Ivan Antun Zrinski

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivan Antun Zrinski
Ivan-Antun-Zrinski.jpg
Ivan Antun Zrinski na slici iz 18. stoljeća
grof
Matična kuća Zrinski
Rođenje 1651.
Smrt 11. studenoga 1703.
Otac Petar Zrinski
Majka Ana Katarina Zrinska
Nacionalnost Hrvat
Vjera katolicizam

Ivan Antun Zrinski (na mađarskom: Zrínyi János Antal), (Ozalj (?), 1651.Graz, 11. studenoga 1703.), bio je hrvatski grof iz velikaške obitelji Zrinski.

Životopis[uredi VE | uredi]

Punim imenom Ivan IV. Antun Baltazar Zrinski rođen je kao jedini sin u braku hrvatskog bana Petra Zrinskog i njegove supruge Katarine rođ. Frankopan.

U vrijeme dok je njegov otac vodio urotu protiv kralja Leopolda, bio je još dijete. Školovao se kod senjskoga biskupa Ivana Smoljanića i augustinca Marka Forstala.[1] Nakon toga studirao je filozofiju, humanističke predmete (1669. u Leuvenu) i vojnu strategiju.[1] Stekao je visoko obrazovanje, o čemu svjedoče podatci da je govorio čak šest stranih jezika. S devetnaest godina uz hrvatski jezik govorio je i pisao talijanski, njemački, španjolski, francuski, mađarski te latinski jezik.[2]

Nakon sloma Zrinsko-frankopanske urote, ostao je na slobodi te je boravio u Pragu i tu je stupio u vojnu službu.[1] Kada su konfiscirana sva imanja njegovoga oca, među kojima i ona u Međimurju, odnosno Čakovcu, bio je po mišljenju Bečkog dvora trajna prijetnja.

U vrijeme dok je u bici kod Slankamena 1691. godine, pogođen metkom u leđa[3], stradao njegov bratić Adam Zrinski, Ivan Antun je već godinama trunuo u tamnici. Jer, premda lojalan kralju, služivši kao časnik u njegovoj vojsci i istaknuvši se u mnogim bitkama, stalno je bio pod prismotrom i sumnjičen kao njegov protivnik, pa je naposlijetku 1683. godine optužen zbog veleizdaje i utamničen, isprva u Oberhausu a potom u tirolskoj utvrdi Rattenburg. Dvadeset je godina proveo po austrijskim zatvorima. U srpnju 1703. godine premješten je u zatvor u Grazu a potom u utvrdu Schlossberg.

Iscrpljen i bolestan, dugo boravivši u vlažnim ćelijama, Ivan Antun umro je od upale pluća, u Grazu, u utvrdi Schlossberg, na Martinje, 11. studenoga 1703. godine. Tajno je pokopan, po noći 12. studenoga 1703. godine,[4] u grobnici ispod crkve dominikanskog samostana u Grazu iz razloga jer su austrijske vlasti strahovale od dolaska velikoga broja hrvatskih studenata iz Graza na njegov sprovod.[1]

Smrću ovog mučenika ugasila se loza stare i slavne hrvatske velikaške obitelji Zrinski.

Posmrtni ostatci[uredi VE | uredi]

Od 1920. godine Emilij Laszowski tragao je za podatcima o Ivanu Antunu grofu Zrinskom a nakon devetogodišnjega traganja, 1928. godine, pronađena je potvrda o njegovome pokopu u dominikanskoj crkvi u Grazu.[5] Zbog nepovoljnih političkih prilika nije bilo moguće obaviti prijenos njegovih posmtrnih ostataka u domovinu. 1943. godine stvoren je projekt za prijenos. Njegovi su posmrtni ostatci u oranizaciji Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja", 26. veljače 1944. godine, prenešeni u Katedralu Blažene Djevice Marije u Zagrebu.[6][7] Kovčeg s posmrtnim ostatcima bio je 3. ožujka 1944. godine izložen na katafalku u posebno ukrašenoj zagrebačkoj prvostolnici, s brojnim vijencima. 4. ožujka 1944. godine uz nazočnost državnih, vojnih i upravnih vlasti, izaslanstava raznih udruga te velikoga mnoštva naroda a nakon mise zadušnice, koju je služio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac, kovčeg je položen u istu kriptu prvostolnice u kojoj počivaju njegov otac Petar Zrinski i ujak Fran Krsto Frankopan.[5]

Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja", 30. travnja 1944. godine, u crkvi sv. Andrije u Grazu, na zidu kapelice sv. Križa, postavili su mu spomen ploču.[5]

"Tko čita neka znade: Ovdje je od godine 1703. do 1944. počivao u miru Ivan Antun Zrinski, posljednji odvjetak slavnoga roda ŠUBIĆA ZRINSKIH, sin kneza Petra bana Hrvatske i markizice Katarine Frankopan. Njegove je ostatke g. 1944. prenio VITEŠKI RED HRVATSKOG ZMAJA odavle u Hrvatsku i sahranio ih u zagrebačkoj prvostolnoj crkvi pokraj kostiju oca i ujaka. VITEŠKI RED HRVATSKOG ZMAJA G.G. 1944. P."[5]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Hrvatska enciklopedija: Zrinski, Ivan Antun, pristupljeno 31. prosinca 2015.
  2. Anđelko Mijatović, Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb, 1992., ISBN 86-409-0065-5, str. 126.
  3. Trpimir Macan, Željko Holjevac, Povijest hrvatskoga naroda, 4. izmijenjeno i dopunjeno izd. Školska knjiga, Zagreb, 2013., ISBN 978-953-0-61560-1, str. 154.
  4. Anđelko Mijatović, Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb, 1992., ISBN 86-409-0065-5, str. 128.
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Anđelko Mijatović, Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb, 1992., ISBN 86-409-0065-5, str. 145.
  6. János J. Varga, Ivan Antun Zrinski, kraljev zatočenik, u: Susreti dviju kultura. Obitelj Zrinski u hrvatskoj i mađarskoj povijesti, gl. ur. Romana Horvat, ur. izdanja: Sándor Bene, Zoran Ladić i Gábor Hausner, Biblioteka Zbornici, knj. 4, Matica Hrvatska, Zagreb, 2012., ISBN 978-953-150-967-1, str. 478.
  7. Ljubomir Škrinjar, Bog nam sreću daj! - Hrvatski nek živi zmaj!:
    "1944. – Tijekom višegodišnjeg istraživanja Zmajevi su otkrili u Grazu grob Ivana IV. Antuna Baltazara grofa Zrinskog, jedinog sina Petra i Katarine Zrinski. Posmrtne ostatke su prinijeli u Zagreb i 26. veljače, (...)", HKV, 27. studenoga 2011., pristupljeno 31. prosinca 2015.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]