Milorad Dodik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Milorad Dodik
Milorad Dodik
8. predsjednik Republike Srpske
trenutačno
u službi od
15. studenog 2010.
Zamjenik Enes Suljkanović (do 2014.)
Emil Vlajki (do 2014.)
Ramiz Salkić (od 2014.)
Josip Jerković (od 2014.)
Premijer(i) Anton Kasipović (do 2010.)
Aleksandar Džombić (2010. - 2013.)
Željka Cvijanović (od 2013.)
Prethodnik Rajko Kuzmanović
6. predsjednik Vlade Republike Srpske
u službi
28. veljače 2006. – 15. studenog 2010.
Predsjednik Dragan Čavić (do 2006.)
Milan Jelić (2006. - 2007.)
Igor Radojičić (v. d., 2007.)
Rajko Kuzmanović (od 2007.)
Prethodnik  Pero Bukejlović
Nasljednik Anton Kasapović
u službi
31. siječnja 1998. – 16. siječnja 2001.
Predsjednik Biljana Plavšić (do 1998.)
Nikola Poplašen (1998. - 1999.)
Mirko Šarović (od 2000.)
Prethodnik  Gojko Kličković
Nasljednik Mladen Ivanić
Rođenje 12. ožujka 1959.

Milorad Dodik (srp. Милорад Додик; Laktaši, 12. ožujka 1959.) je srpski bosanskohercegovački političar, predsjednik Republike Srpske od 2010., i osnivač i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, najjače srpske političke stranke u BiH, uz SDS.

U vrijeme rata u Bosni i Hercegovini djelovao je kao oporbeni političar vladajućem SDS-u Radovana Karadžića. Nakon rata bio je promatran od strane međunarodne zajednice kao umjereni političar koji će pomoći pri implementaciji Daytonskog sporazuma te dolazi i biva očuvan na vlasti uz pomoć visokog predstavnika Carlosa Westendorpa.

Međutim, Dodik je zadržao stav o BiH kao visoko federaliziranoj državi, gdje entiteti trebaju imati široke nadležnosti. Zbog toga je došao u sukob s idućim visokim predstavnicima i bošnjačkim unitarističkim političkim snagama, u prvom redu Harisom Silajdžićem i njegovom Strankom za BiH te Zlatkom Lagumdžijom i njegovim SDP-om BiH.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Milorad je od 1986. do 1990. godine bio predsjednik Skupštine općine Laktaši. Godine 1990. na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini izabran je za srpskog zastupnika Skupštine SR BiH, kao kandidat Saveza reformskih snaga. Tijekom rata u BiH bio je zastupnik Narodne skupštine Republike Srpske. U to je vrijeme osnovao Klub nezavisnih poslanika u Skupštini, koji se suprostavio politici Srpske demokratske stranke koja je imala apsolutnu vlast u ratnoj skupštini Republike Srpske. Iz Kluba je 1996. godine, poslije Daytonskog sporazuma, proizašla Stranka nezavisnih socijaldemokrata. Milorad Dodik je postao njen prvi predsjednik. Stranka se kasnije ujedinila s drugom socijaldemokratskom strankom kako bi se formirao Savez nezavisnih socijaldemokrata, kojem je Dodik i danas predsjednik.

Predsjednik Vlade Republike Srpske[uredi VE | uredi]

Predsjednica Republike Srpske, Biljana Plavšić, imenovala je Dodika mandatarom za sastav Vlade Republike Srpske nakon izbora za Narodnu skupštinu 1997. Dodik je sastavio vladu i preuzeo dužnost njezinog predsjednika 31. siječnja 1998.

Na općim izborima održanim u jesen 1998., za predsjednika je izabran radikal Nikola Poplašen, kao kandidat SDS-a i SRS-a. Za mandatara za sastavljanje nove vlade Poplašen je imenovao SDS-ovog Dragana Kalinića, koji ipak nije uspio skupiti većinu u Skupštini. Nakon toga, Poplašen je, nakon sastanka s jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem imenovao novog mandatara, Branu Miljuša, koji je bio član Dodikove stranke. Međutim, Miljuš nije uživao podršku SNSD-a, pa je izbačen iz stranke. Visoki predstavnik Carlos Westendorp smatrao je Dodika umjerenim političarem, te je podržavao njegovo ponovno imenovanje za mandatara, međutim, Poplašen je podržavao Miljuša, kojega je podržavao i Milošević.[1] U međuvremenu ni Miljuš nije skupio dovoljno podrške u Skupštini za sastav nove vlade, koja je odbila njegovo imenovanje u siječnju 1999.[2]

Pravo je visokog predstavnika da posegne za tom odlukom, koje je dobio po Dejtonskom sporazumu, u kojem je sadržana klauzula da je on iznad Ustava BiH i ustava entiteta. Nije Westendorp diskvalificirao Poplašena, već se Poplašen sam diskvalificirao u proteklih pet mjeseci, vršeći funkciju na samo njemu svojstven način. On je ugrožavao demokratski razvoj Republike Srpske, i u tom pogledu joj je nanio mnogo štete. Dobro je što je otišao.
— Dodik o smjeni Nikole Poplašena[3]

Poplašen je, rabeći svoje ustavne ovlasti, pokušao smijeniti Dodika s dužnosti predsjednika Vlade u ožujku 1999. Međutim, Westendorp je reagirao prijeteći Poplašenu da će biti suspendiran sa svoje dužnosti, što je i učinio 5. ožujka 1999. Ovu Westendorpovu odluku Poplašen je ocijenio "nedemokratskom i nedejtonskom", no Dodik ju je podržao tvrdeći da je Poplašen svojim ponašanjem ugrozio instituciju predsjednika Republike i da ju je Westendorp svojom reakcijom zaštitio. U to vrijeme provodila se i arbitraža nad Brčkim, koji je na dan Poplašenove smjene proglašen Brčko distriktom BiH. Dodik je prethodno obećao da će podnijeti ostavku na mjesto predsjednika vlade ukoliko Brčko ne pripadne Republici Sprskoj, što je i učinio isti dan. Međutim, Westendorp ga je zamolio da razmisli o svom potezu, pa je Dodik, dva dana poslije, najavio mogućnost povlačenja svoje odluke. Isti dan, Skupština je na izvanrednoj sjednici glasovala protiv Westendorpove odluke o smjeni Poplašena, a protiv nje su bili i Dodikovi koalicijski partneri iz Socijalističke partije i Srpske narodne stranke Biljane Plavšić. No, Westendorp je ignorirao odluku Skupštine i svoju odluku proglasio konačnom.[3]

Vanjski odnosi[uredi VE | uredi]

Dodik je izgradio vrlo dobre odnose s Izraelom. U svibnju 2013. na sastanku s izaslanstvom izraelskog Ministarstva vanjskih poslova rekao da podržava "trajnu i dugoročnu bobu Izraela za nezavisnost". Na istom sastanku najavljeno je otvaranje židovskog kulturnog centra u Banja Luci.[4] Centar je konačno otvoren u rujnu 2014.[5]

U vrijeme sukoba u Gazi između Izraela i Hamasovih islamističkih militanata u srpnju 2014., Dodik je uputio pismo izraelskom predsjedniku Šimonu Peresu i predsjedniku vlade Benjaminu Netanjahuu. U pismu je naveo da su "terorističke prijetnje i akcije militantnih islamističkih grupa su prijetnja cjelokupnoj svjetskoj zajednici, pa bi i ona morala stati u jedan front protiv takvih prijetnji."[6]

Dodik je blizak prijatelj izraelskog ministra vanjskih poslova, Avigdora Liebermana. Upoznali su se preko izraelskog poduzetnika Arija Livnea. Tri dana prije no što je Netanjahu najavio iznenađujuću koaliciju Likuda i Izraela našeg doma na parlamentarnim izborima 2012., Dodik je dao podršku koaliciji na službenoj stranici Republike Srpske. Lieberman je više puta u službenom svojstvu posjetio Banja Luku. Iako je Republika Srpska službeno entitet Bosne i Hercegovine, Lieberman je uložio velike napore u izgradnju odnosa između nje i Izraela.[7]

Javni nastupi[uredi VE | uredi]

U svojim javnim nastupima Milorad Dodik nerijetko izlazi iz okvira političkog šablona u izražavanju. Tako je gostujući u emisiji "Nedjeljom u 2 " isprovociran, fizički zaprijetio BiH tv-novinaru Bakiru Hadžiomeroviću.[8][9][10] "Imam problema s retorikom", kazao je Dodik za govornicom Narodne skupštine Republike Srpske tijekom rasprave u utorak , 18. veljače 2009. [11] U više je navrata optužio Hrvatsku za etničko čišćenje Srba u Operaciji Oluja.[12][13][14][15]

Dodik je Sarajevo usporedio sa Teheranom.[16][17] Upitan za razlog rekao je da ni u Teheranu nema toliko džamija .[18] U intervju za Novu TV u prosincu 2010. potvrdio je tu svoju tezu dodavši kako danas u Sarajevu ima više Kineza nego Srba i Hrvata.[19] Izjavio je kako za BiH reprezentaciju navija jedino kad igra protiv Turske.[20][21][22] a u prosincu 2010 . da ni to nije sigurno.[23]

Kad bih išao u Sarajevo uvijek bih imao osjećaj da idem natrag, a kad bih išao u Beč preko Zagreba, imao sam osjećaj da idem naprijed.

— Milorad Dodik, [24]

Izvori[uredi VE | uredi]

Citati
  1. Nenad Lj. Stefanović: Novi mandatar u RS (na srpskom). Vreme, 9. siječnja 1999. Pristupljeno 13. srpnja 2014.
  2. Bideleux, Jeffries, 2007., str. 375.
  3. 3,0 3,1 Sjećanje na diktaturu visokog predstavnika: 15 godina od smjene Nikole Poplašena (na srpskom). Kontakt radio, 5. ožujka 2014. Pristupljeno 13. srpnja 2014.
  4. Dodik: RS podržava borbu Izraela za nezavisnost (na bošnjačkom). Klix, 12. svibnja 2013. Pristupljeno 1. listopada 2014.
  5. Milorad Milojević: Banjaluka dobila Jevrejski kulturni centar (na srpskom). Radio Slobodna Evropa, 2. rujna 2014. Pristupljeno 1. listopada 2014.
  6. Dodik: Podrška Izraelu (na srpskom). Blic, 12. srpnja 2014. Pristupljeno 1. listopada 2014.
  7. Barak Ravid: Lieberman's hidden Vienna trip: Further details revealed, reasons for secrecy still unclear (na engleskom). Haaretz, 18. rujna 2014. Pristupljeno 1. listopada 2014.
  8. http://www.mediainfo.ba/index.php/200712191091/VIDEO-KLIPOVI/Incident-Milorad-Dodik-Bakir-Hadziomerovic-u-emisiji-Nedjeljom-u-2-na-HRT-u.html
  9. http://www.caffe.com.hr/index.php?showtopic=2115
  10. http://www.lupiga.com/vijesti/index.php?id=4955
  11. http://mojportal.hr/portal/svijet/milorad_dodik_priznao_da_ima_problema_s_komunikacijom_novinar_senad_pecanin_urednik_tjednika_dani_bakir_hadziomeragic_dobio_fizicke_prijetnje
  12. http://www1.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=67490
  13. http://www.javno.com/hr-hrvatska/hrvatska-je-nastala-na-najvecem-etnickom-ciscenju_152788
  14. http://ns1.vjesnik.com/html/2008/06/18/Clanak.asp?r=unu&c=8
  15. http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=3510&tx_ttnews%5BbackPid%5D=76&cHash=2d9275da1c
  16. http://www.svevijesti.ba/content/view/25248/225/
  17. http://www.kns.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=490&Itemid=68
  18. http://www.bhdani.com/default.asp?kat=kol&broj_id=565&tekst_rb=1
  19. http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=25019:dodik-sarajevo-ima-vie-kineza-nego-hrvata-i-srba-vie-damija-nego-teheran&catid=89:bh-lonac&Itemid=401
  20. http://www.nacional.hr/clanak/46471/milorad-dodik-navija-za-hrvatsku
  21. http://www.monitor.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=17258&Itemid=2
  22. http://www.bhdani.com/print.asp?kat=fok&broj_id=435&tekst_rb=3
  23. http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=25019:dodik-sarajevo-ima-vie-kineza-nego-hrvata-i-srba-vie-damija-nego-teheran&catid=89:bh-lonac&Itemid=401
  24. http://www.poskok.info/index.php?option=com_content&view=article&id=25019:dodik-sarajevo-ima-vie-kineza-nego-hrvata-i-srba-vie-damija-nego-teheran&catid=89:bh-lonac&Itemid=401
Knjige
  • Robert Bideleux, Ian Jeffries: The Balkans: A Post-Communist History (na engleskom). Routledge, 2007. ISBN 9781134583287

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Milorad Dodik

Milorad Dodik