4. motorizirana gardijska brigada "Pauci"

Izvor: Wikipedija
4. gardijska brigada
"Pauci"
Logo brigade
Aktivna 1991. – 2008.
Država Hrvatska
Grana Hrvatska kopnena vojska
Vrsta gardijska brigada
Sjedište vojarna 4. gardijske brigade Knin
Geslo In hoc signo vinces
Dan postrojbe 28. travnja[1]
Sudjelovanje u borbama Domovinski rat
Raspuštena inkorporirana u sastav Gardijske mehanizirane brigade
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
pukovnik Ivica Armanda
Istaknuti
zapovjednici
general-bojnik Ivo Jelić
general zbora Mirko Šundov
general-bojnik Damir Krstičević
brigadir Ante Kotromanović


brigadir Mladen Bujas

Znakovlje
Beretka crvena

Četvrta gardijska brigada, poznata i po poslijeratnom nazivu "Pauci", bila je elitna postrojba Hrvatske vojske čiji je doprinos za vrijeme Domovinskog rata nemjerljiv.

Naziv[uredi | uredi kôd]

Pred sam kraj Domovinskog rata u operaciji "Južni potez" 9. listopada 1995. u mjestu Podrašnica, u blizini Mrkonjić Grada, poginuo je jedan od najvećih heroja četvrte brigade, tenkista general Andrija Matijaš Pauk, po kojem je brigada nakon toga prozvana "Pauci".

Povijest[uredi | uredi kôd]

Osnutak[uredi | uredi kôd]

Četvrta gardijska brigada osnovana je 28. travnja 1991. godine u jeku priprema za ustrojavanje ZNG-a, nakon samog početka agresije na Republiku Hrvatsku. Brigada je bila sastavljena od skupine redarstvenika (njih 130) koji su izašli iz središta za izobrazbu postrojbi za posebne namjene MUP-a PJP Kumrovec. U Split su stigli 30. svibnja 1991. godine u Hotel Split. Većina je bila iz Livna, zatim iz Tomislavgrada, Kupresa, Širokog Brijega, Trebižata, Ljubuškog, Stoca i Bugojna. Prva baza (30. svibnja 1991.) im je bila hotel Split (nekoliko dana), a zatim se sele u hotel Resnik u Resniku. U Resniku se osniva 1. bojna kojoj je zapovjedao Gento Međugorac, a zamjenik je Ivan Zelić. Prvoformirana satnija je bila od navedenih pripadnika i nosila je naziv Druga (tako su došli iz MUP-a) i zapovjednik je bio Ilko Pavlović. S drugoformiranom satnijom naziva Prva zapovjedao je Joško Macan. Nakon nekog vremena im se pridružuju dragovoljci iz Kaštela, a zatim i iz drugih mjesta, ta satnija je formirana kao Treća i vodi je Mario Udiljak. Dio pripadnika tijekom šestog mjeseca odlazi u Imotski u formiranje-pojačanje 3. bojne, dio u Vrliku i Sinj koji formiraju-pojačavaju drugu bojnu, dio odlazi za Metković i Dubrovnik za formiranje postrojbi u navedenim mjestima. Druga satnija formalno ostaje bez vojnika te je dobila zadaću da prebjege iz JNA obuči i od njih napravi satniju koja odlazi na prvu zadaću u Kruševo kod Zadra. Prvi ratni zapovjednici i suosnivači bili su general-bojnik Ivo Jelić i brigadir Mladen Bujas.

Ratni put[uredi | uredi kôd]

Četvrta brigada je jedna od onih postrojbi čiji pripadnici nisu imali vremena za obučavanje, pa je isto vršeno u hodu tijekom izvršenja zadaća koje su postavljane pred njih. Sve borbene zadaće brigada je izvršavala pod geslom In hoc signo vinces (U ovom znaku pobjeđuješ), a prvi borbeni zadatak brigade je bila akcija oslobađanja Kruševa, koji je uspješno izvršen u srpnju 1991. godine. Potom su uslijedile obrambene, ali i oslobodilačke akcije od Zadra, Sinja, Drniša, Šibenika, Vodica, do oslobađanja Dubrovnika i dubrovačkog zaleđa u akcijama Tigar i Vlaštica. Nakon Dubrovnika i južnog bojišta brigada je preustrojena i dobiva naziv "gardijska" sudjeluje u operaciji Maslenica koju je kao i sve operacije prije uspješno izvršila. Nakon Maslenice brigada sudjeluje u akcijama Zima '94. Dinara, Livanjsko Polje, Skok-1 i Skok-2, Ljeto '95., a potom u akcijama Oluja i Operacija Maestral, te završna operacija Južni potez. Tadašnji Ministar obrane Gojko Šušak je za 4. gardijsku brigadu izjavio: "Hrvatska vojska u svom sastavu ima 7 gardijskih brigada, sve dobro obučene i naoružane, ali samo je jedna koja je udarna, a to je Četvrta gardijska brigada". Četvrta gardijska brigada u svom sastavu ima tri pješačke bojne, oklopno-mehaniziranu bojnu, izvidničku satniju, satniju veze, logističku satniju, samohodni protuoklopni raketni divizijun. Borbena formacija brigade je zračno-desantna postrojba i vizualna oznaka brigade je crvena beretka. U ratnim operacijama poginulo je 194 gardista ove postrojbe, čije su slike postavljene u spomen-kapeli vojarne Sveti križ na Dračevcu u Splitu. Pet gardista se vodi kao nestali, a gotovo 1500 je ranjenih. 4. gardijska brigada je elitna profesionalna vojna postrojba HV iz Domovinskog rata. Kroz Četvrtu gardijsku brigadu u Domovinskom ratu prošlo je do sedam tisuća gardista.

Brigadom su od njezina osnutka zapovijedali ratni zapovjednici: general Ivo Jelić, general Mirko Šundov i general Damir Krstičević. Mirnodopski zapovjednici 4. brigade su bili stožerni brigadir Ante Kotromanović i brigadir Zvonko Asanović, brigadir Blaž Beretin.

Poslijeratni preustroj[uredi | uredi kôd]

Amblem 2. motorizirane bojne Pauci
Pozdrav Torcide 4. gardijskoj brigadi - Paucima, na utakmici Hajduk - Budućnost, Kup UEFA, 2. kolovoza 2007.
Zastava 4. gardijske brigade na obilježavanju 16. obljetnice vojnoredarstvene operacije Oluja u Kninu

Preustrojem Hrvatske vojske 2008. godine 4. gardijska brigada postala je dijelom nove Gardijske mehanizirane brigade kao 2. motorizirana bojna "Pauci". U sastav novoustrojene brigade ušli su i pripadnici 1. gardijske brigade "Tigrovi", 2. gardijske brigade "Gromovi" te 9. gardijske brigade "Vukovi". Godine 2013. preimenovana je u 3. mehaniziranu bojnu "Pauci" Gardijske mehanizirane brigade.

Himna Postrojbe[uredi | uredi kôd]


Poklonimo se Domovini

Resnik ih skupi ko' draga mati
na zov Domovine.
I mladost jurnu na put do sunca,
slobodu braniti.
Bije boj za mir, za san,
ide četvrta, stupa noć i dan.
Kruševo i Sinj
Unešić i Ston.
Križni put je to, pobjeda i tron.
Ide četvrta na dušmana,
zove Domovina.
Padoše mnogi za mir svet,
poklonimo se.
Spokoj svim zemlja nek' da,
svim junacima.
Jer ostvaren je tisućljetni san,
sad Hrvatska je tu.
Neka zvone zvona pobjede za Domovinu.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Monografija 4. gardijske brigade predstavljena je 26. svibnja 2011. godine

O brigadi je objavljeno nekoliko monografija.

  • Pauci - 4. gardijska brigada : 1991. – 2001. (2001.)[3]
  •  Ivo JelićČovjek i rat 90/92 (2005.)[4]
  • 20 godina ponosa! (2011.)[5]
  • 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci (2011.)[6][7]
  •  Heroj u ratu - hrvatski ponos u miru : pukovnik Goran Kliškić, prvi zapovjednik Diverzantskog voda 4. gardijske brigade (2019.)[8]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. narodne-novine.nn.hr
  2. Marinić, Borna: "Izabran sam za kapetana jer sam pogodio dva tenka pred Zadrom" – utakmica Hajduka i 4. gardijske brigadeArhivirana inačica izvorne stranice od 10. veljače 2023. (Wayback Machine) domovinskirat.hr. Objavljeno 8. veljače 1992.
  3. Ivica Lončar (uredio), Pauci - 4. gardijska brigada : 1991. - 2001. (fotografije Damir Čobanov... et al.), Ministarstvo obrane RH, Uprava za odnose s javnošću i informiranje, Zagreb, 2001.  (24 str.)
  4. Ivo Jelić, Čovjek i rat 90/92 (ucrtavanje i grafičko oblikovanje zemljovida Ivo Jelić, Ivo Babić i Ivo Gotovac), Hrvatski časnički zbor grada Splita, Split, 2005. (439 str.), ISBN 9539998107; knjiga o stvaranju i djelovanju 4. brigade ZNG-e u prvoj godini Domovinskog rata
  5. 20 godina ponosa! : 4. gardijska brigada (glavni urednik Krunoslav Kljaković), Slobodna Dalmacija, Split, 2011.  (112 str.), ISBN 9789537088620; fotomonografija
  6. 4. gardijska brigada Hrvatske vojske Pauci (glavni urednik Josip Lucić), Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer Oružanih snaga RH, Zagreb, 2011.(463 str.), ISBN 9789531931106; II. izdanje Despot Infinitus, Zagreb, 2013., ISBN 9789537892050; knjiga opisuje ratni put 4. brigade od osnivanja 28. travnja 1991. do završetka rata 1995. Završi dio knjige obuhvaća pregled zapovjednika brigade i bojni, njeno znakovlje i popis poginulih i nestalih pripadnika.
  7. Mario Werhas, [http://haw.nsk.hr/arhiva/vol2018/7000/79685/hrcak.srce.hr/file/123420.pdf Dani ponosa i slave, Polemos 28/2011.
  8. Heroj u ratu - hrvatski ponos u miru : pukovnik Goran Kliškić, prvi zapovjednik Diverzantskog voda 4. gardijske brigade : katalog izložbe iz muzejskog fundusa (autor teksta Matej Gabrilo, fotografije predmeta Tom Dubravec), Muzej Domovinskog rata, Split, 2019. (58 str.), ISBN 9789534847909

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta