Operacija Skok-2

Izvor: Wikipedija
Skok 2
sukob: Domovinski rat
Western bosnia fronts.png
Hrvatske vojne akcije u zapadnoj Bosni
Vrijeme 4. lipnja11. lipnja 1995.
Mjesto Dinara, Livanjsko polje
Ishod Pobjeda HV-a i HVO-a
Sukobljene strane
Flag of Croatia.svg Hrvatska
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Herceg-Bosna
Flag of the Republika Srpska.svg Vojska Republike Srpske
Zapovjednici
Flag of Croatia.svg Ante Gotovina Flag of the Republika Srpska.svg Ratko Mladić
Postrojbe
Flag of Croatian Army.svg Hrvatska vojska
Flag of the Croatian Defence Council.svg Hrvatsko vijeće obrane
Flag of the Republika Srpska.svg 2. korpus VRS
Gubitci
? ?

Operacija Skok 2 je izvedena je od 4. do 11. lipnja 1995. na Dinari i Livanjskom polju. Njome je oslobođen dodatni prostor od 450 četvornih kilometara te je pod nadzor stavljeno cijelo Livanjsko polje. Otad se mogla nadzirati i Cetinska dolina te Vrličko polje, kao i dio Glamočkog polja te put Glamoč-Bosansko Grahovo.

Cilj operacije[uredi | uredi kôd]

Cilj provedbe operacije je bio razbiti neprijatelja na smjeru koji vodi prema Bosanskom Grahovu i staviti pod kontrolom dalekometnog topništva Bosansko Grahovo i Glamoč.

Hrvatske postrojbe[uredi | uredi kôd]

  • 4. Gardijska brigada HV-a
  • 126. domobranska pukovnija HV-a
  • 1. Hrvatski gardijski zdrug
  • 3. Gardijska brigada HVO-a
  • Specijalne postrojbe MUP-a HRHB
  • 7.Gardijska brigada HV "PUMA"

Rezultat operacije[uredi | uredi kôd]

Oslobođeno je područje širine 30 km, a dubine 14 km, ukupne površine oko 450 četvornih kilometara. Hrvatske postrojbe (HV i HVO) potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamoču. Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporištem Crni Lug i okolnim selima te dijelovima planine Šator. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih postrojba, koje su spojene od Dinare preko Šator planine i Staretine sve do Kupreških vrata, a pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je važna komunikacija Glamoč - Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrličko polje u Hrvatskoj.

Izvori[uredi | uredi kôd]