Šerif Topal Osman-paša
| Šerif Topal Osman-paša | |
| |
| Bosanski valija | |
|---|---|
| trajanje službe 17. veljače 1869. – 25. svibnja 1869. | |
| Prethodnik | Omer Fevzi-paša |
| Nasljednik | Safvet-paša |
| trajanje službe 1867. – 1869. | |
| Prethodnik | nitko |
| Nasljednik | Omer Fevzi-paša |
| Bosanski vezir | |
| trajanje službe 1861. – 1867. | |
| Prethodnik | Osman Mahzar-paša Skopljak |
| Nasljednik | nitko |
| Rođenje | 1804., Izmir |
| Smrt | 1874., Istanbul |
Šerif Topal Osman-paša (Izmir, 1804. – Istanbul, 1874.),[1] posljednji je vezir Bosanskog pašaluka (1861. – 1867.) i prvi valija Bosanskog vilajeta (1867. – 1869. i 1869. – 1869.). U Bosni i Hercegovini je proveo upravne, kulturne i gospodarske reforme. Ostavio je veliki trag na razvoj Sarajeva u drugoj polovini 19. stoljeća.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Šerif Topal Osman-paša rođen je blizu grada Izmira u Maloj Aziji 1804. godine. Pošto je stekao solidno vojničko obrazovanje, bio je neko vrijeme pomorski časnik, a zatim je službovao u Egiptu kod poznatog valije Muhammeda Alija, osnivača suvremenog Egipta. Poslije je i sam bio namjesnik u više ejaleta, a prije dolaska u Bosnu bio je beogradski muhafiz (zapovjednik grada).
Prema pisanju povjesničara Hamdije Kreševljakovića, Šerif Topal Osman-paša bio je "lijepo izobražen, pun iskustva, vrlo napredan i neobično marljiv. Bio je veliki turski rodoljub, pa je napredak Bosne smatrao i napretkom Turske. Bosnu je tako zavolio, kao da je u njoj ponikao... U Bosni je proveo reforme koje je zaveo Mahmud II., a nastavio Abdul Medžid I.".
Gradio je puteve uz Neretvu i Bosnu. Izgradio je dobre kolske putove s kamenom podlogom, kakvih ranije nije bilo, kako bi se roba i putnici brže prevozili. Uspostavio je Upravni savjet kao savjetodavni organ valije i vilajetsku skupštinu sastavljenu od vilajetskih sandžak-begova; sagradio je modernu prometnicu Sarajevo–Bosanski Brod radi jačanja gospodarskih veza s habsburškim zemljama; uveo je poštansku i telegrafsku liniju Sarajevo–Travnik–Banja Luka–Bosanska Gradiška. Uspostavio je prvu brzojavnu vezu preko Bosne, iz Europe prema Istanbulu i dalje prema Indiji.
U Sarajevu je osnovao prvu bolnicu (vojnu), a od prihoda Gazi Husrev-begova vakufa i dvije civilne bolnice, za muškarce i žene. Isto tako, otvorio je stručnu i srednju školu, knjižnicu, čitaonicu i tiskaru (1866.), koja je izdavala nekoliko novina na turskom i domaćem jeziku. Prvi broj tjednog lista Bosanski vjestnik izašao je 7. travnja 1866.[2] Otvorio je ruždije, prve svjetovne škole za mlade Bošnjake, kako bi se bolje pripremili za život.
Riješio je problem velikog broja izbjeglih Bošnjaka koji su 1860. – 1863. godine protjerani iz Srbije, sagradivši za njih nova naselja u sjevernoj Bosni: Kozluk, Brezovo Polje, Gornju Aziziju (Bosanski Šamac), Donju Aziziju (Orašje), Orahovu (pokraj Bosanske Gradiške) i Bosansku Kostajnicu. Ustrojio je 16 bataljuna redovne vojske koja je služila za obranu Bosne te uveo obavezu nošenja uniformi i cipela za vojnike, po europskom uzoru. Različitim mjerama sprječavao je širenje velikosrpske ideologije među bosanskohercegovačkim Srbima (protjerivanje Vase Pelagića iz Bosne) i utvrđivao osmansko-srpsku granicu na Drini.
Šerif Topal Osman-paša izgradio je prvu pivovaru u Sarajevu - Sarajevsku pivovaru (1864.). To je bio presedan u Carstvu, uključujući i Osman-pašino aktivno sudjelovanje na svečanosti otvaranja. Vlasnik Sarajevske pivare u kvartu Kovačići bio je Josef Feldbauer. Gradio je i pilane i vojarne (početno jezgro bivše kasarne Maršal Tito, sada Kampus Sveučilišta u Sarajevu), rezidenciju Konak, Vakufske bolnice u Sarajevu i Tuzli kao moguće nove vakufske bolnice u Bosni i Hercegovini.[3]), Veliki han (1883., u ulici Samardžije[3]).
Realizirajući svoj plan urbanističke modernizacije Sarajeva, između ostalog, probio je i ulicu Telali (od Mustaj-pašinog mejdana do Baščaršije[4]); sagradio je i ljetnikovac na onovremenoj periferiji (pri odlasku iz ovog grada prodao ga je obitelji Čengić, po kojoj nosi naziv današnji kvart Čengić Vila.[4]). Na vrhu najstarijeg sarajevskog naselja Vratnik, odmah do Višegradske kapije, Šerif Topal Osman-paša podigao je ljetnu rezidenciju. Po odlasku iz Sarajeva, prodao ju je Ćatićima, pa se danas taj objekt naziva Ćatićeva kula.[5]
Osman-paša je imao dosta neprijatelja koji su željeli njegov odlazak s mjesta sultanovog namjesnika u Bosni. To je došlo do izražaja 1867. godine, kada je postojala opasnost od nemira u susjednoj Srbiji. Za smjenu Osman-paše naročito je bila zainteresirana Rusija, koja je preko svog generalnog konzula u Sarajevu Šćulepnikova nastojala to ostvariti. On je optužio Osman-pašu da se nezakonito obogatio kupujući konfiscirana imanja bivšeg gradačačkog kapetana Husein-bega Gradaščevića. Ipak ove optužbe nisu tada imale željenog učinka. Netrpeljivost ruskih diplomata prema ovom bosanskom veziru nastavljena je. Konačno je krajem 1868. godine stigla vijest iz Istanbula o njegovoj smjeni: Osman-paša je imenovan za namjesnika u Ruščuku, a na njegovo mjesto dolazi bivši zapovjednik osmanske vojske u Bosanskom vilajetu Omer Fevzi-paša.
Međutim, Šerif Topal Osman-paša nije želio tek tako otići iz Bosne, te je preko svojih veza u Istanbulu pokušao zadržati mjesto namjesnika. Osim toga, za njega su se zauzeli muslimani i Židovi u Sarajevu, a njima se pridružio i mitropolit Dionizije. Oni su uputili telegram velikom veziru Ali-paši moleći ga da Osman-paša ostane u Bosni, navodeći mnogobrojne njegove zasluge.
Šerif Topal Osman-paša je, nakon obavijesti o premještaju, u veljači 1869. godine krenuo iz Sarajeva. Kada je stigao u Brčko, saznao je da je ponovo postavljen za namjesnika Bosne te se 17. veljače 1869. godine vratio u Sarajevo.[6] Nije se dugo zadržao, pa je već 25. svibnja 1869. godine ponovo smijenjem s dužnosti.
Nakon povlačenja iz službe umro je u Istanbulu 1874. godine.
Vanjska politika[uredi | uredi kôd]
Osim zasluga za provođenje reformi u Bosni, Osman-paša je često putovao nastojeći održavati prijateljske odnose sa susjednim zemljama. To je bilo u interesu Visoke Porte, jer je Bosanski pašaluk bio dio Osmanskoga Carstva, a Osman-paša predstavnik sultana. Tako je u ožujku 1860. godine Osman-paša dobio zadatak iz Istanbula da u ime sultana oda počast austrijskom caru Franji Josipu I. koji je tada bio u posjeti Hrvatskoj i Dalmaciji. Reformski sultan Abdul Aziz želio je učvrstiti odnose sa susjednom Austrougarskom, te je brzojavno uputio spomenutu poruku bosanskom veziru. Tako je nastao prvi susret Šerif Topal Osman-paša s Franjom Josipom I. Drugi put je to bilo 1869. godine, a oba puta je to bilo u Rijeci. Posljednje Osman-pašino putovanje u Rijeku i prijem kod austrougarskog cara Franje Josipa I., bila je njegova posljednja službena posjeta na dužnosti sultanovog namjesnika u Bosni. Već 25. svibnja iste godine Osman-paša je pozvan u Istanbul, a za novog namjesnika u Bosni je imenovan Safvet-paša.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Most u ulici Topal Osman-paše. sarajevo.travel. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ www.historija.ba/d/773-objavljen-prvi-broj-bosanskog-vjestnika/
- ↑ a b www.vakuf-gazi.ba: Gazi Husref-begov vakuf u Sarajevu.
- ↑ a b Kreševljaković H. (1991): Izabrana djela (reprint) [priredili: Sućeska A., Pelidija E.], "Veselin Masleša", Sarajevo.
- ↑ Ljetna rezidencija Topal Osman-paše na sarajevskom Vratniku. aa.com.tr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
- ↑ a b Topal Osman-paša. secretsof.world. 5. kolovoza 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. studenoga 2021. Pristupljeno 30. prosinca 2020.