i imena Joze i Vasilja Bačića, koji su se vratili u Bosanski iz Slavonskog Broda 1996. godine, ali su mjesni Srbi ubili jer je navodno prešao na stranu Hrvata. I njihova su imena stavili na popis stradalih 26. ožujka 1992. Na spomeniku je i ime Save Ćerića, koji je također ubijen kad je rat završio.[2]

Ivo Josipović i Milorad Dodik posjetili su 2010. groblje žrtava kako bi im odali počast. [2]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Helsinki Watch, str. 45
  2. 2,0 2,1 2,2 POSAVLJACI JOSIPOVIĆU Ne idite u Bosansku Posavinu, Dodik će vas prevariti. Slobodna Dalmacija (29. svibnja 2010). pristupljeno 6. veljače 2012
  3. "Poziv zvaničnicima na pomen za 60 ubijenih Srba u Sijekovcu", 2007-03-13
  4. 18. godišnjica stradanja Srba. B92 (26. ožujka 2010).
  5. Chuck Sudetic. "BOSNIA ASKING U.N. FOR PEACE FORCES", 1992-03-28, pristupljeno 2010-06-02
  6. Cushman, str. 29
  7. Testimony of one Nijaz Kapetanović. Case Number IT-97-24-T, the Prosecutor versus Milomir Stakic. UN ICTY (2002-05-14). pristupljeno 2010-06-02 “Q. [...] Have you ever heard of massacres at Sijekovac and Kupres which occurred in the month of March 1992? A. As far as I heard, yes. [...]”
  8. Open session. Case Number IT-97-24-T, the Prosecutor versus Milomir Stakic. UN ICTY (2002-11-18). pristupljeno 2010-02-06 “[Defence attorney] Mr. Lukić: [Interpretation] Therefore, the incursion of the regular Croatian forces into the territory of Bosnia and Herzegovina occurred on the 3rd of May, 1992. After that, on the 26th of March, there was the massacre of Serb civilians in the village of Sijekovac in Bosanski Brod Municipality which was also covered in all the media, and members of the presidency of Bosnia and Herzegovina went to the scene. [...]”
  9. Obrana: Krajišnik je žrtva nepravde. Sense Agency (10. listopada 2005). pristupljeno 6. veljače 2012

Literatura[uredi VE | uredi]