Asaf Duraković
Asaf Duraković | |
![]() Prof. Duraković tijekom posjeta, Sydney 1987. | |
Rođenje | 16. svibnja 1940. Stolac, Bosna i Hercegovina |
---|---|
Smrt | 16. prosinca 2020. Washington, D.C., Sjedinjene Američke Države |
Narodnost | Hrvat |
Polje | Nuklearna medicina, radiologija, biofizika, matematika, |
Institucija | World life Institute, Lakeview Medical Office, Uranium Medical Research Center, Emergency Managment Research Institute |
Alma mater | McMaster University, Hamilton, Ontario, Kanada, Medical Research Councilu, Harwell, Oxfordshire, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
Poznat po | Gulf War Syndrome, istraživanja radioaktivnosti na području Iraka, Balkana i Černobila |
Istaknute nagrade | Nuclear Free Future Award |
Asaf Duraković (Stolac, Bosna i Hercegovina, 16. svibnja 1940. – Washington, D.C., Sjedinjene Američke Države, 16. prosinca 2020.)[1] bio je hrvatski, kanadski i američki liječnik medicine (specijalist radiologije i nuklearne medicine), doktor veterinarske medicine, doktor znanosti, profesor medicine, hrvatski pjesnik, derviš halvetijevskog reda, šeih sufi esejist i publicist rodom iz Hercegovine.[2] Obranio je tri doktorata na području ljudske medicine, veterinarskih znanosti, biofizike, prirodnih znanosti i matematike obranjenih na Sveučilištu u Zagrebu i na McMaster Universityju u Kanadi. Bio je voditelj World life Institute (ujedno i osnivač), Lakeview Medical Office, Uranium Medical Research Center (također i osnivač), Emergency Managment Research Institute u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.[3] Ponajviše je bio poznat po istraživanju štetnosti osiromašenog uranija na bojištima američke vojske u Iraku i Afganistanu, ali isto tako na bojištima Domovinskog rata, te posljedice Černobilske katastrofe zbog čega je bio čest gost predavač na mnogim svjetskim sveučilištima, kao i u televizijskim emisijama (npr. BBC i CNN[4]) i dokumentarnim filmovima (npr. The Invisible War, 2012.[5]).[6][7] Svoje teze je predstavljao i branio pred Kongresom Sjedinjenih Američkih Država, Europskim parlamentom, te oba doma Japanskog parlamenta[8].
Životopis[uredi | uredi kôd]
Asaf Duraković rodio se u hercegovačkom gradiću Stolcu 1940. godine. Rođen je u cjelovitoj obitelji u braku majke Remze (rođ. Festić) i oca Bećira, kao srednje dijete od ukupno troje braće, također sveučilišni profesori: prof.em. Senadin Duraković[9][10] i akademik Zijad Duraković[11]. U Stolcu je završio pučku školu. Durakovićev otac bio je časnik Hrvatskih oružanih snaga te je učestalo prekomandiran na različite lokacije tadašnje države, pa je tako premješten na dužnost u Zagrebu.
Školovanje je nastavio u Zagrebu, gdje je pohađao gimnaziju i diplomirao veterinu na zagrebačkome Sveučilištu. Na istome je doktorirao iz veterinarske medicine 1962. godine, magistrirao biologiju 1965. godine, te doktorirao iz medicine 1968. godine.[12] Područje njegovog znanstvenog interesa su bile toksikologija, biologija i fiziologija, posebice ljudskih kostiju. Radio je u institutima "Ruđer Bošković" i Zavodu za medicinska istraživanja. Tijekom rada na Institutu za medicinska istraživanja Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Britanska vlada mu je dodijelila stipendiju u svrhu poslijedoktorskog usavršavanja na Medical Research Councilu, Harwell, Oxfordshire, Ujedinjeno Kraljevstvo.[3]
Emigrirao je u Kanadu 1968. godine gdje je upisao i završio studij medicine na McMaster Universityju, čime je stekao titulu liječnika.[3]
Istim se znanstvenim područjima nastavio baviti i u emigraciji. Tijekom 1970-ih godina istraživao je suodnos metabolizma i radijacije transuranida u Harwellu u Engleskoj, u kanadskoj Ottawi, a od onda se sve više bavi nuklearnom medicinom u bolnicama u SAD-u i Kanadi. Godine 1980. ulazi u vojsku SAD-a, a 1991. godine diplomirao je na Military Medical Academy u Fort Leavenworthu, u Missouriju. Uskoro postaje časnikom, dobivši čin pukovnika američkoga vojnog liječničkog zbora.[12]
Sudjelovao je u svim aktivnostima kod osnivanja svih mesdžida i džamija u Kanadi. Godine 1969. je postao dervišem halvetijevskog reda.[12] U SAD-u je neko vrijeme bio imamom Sufi džamije tekije u New Yorku.[12] Kad je bio izgrađen Hrvatski islamski centar u Etobicokeu u Kanadi, 1973. godine, predlagao je ime Sufi Mosque, ali je prevagnulo ime Hrvatski islamski centar (Croatian Islamic Centre).[2]
Početkom osamostaljivanja Republike Hrvatske, bio je član Hrvatske stranke prava, sudjelovao je u formiranju Hrvatskih obrambenih snaga, te je osnovao Hrvatsko-muslimansku demokratsku stranku. Tijekom Hrvatsko-Bošnjačkog sukoba osigurao je sredstva za opskrbu mostarske regionalne bolnice na istočnome djelu grada.
Bio je svjetski poznati stručnjak u području istraživanja štetnosti korištenja osiromašenog urana. Zbog neslaganja s uporabom istog, o čemu je svjedočio pred američkim znanstvenim i političkim ustanovama, napustio je oružane snage SAD-a i posvetio se znanstvenom radu.
Bio je profesor u trajnom zvanju na četiri američka sveučilišta, a ponajviše je djelovao na George Washington Universityju u Silver Springu, u Washingtonu, na odjelu radiologije i nuklearne medicine, te kao izvanredni profesor na Hadassah Universityju, u Jeruzalemu. Radio je na klinikama za nuklearnu medicinu u Izraelu, Japanu itd.[3] Obnašao je dužnost predstojnika Klinike za nuklearnu medicinu u King Faisal International Specijalist Hospital u Rijadu, u Saudijskoj Arabiji.
Bio je član je Društva hrvatskih književnika[13] i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.[14]
Dana 16. prosinca 2020. umro je u [[Washington D.C.-u, u 80. godini života.[15]
Politička djelatnost[uredi | uredi kôd]
U Hrvatskoj reviji, njezinim zbornicima i zbirkama surađivao je kao pjesnik i istraživač kulturne i političke prošlosti muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici (pisao je i pod pseudonimima Ahasver i El Hakim).[16]
U svom poznatom djelu iz 1972. godine, Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, svojedobno je upozoravao kako je "pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimana u Bosni i Hercegovini dovedeno do današnje faze nakon dugotrajne temeljito provođene antihrvatske politike, koju je beogradska vlada provodila u Bosni i Hercegovini s poznatim rezultatima".[17] Za to je stanje optuživao "upravni aparat Bosne i Hercegovine doseljen iz Srbije u različita vremena novije povijesti, kao i famulusi tog sistema regrutirani iz redova samoga stanovništva Bosne i Hercegovine"[17], tako da su muslimani dovedeni pred pitanje prihvatiti ili ne ponuđenu muslimansku nacionalnost. Po Durakoviću, to dvoje faktora je dovelo "svojim sistematskim i smišljenim radom do tog stupnja, da se danas već može ozbiljno postaviti pitanje o budućnosti nacionalnog opredjeljenja muslimanskog stanovništva te republike. Muslimani se danas nalaze pred vitalnim pitanjem, koje u prvi mah izgleda dosta zamamno, a to je: da li prihvatiti ponuđenu muslimansku nacionalnost, zasnovanu na novostvorenim teorijama o muslimanskoj etničkoj posebnosti u Bosni i Hercegovini, koje ne analiziraju povijest tih hrvatskih pokrajina iz predislamskog razdoblja."[17][18]
Proučavajući znanstvenu i stručnu literaturu došao je do zaključka da: "Iz statističkih podataka iz starijih i suvremenih izvora evidentno je da je preko 95% muslimana Bosne i Hercegovine hrvatskog podrijetla."[18][19]
Početke odhrvaćivanja vidi u Austro-Ugarskoj, "kojoj je smetala ideja ujedinjenja Bosne i Hercegovine s matičnom Hrvatskom"[18][20], zato je počela zagovarati ideju stvaranja bosanske narodnosti, a osobama koje okrivljava za zagovaranje te ideje smatra Benjamina Kallaya i grofa Bilinskog, "koji su u toj podijeljenosti gajili ideje trajne aneksije Bosne i Hercegovine Mađarskoj, odnosno Austriji".[20] Istraživajući, došao je do zaključka da je radi postizanja tog cilja, Austro-Ugarska "sistematski radila na uništenju hrvatske misli u Bosni i Hercegovini, lukavom politikom uvođenja 'bosanskog jezika', favorizirajući nepismenost i zaostalost muslimanskog stanovništva u isto vrijeme sa svojom nazovi prosvjetiteljskom ulogom, koja bi, prema njihovoj propagandi, imala poboljšati stanje u Bosni zemlji i proglasiti BiH samostalnom zemljom."[18][20] "S druge strane, austrijska je uprava pomagala Srbe u Bosni i Hercegovini, u čemu su posebno aktivnu ulogu imali Kallay i Burian u razdoblju od 1883. do 1911., u isto vrijeme, kada je Khuen Hedervary nastojao ugušiti buđenje hrvatske misli u vrijeme svojega banovanja u Hrvatskoj od 1882. do 1903. Hedervary je jednako upotrebljavao pomoć Srba za slabljenje Hrvata, pomažući širenje pravoslavlja u Hrvatskoj, na jednak način na koji je, prema uputama iz Pešte, činio Kallay u Bosni."[20]
Djela[uredi | uredi kôd]
Književna djela[uredi | uredi kôd]
Napisao je književna djela:
- Tamne alge, zbirka pjesama,
- Dimovi i magle, zbirka pjesama,
- Stazama ahasvera, zbirka pjesama, 1968.
- Kad su sve nade mrtve i bez moći, zbirka pjesama, 1974.
- Stazama Sarmata, zbirka pjesama, Zagreb, 1993. (2. izd., Hrvatska domoljubna knjižnica, Zagreb, 2010.)[21]
- Velike vode, zbirka pjesama, Zagreb, 1995.
- Nanosi pijeska, zbirka pjesama, Zagreb, 1996.
- Planina Kaf, zbirka pjesama, Zagreb, 1997.
- Jedanaesta ploča, zbirka pjesama, Zagreb, 2003.
- Tamno ogledalo, zbirka pjesama, Zagreb, 2010.
- Vode ponornice, zbirka pjesama, Zagreb, 2010.
- Žetva – The Harvest, (zbirka pjesama, na hrvatskom i engleskom jeziku), Medina-New York, 2014.
- Beramska kapela – Beram Chapel, (zbirka pjesama, na hrvatskom i engleskom jeziku), Medina-New York, 2014.
U emigraciji je napisao politička djela:
- Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, Toronto, 1972.
- Od Bleiburga do muslimanske nacije, Toronto, 1974.
Pjesme i članci su mu objavljivani u Maruliću, Hrvatskoj reviji, Ognjištu.
Zastupljen je u nekoliko pjesničkih antologija: Hrvatska poezija u emigraciji, Zapis o zemlji Hrvatskoj: izabrane pjesme liječnika (prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1993.), Vukovarsko zvono: antologija pjesama liječnika (prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1995.), Lijet sarmatskog sokola: zbirka pjesama liječnika (prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1996.), Sat bezvremena: zbirka pjesama liječnika (prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1999.), Balada o vukovarskoj ruži: antologija poezije o ratnom Vukovaru (prir. Petar Vulić, Imotski, 2001.),[22] Dunav u hrvatskom pjesništvu od srednjovjekovlja do danas: antologijski izbor (prir. Dubravko Horvatić i Stjepan Sučić, Zagreb, 2005.), Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije (izab. i prir. Vladimir Lončarević, Split, 2007.), te u dva izdanja koje je objavio fra Šimun Šito Ćorić 45 hrvatskih emigrantskih pisaca i 60 hrvatskih emigrantskih pisaca (2. proš. izd.).
Znanstvena djela[uredi | uredi kôd]
Autor je brojnih znanstvenih i stručnih članaka na više svjetskih jezika i priručnika. S područja svoje struke objavio je sam ili kao suautor preko 225 znanstvenih radova i članaka, te 11 priručnika.[3][12]
Među njima su:
- Medical concerns of the current nuclear reality, 1995.
- Medical effects of internal contamination with uranium, 1999.
- On depleted uranium: Gulf War and Balkan syndrome, 2001.
- Undiagnosed illnesses and radioactive warfare, 2003.
Godine 2019. objavljena je knjiga The Scientific Legacy od Dr. Asaf Durakovic, prof, MD, PhD, DVM, MSC, FACP, urednika Davida E. Bella i Marisse Z. Bell. [3]
Duraković se pojavio i u barem četiri strana dokumentarna filma: Sworn to Secrecy: Secrets of War[23], Todesstaub (Deadly Dust)[24], Die Story[25], Invisible War[5], te u brojnim hrvatskim dokumentarnim filmovima vezanih za Domovinski rat i nacionalno pitanje muslimana na području Jugoistočne Europe.
Nagrade[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Jutarnji list – U Washingtonu u 80. godini života preminuo hrvatski književnik Asaf Duraković. www.jutarnji.hr. (18. prosinca 2020.) Pristupljeno 19. prosinca 2020.
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatska džamija i Hadži Kerim Reiz r.a. ili najstarija bošnjačka džamija Kanade i njen najvjerniji džematlija, preuzeto 20. prosinca 2011.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 David E. Bell, Marissa Z. Bell [2019]. “3”, David E. Bell The Scientific Legacy of Dr. Asaf Durakovic, prof, MD, PhD, DVM, MSC, FACP, 1. (engl.), Medina, New York, USA: World Life Institute Publishing House
- ↑ "Gulf War soldiers may have 'inhaled uranium'", objavljeno 3. rujna 2000. pristupljeno 14. prosinca 2020. (engl.)
- ↑ 5,0 5,1 "Iraq: The Invisible War – Black Flag" (engl.) Pristupljeno 1. prosinca 2020.
- ↑ Duraković, Asaf (29. ožujka 2001.). "On Depleted Uranium: Gulf War and Balkan Syndrome". Croatian Medical Journal 2 (42): 130-134
- ↑ Nao Shimoyachi (22. studenoga 2003.). "Ex-military doctor decries use of depleted uranium weapons" (engl.) Pristupljeno 1. prosinca 2020.
- ↑ Asaf Duraković – biografija. (engl.) Pristupljeno 13. prosinca 2020.
- ↑ "Duraković, Senadin | Hrvatska tehnička enciklopedija" Pristupljeno 1. prosinca 2020.
- ↑ Arhiva Duraković, Senadin. Durieux. Pristupljeno 1. prosinca 2020.
- ↑ "Zijad Duraković" Pristupljeno 1. prosinca 2020.
- ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 12,4 Šimun Šito Ćorić, 60 hrv. emigrantskih pisaca, simun-sito-coric.ch, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. studenoga 2013.), preuzeto 28. veljače 2020.
- ↑ Društvo hrvatskih književnika: Popis članova – D, preuzeto 28. veljače 2020.
- ↑ Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne.
- ↑ U Washingtonu u 80. godini života preminuo hrvatski književnik Asaf Duraković, Jutarnji list, objavljeno 18. prosinca 2020., pristupljeno 19. prosinca 2020.
- ↑ Milan Blažeković, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., ISBN 953-160-107-0, str. 134.
- ↑ 17,0 17,1 17,2 Dr. Asaf Duraković, Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, Toronto, Ontario, Kanada, 1972., str. 1.
- ↑ 18,0 18,1 18,2 18,3 Vjesnik Marin Sopta, Austrija sustavno radila na uništenju hrvatske misli u BiH, podlistak Hrvatska politička emigracija i hrvatska država, 33. nastavak, 6. listopada 2004.
- ↑ Dr. Asaf Duraković, Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, Toronto, Ontario, Kanada, 1972., str. 8.
- ↑ 20,0 20,1 20,2 20,3 Dr. Asaf Duraković, Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, Toronto, Ontario, Kanada, 1972., str. 13.
- ↑ Članovi društva. Asaf Duraković, dhk.hr, pristupljeno 5. ožujka 2017.
- ↑ Matica hrvatska: Petar Vulić. Balada o vukovarskoj ruži. Antologija poezije o ratnom Vukovaru, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 18. rujna 2007.), preuzeto 5. ožujka 2017.
- ↑ Sword to secrecy: Secrets of War – IMDB. (engl.) Pristupljeno 14. prosinca 2020.
- ↑ Todesstaub – IMDB.
- ↑ Die Story – IMDB. (engl.)
- ↑ (engl.) UMRC: Dr Asaf Durakovic, preuzeto 14. studenoga 2012.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Asaf Duraković
- Vjesnik Marin Sopta, Austrija sustavno radila na uništenju hrvatske misli u BiH, 6. listopada 2004.
- Vjesnik Marin Sopta, Najbolji tumači između bratskih naroda i srca Europe, 6. listopada 2004.
- Asaf Duraković, Detalji znanstvenika
- Duraković, Asaf, hbl.lzmk.hr
- Asaf Duraković, Mjesto muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, Toronto, 1972.
- Asaf Duraković, Medicina u današnjem nuklearnom dobu, // Medicinski vjesnik, sv. 27, br. (1-2), (1995.), str. 77.-82. (Hrčak)