Vukovarska ada

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Vukovarska ada je hrvatski riječni otok na Dunavu, na dijelu gdje ova rijeka čini granicu s Vojvodinom, odnosno sa Srbijom.

Kao što ime govori, nalazi se nedaleko Vukovara. Za vrijeme Jugoslavije, ovaj se otok nalazio u sastavu SR Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata JNA je osvojila ovaj otok te ga do daljnjega drži pod okupacijom.

Godine 1992. Hrvatska postaje neovisna. Odlukom Badinterove komisije republičke granice postaju državne tako da Vukovarska ada postaje i službeno hrvatski otok pod srpskom okupacijom.[1][2][3]

Godine 1998. mirovnim sporazumom Baranja i Istočna Slavonija su vraćene Hrvatskoj, ali Srbija odbija vratiti Vukovarsku adu koja ostaje pod vojnom okupacijom. Pod okupacijom SR Jugoslavije ostaju i još neki otoci na lijevoj obali Dunava poput Šarengradske ade.

Godine 2004. Srbija povlači vojsku s Vukovarske ade. No, i dalje je prisutna policija Srbije na tom teritoriju. Hrvatski državljani ne mogu pristupiti svojim posjedima na Vukovarskoj adi.

Srbija još uvijek odbija vratiti Šarengradsku adu Hrvatskoj odbijajući ispoštovati odluke Badinterove komisije zahtjevajući promjenu granice kako bi mogla anektirati ovaj otok. Srbija inzistira da razgraničenje treba ići sredinom rijeke Dunav. Granica sredinom Dunava je mirovnim sporazumom iz 1998. određena kao privremena.

Iako je po Badinterovoj komisiji dijelom teritorija RH, PU vukovarsko-srijemska je od 2002. godine evidentirala da je patrolni brod srbijanske vojske 151 put povrijedio državnu granicu.[4] Dio je katastarske općine Vukovara.[4] Od srbijanske okupacije 1991. do 2006. godine, s desne obale Dunava do Vukovarske ade od mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja moglo se proteklih godina doći samo uz pograničnu propusnicu. [4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Geografija.hr, pristupljeno 12. studenog 2007.
  2. Morh.hr, pristupljeno 12. studenog 2007.
  3. Predsjednik.hr, pristupljeno 12. studenog 2007.
  4. 4,0 4,1 4,2 S. Butigan: Vukovarci nakon 16 godina ponovo na svojoj adi, Jutarnji list, 31. srpnja 2006., pristupljeno 25. svibnja 2014.