Asaf Duraković

Asaf Duraković (Stolac, BiH, 16. svibnja 1940.), je hrvatski, kanadski i američki biomedicinski fizičar i hrvatski pjesnik i esejist rodom iz BiH, derviš halvetijevskog reda, šeih sufia.

Životopis

Asaf Duraković rodio se u hercegovačkom gradiću Stolcu 1940. godine. U Stolcu je završio pučku školu. Školovanje je nastavio u Zagrebu, gdje je pohađao gimnaziju i studirao veterinu na zagrebačkome Sveučilištu. Na istome je doktorirao iz veterinarske medicine 1962. godine, magistrirao biologiju 1965. godine, te doktorirao iz medicine 1968. godine. Područje njegovog znanstvenog interesa su bile toksikologija, biologija i fiziologija, posebice ljudskih kostiju. Radio je u institutima "Ruđer Bošković" i Zavodu za medicinska istraživanja u Hrvatskoj.

Emigrirao je u Kanadu 1968. godine.

Istim se znanstvenim područjima nastavio baviti i u emigraciji. 1970-ih istraživao je suodnos metabolizma i radijacije transuranida u Harwellu u Engleskoj, u kanadskoj Ottawi, a od onda se sve više bavi nuklearnom medicinom u bolnicama u SAD-u i Kanadi. Godine 1980. ulazi u vojsku SAD-a. Uskoro je postao časnikom, dobivši čin dopukovnika američkoga vojnog liječničkog zbora.

Sudjelovao je u svim aktivnostima kod osnivanja svih mesdžida i džamija u Kanadi. Godine 1969. je postao dervišem halvetijevskog reda. U SAD-u je neko vrijeme bio imamom Sufi džamije tekije u New Yorku. Kad je bio izgrađen Hrvatski islamski centar u Etobicokeu u Kanadi, 1973. godine, predlagao je ime Sufi Mosque, ali je prevagnulo ime Hrvatski islamski centar (Croatian Islamic Centre).

Kad se osamostaljivala Republika Hrvatska, osnovao je Hrvatsko-muslimansku demokratsku stranku.

Svjetski je poznati stručnjak u području istraživanja štetnosti korištenja osiromašenog urana. Zbog neslaganja sa uporabom istog, o čemu je svjedočio pred američkim znanstvenim i političkim ustanovama, napustio je oružane snage SAD-a i posvetio se znanstvenom radu.

Danas predaje na George Washington University u Silver Springu, na odjelu radiologije i nuklearne medicine.

Član je Društva hrvatskih književnika.

Politička djelatnost

U Hrvatskoj reviji, njezinim zbornicima i zbirkama surađivao je kao pjesnik i istraživač kulturne i političke prošlosti muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici (pisao je i pod pseudonimima Ahasver i El Hakim).

U svom poznatom djelu iz 1972. godine, Mjesto Muslimana u Hrvatskoj narodnoj zajednici, svojevremeno je upozoravao kako je "pitanje nacionalnog opredjeljenja muslimana u Bosni i Hercegovini dovedeno do današnje faze nakon dugotrajne temeljito provođene antihrvatske politike, koju je beogradska vlada provodila u Bosni i Hercegovini s poznatim rezultatima". Za to je stanje optuživao "upravni aparat Bosne i Hercegovine doseljen iz Srbije u različita vremena novije povijesti, kao i famulusi tog sistema regrutirani iz redova samoga stanovništva Bosne i Hercegovine", tako da su muslimani dovedeni pred pitanje prihvatiti ili ne ponuđenu muslimansku nacionalnost. Po Durakoviću, to dvoje faktora je dovelo "svojim sistematskim i smišljenim radom do tog stupnja, da se danas već može ozbiljno postaviti pitanje o budućnosti nacionalnog opredjeljenja muslimanskog stanovništva te republike. Muslimani se danas nalaze pred vitalnim pitanjem, koje u prvi mah izgleda dosta zamamno, a to je: da li prihvatiti ponuđenu muslimansku nacionalnost, zasnovanu na novostvorenim teorijama o muslimanskoj etničkoj posebnosti u Bosni i Hercegovini, koje ne analiziraju povijest tih hrvatskih pokrajina iz predislamskog vremena."

Proučavajući znanstvenu i stručnu literaturu došao je do zaključka da: "Iz statističkih podataka iz starijih i suvremenih izvora evidentno je da je preko 95% muslimana Bosne i Hercegovine hrvatskog podrijetla."

Početke odhrvaćivanja vidi u Austro-Ugarskoj, "kojoj je smetala ideja ujedinjenja Bosne i Hercegovine s matičnom Hrvatskom", zato je počela zagovarati ideju stvaranja bosanske narodnosti, a osobama koje okrivljava za zagovaranje te ideje smatra Benjamina Kallaya i grofa Bilinskog, "koji su u toj podijeljenosti gajili ideje trajne aneksije Bosne i Hercegovine Mađarskoj, odnosno Austriji". Istraživajući, došao je do zaključka da je radi postizanja tog cilja, Austro-Ugarska "sistematski radila na uništenju hrvatske misli u Bosni i Hercegovini, lukavom politikom uvođenja 'bosanskog jezika', favorizirajući nepismenost i zaostalost muslimanskog stanovništva u isto vrijeme sa svojom nazovi prosvjetiteljskom ulogom, koja bi, prema njihovoj propagandi, imala poboljšati stanje u Bosni zemlji i proglasiti BiH samostalnom zemljom." "S druge strane, austrijska je uprava pomagala Srbe u Bosni i Hercegovini, u čemu su posebno aktivnu ulogu imali Kallay i Burian u razdoblju od 1883. do 1911., u isto vrijeme, kada je Khuen Hedervary nastojao ugušiti buđenje hrvatske misli u vrijeme svojega banovanja u Hrvatskoj od 1882. do 1903. Hedervary je jednako upotrebljavao pomoć Srba za slabljenje Hrvata, pomažući širenje pravoslavlja u Hrvatskoj, na jednak način na koji je, prema uputama iz Pešte, činio Kallay u Bosni."

Djela

Napisao je književna djela:

• Tamne alge, zbirka pjesama,
• Dimovi i magle, zbirka pjesama,
• Stazama ahasvera, zbirka pjesama, 1968.
• Kad su sve nade mrtve i bez moći, zbirka pjesama, 1974.
• Stazama Sarmata, zbirka pjesama, Zagreb, 1993. (2. izd., Hrvatska domoljubna knjižnica, Zagreb, 2010.)
• Velike vode, zbirka pjesama, Zagreb, 1995.
• Nanosi pijeska, zbirka pjesama, Zagreb, 1996.
• Planina Kaf, zbirka pjesama, Zagreb, 1997.
• Jedanaesta ploča, zbirka pjesama, Zagreb, 2003.
• Tamno ogledalo, zbirka pjesama, Zagreb, 2010.
• Vode ponornice, zbirka pjesama, Zagreb, 2010.
• Žetva - The Harvest, (zbirka pjesama, na hrvatskom i engleskom jeziku), Medina-New York, 2014.
• Beramska kapela - Beram Chapel, (zbirka pjesama, na hrvatskom i engleskom jeziku), Medina-New York, 2014.

U emigraciji je napisao politička djela:

• Mjesto Muslimana u hrvatskoj narodnoj zajednici, Toronto, 1972.
• Od Bleiburga do muslimanske nacije, Toronto, 1974.

Autor je brojnih znanstvenih i stručnih članaka na više svjetskih jezika i priručnika. S područja svoje struke objavio je sam ili kao suautor oko 140 znanstvenih radnja i članaka, te 11 priručnika.

Među njima su:

• Medical concerns of the current nuclear reality, 1995.
• Medical effects of internal contamination with uranium, 1999.
• On depleted uranium: Gulf War and Balkan syndrome, 2001.
• Undiagnosed illnesses and radioactive warfare, 2003.

Pjesme i članci su mu objavljivani u Maruliću, Hrvatskoj reviji, Ognjištu.

Zastupljen je u nekoliko pjesničkih antologija: Hrvatska poezija u emigraciji, Zapis o zemlji Hrvatskoj: izabrane pjesme liječnika (prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1993.), Vukovarsko zvono: antologija pjesama liječnika (prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1995.), Lijet sarmatskog sokola: zbir­ka pjesama liječnika (prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1996.), Sat bezvremena: zbir­ka pjesama liječnika (prir. i ur. Zijad Duraković, Zagreb, 1999.), Balada o vukovarskoj ruži: antologija poezije o ratnom Vukovaru (prir. Petar Vulić, Imotski, 2001.), Dunav u hrvatskom pjesništvu od srednjovjekovlja do danas: antologijski izbor (prir. Dubravko Horvatić i Stjepan Sučić, Zagreb, 2005.), Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije (izab. i prir. Vladimir Lončarević, Split, 2007.) te u dva izdanja koje objavljuje fra Šimun Šito Ćorić 45 hrvatskih emigrantskih pisaca i 60 hrvatskih emigrantskih pisaca (2. proš. izd.).

Nagrade

• 2004.: The Nuclear-Free Future Award.

Vanjske poveznice

• Asaf Duraković
• Vjesnik Marin Sopta: Austrija sustavno radila na uništenju hrvatske misli u BiH, 6. listopada 2004.
• Vjesnik Marin Sopta: Najbolji tumači između bratskih naroda i srca Europe, 6. listopada 2004.
• Asaf Duraković Detalji znanstvenika
• Asaf Duraković Detalji znanstvenika