Adam Zrinski

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Adam Zrinski
grof
Adam Zrinski.JPG
Rođenje 24. prosinca 1662.
Beč
Smrt 19. kolovoza 1691.
kod Slankamena
Plemićka kuća/obitelj Zrinski
Supruga Marija Katarina Zrinski rođ. Lamberg
Otac Nikola VII. Zrinski
Majka Marija Sofija Zrinski rođ. Löbl


Adam Josip Sigismund Zrinski (mađ. Zrínyi Ádám) (Beč, 24. prosinca 1662. - kod Slankamena, 19. kolovoza 1691.), bio je hrvatski grof, časnik i protuturski borac iz znamenite hrvatske velikaške obitelji Zrinski.

Životopis[uredi VE | uredi]

Povelja kojom je Adam Zrinski potvrdio povlastice stanovnicima Čakovca 1684. godine

Adam Zrinski bio je sin bana i grofa Nikole VII. Zrinskog i njegove druge supruge, barunice Marije Sofije rođ. Löbl. Nije imao niti dvije godine kada mu je otac poginuo u lovu, 18. studenoga 1664. godine u Kuršanečkom lugu, južno od Čakovca. Prema službenoj verziji usmrtio ga je podivljali ranjeni vepar, ali sumnjalo se da je u tu smrt bio umiješan bečki carski dvor.[1] Brigu o njemu i njegovoj starijoj sestri Mariji Katarini preuzela je, sve do svoje smrti 1676. godine, njihova majka Marija Sofija.

Obitelj je uspjela sačuvati svoju imovinu nakon zrinsko-frankopanske urote, ali su Marija Sofija i njena djeca mnogo pretjrpjeli. U njihove utvrde postavljeni su njemački vojnici, zbog čega su morali napustiti Čakovec 1670. godine i naseliti su u Beču.[2]

Adam se ispočetka školovao kod kuće gdje su ga isusovci podučavali latinski jezik i gramatiku, a 1673. godine postao je učenik isusovačkog kolegija pri bečkom sveučilištu. Po završetku humanističke gimnazije, upisao je trogodišnji filozofski fakultet, na kojem se nakon izučavanja latinskog i grčkog, posvetio učenju logike, fizike, matematike, etike, geografije, astronomije, prava, vojne strategije i drugih disciplina. Po završetku studija 1679. godine, vratio se u Čakovec kako bi procijenio stanje svojih posjeda te se zbog zloupotreba tamošnjeg vojnog garnizona žalio Dvorskom vojnom vijeću i kralju Leopoldu I. Zbog sukoba između mladog grofa i okružnog vrhovnog kapetana Zadunavlja, grofa Kristofora Bathyanyja, Zrinski je poslan na školovanje u belgijski grad Lueven, gdje je nastavio studij prava.[3]

Od oca Nikole naslijedio je Adam bogatu knjižnicu, poznatu pod imenom Bibliotheca Zriniana. Nju je od pljačke, koja se događala nakon smaknuća strica mu Petra IV. u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine, spasilo preseljenje iz Čakovca u dvorac Bitov (Vöttau) u današnjoj južnoj Češkoj. Velik dio knjiga iz te vrijedne knjižnice danas je očuvan i nalazi se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu .

Početkom 1681. godine vratio se na svoje imanje u Međimurje, smjestivši se u stari obiteljski dvorac u Pribislavcu, te se, slijedeći primjer svojih predaka, uključio u borbu protiv Turaka. Godine 1683. sudjelovao je u obrani Beča kojeg je sa 150.000 vojnika opsjeo veliki vezir Kara Mustafa. Sljedeće godine imenovan je legradskim vrhovnim kapetanom, dvorskim komornikom i savjetnikom, te glavnim županom županija Zala i Somogy.

Godine 1684. Adam se oženio austrijskom groficom Marijom Katarinom Lamberg (1664.-1717.), ali u tom braku nije bilo djece.[4]

U to vrijeme je pod vodstvom pape Inocenta XI., uz sudjelovanje cara i kralja Leopolda I., poljskog kralja Jana Sobjeskog i Mletačke Republike, osnovana Sveta liga s ciljem potiskivanja turske sile iz Europe. Godine 1685. Adam je bio već nadaleko poznat kao borac protiv Turaka. U ožujku 1688. godine sudjelovao je kao potpukovnik konjaničke pukovnije sa svojim legradskim, međimurskim i kotorskim vojnicima te je pod Caprarinim vodstvom sudjelovao u razbijanju turske vojske kod Dervente i u osvajanju Beograda.[5]

Poginuo je u bitci kod Slankamena ne ostavivši nasljednika što je rezultiralo izumiranjem roda Zrinskih. Prema povijesnim izvorima, bio je žrtva zavjere, jer je umro nakon što ga je, metkom u leđa[6], pogodio jedan njegov austrijski vojnik.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vlasi u starijoj hrvatskoj historiografiji, prir. Ivan Mužić, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2010., ISBN 978-953-6803-25-5, str. 151.:
    "Nakon tajanstvenog ubojstva bana Nikole Zrinskog, koje je očito organizirao bečki dvor metkom u leđa inscenirajući nesretan slučaj prilikom lova, (...)"
  2. Hausner, Gabor, Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.), str. 449.
  3. Hausner, Gabor, Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.), str. 450.-453.
  4. Hausner, Gabor, Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.), str. 454.
  5. Hausner, Gabor, Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.), str. 455.-456.
  6. Trpimir Macan, Željko Holjevac, Povijest hrvatskoga naroda, 4. izmijenjeno i dopunjeno izd. Školska knjiga, Zagreb, 2013., ISBN 978-953-0-61560-1, str. 154.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Hausner, Gabor. Posljednji junak obitelji Zrinski: grof Adam Zrinski (1662.-1691.), u: Susreti dviju kultura - Obitelj Zrinski u hrvatskoj i mađarskoj povijesti, ur. Sándor Bene, Zoran Ladić, Gábor Hausner, Matica hrvatska, Zagreb, 2012. ISBN 978-953-150-967-1

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]