Vilim, njemački krunski princ

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
prijestolonasljednik Vilim
Langhammer - Wilhelm von Preußen.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 6. svibnja 1882.
Mjesto rođenja Potsdam, Njemačko Carstvo
Datum smrti 20. srpnja 1951.
Mjesto smrti Hechingen, Njemačka
Nacionalnost Flag of the German Empire.svg Nijemac
Puno ime Friedrich Wilhelm Viktor
August Ernst von Hohenzollern
Supruga Cecilija od Mecklenburg-
Schwerina
Titule krunski princ Njemačke
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1890.-1918.
Čin General pješaštva
Ratovi Prvi svjetski rat
Važnije bitke Bitka u Ardenima
Verdunska bitka
Proljetna ofenziva
Vojska Flag of the German Empire.svg Njemačka
Rod vojske kopnena
Zapovijedao 5. armija
Grupa armija prijestolonasljednika Vilima
Odlikovanja Pour le Mérite

Friedrich Wilhelm Viktor August Ernst von Hohenzollern (Potsdam, 6. svibnja 1882. - Hechingen, 20. srpnja 1951.) je bio njemački prijestolonasljednik i njemački vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je njemačkom 5. armijom i grupom armija na Zapadnom bojištu.

Obitelj[uredi VE | uredi]

Krunski princ Vilim rođen je 6. svibnja 1882. u Potsdamu. Najstariji je sin njemačkog cara Vilima II. i njegove prve žene princeze Auguste Viktorije od Schleswig-Holsteina. U lipnju 1905. Vilim je oženio vojvotkinju Ceciliju od Mecklenburg-Schwerina. Sa Cecilijom je imao šestero djece i to Vilima, Louisa Ferdinanda, Huberta, Fridrika, Aleksandrinu i Ceciliju.

Vojna karijera[uredi VE | uredi]

Iako svoju vojnu naobrazbu nije započeo prije navršene 18. godine života, Vilim je u 6. godini dobio čin kaplara, da bi na deseti rođendan dobio čin poručnika. Vilim se obrazovao kako na dvoru, tako i u kadetskoj školi, te je u razdoblju od 1901. do 1903. studirao pravo na Sveučilištu u Bonnu. Vilim se često sukobljavao sa svojim ocem carem Vilimom II. U političkom smislu Vilim je bio desno orijentiran imajući pangermanistička stajališta zalažući se za jednistvenu državu svih naroda s njemačkog govornog područja pod krunom Hohenzollerna. Vilim je čin bojnika dostigao 1907. godine, dok je pukovnikom postao 1913. godine kada je počeo služiti u Glavnom stožeru u Berlinu.

Vilim (lijevo) zajedno sa ocem carem Vilimom II. i sinom Vilimom 1927. godine

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Iako s činom pukovnika i bez ikakvih kvalifikacija za visoke vojne dužnosti, Vilim na početku Prvog svjetskog rata dobiva zapovjedništvo nad 5. armijom koja se nalazila na Zapadnom bojištu. Vilim je sa 5. armijom uspješno sudjelovao u Bitci u Ardenima gdje je potisnuo francuske snage i zauzeo tvrđavu Longwy, što je donekle osnažilo njegovu vojnu reputaciju. Iduće 1915. godine Vilim je promaknut u general poručnika, te je 22. kolovoza 1915. odlikovan ordenom Pour le Mérite.

Zapovijedajući 5. armijom Vilim sudjeluje u Verdunskoj bitci gdje zapovijedajući njemačkom ofenzivom i pokušajem da se zauzme Verdun dobiva nadimak "mesar Verduna". U kolovozu 1916. Vilim postaje zapovjednikom grupe armija nazvanim njegovim imenom. U siječnju 1917. promaknut je u generala pješaštva, te u travnju 1917. sudjeluje u suzbijanju Nivelleove ofenzive.

U ožujku 1918. Vilim sa svojom grupom armija sudjeluje u Proljetnoj ofenzivi, te postiže značajne uspjehe na rijeci Aisne. Međutim, ubrzo se mora povući uslijed savezničke Ofenzive od 100 dana.

Poslije rata[uredi VE | uredi]

Nakon završetka Prvog svjetskog rata Vilim je zajedno sa ocem prisiljen na abdikaciju, te odlazi u egzil u Nizozemsku. U Njemačku se vratio 1923. kada je dao garancije da se neće baviti politikom. Vilim se bavio mišlju da se 1932. godine kandidira za predsjednika Njemačke kao protukandidat Paulu von Hindenburgu, ali to zbog pritiska oca nije učinio.

Vilim je podržavao Hitlera nakon što je ovaj došao na vlast u Njemačkoj očekujući da će nacisti obnoviti monarhiju. Nacistička vlast plaćala mu je i određenu novčanu svotu, sve pod uvjetom da ništa ne govori protiv nacističkih vlasti. Nakon smrti oca 1941. Vilim je postao glava nekad vladajuće kuće Hohenzollerna.

Vilim je sve do pred kraj Drugog svjetskog rata mirno živio na obiteljskoj imanju u Oelsu. Navedeno imanje morao je napustiti 1944. godine zbog napredovanja sovjetskih snaga nakon čega su ga zarobile francuske trupe generala Lattre de Tassignyja. Dopušteno mu je da živi u dvorcu Hohenzollerna u blizini Hechingena gdje je živio sve do svoje smrti. U dvorcu Hohenzollern Vilim je i preminuo 20. srpnja 1951. godine u 70. godini života, te je u istom i pokopan zajedno sa svojom ženom Cecilijom koja je preminula nekoliko godina nakon njega.

Vilim sa Adolfom Hitlerom u Potsdamu 1933. godine

Literatura[uredi VE | uredi]

Ronald Pawly, Kaiser's Warlords: German commanders of World War I, Osprey publishing, 2003., str. 26-27

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

(eng.) Prijestolonasljednik Vilim na stranici First World War.com
(eng.) Prijestolonasljednik Vilim na stranici Prussian Machine
(njem.) Prijestolonasljednikk Vilim na stranici Deutschland14-18.de