Banjevci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Banjevci
Banjevci na karti Hrvatska
Banjevci
Banjevci
Banjevci na zemljovidu Hrvatske
Županija Zadarska
Općina/Grad Stankovci
Najbliži (veći) grad Biograd na Moru
Zemljopisne koordinate 43°53′20″N 15°39′50″E / 43.889°N 15.664°E / 43.889; 15.664Koordinate: 43°53′20″N 15°39′50″E / 43.889°N 15.664°E / 43.889; 15.664
Stanovništvo (2011.)
 - Ukupno 447
Pošta 23422 Stankovci
Pozivni broj 023
Autooznaka ZD

Banjevci su selo na rubu Zadarske županije u središtu Dalmacije, u blizini najvećeg hrvatskog jezera zvanog Vranskog jezera. Selo se sastoji iz 3 dijela: Banjevaca, Donjeg kraja i Kašića (kojeg su naselili i ustanovili Banjevčani).

U selu se nalazi 1 kafić, 1 trgovina, 2 crkve, groblje i škola. 2006. godine uveden je vodovod, a prije toga su se koristili bunari koji postoje do danas.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Selo je omeđeno selima Stankovcima, Radašinovcima, i mjestom Pirovcem. Ispred sela su polja, te mali brežuljkasti lanac preko kojega se dolazi do Vranskog jezera i mora. Prema unutrašnjosti, također su mala brdašca, te kvalitetan poljoprivredno obradiv predio zvan Golubići gdje seljani pretežno uzgajaju masline.

Stanovnici[uredi VE | uredi]

Stanovnici su pretežno Hrvati katolici.

Za vrijeme sezone selo oživi. Dolaze ljudi iz cijele Hrvatske, Francuske, Austrije, Njemačke, Australije, Slovenije, Kanade, Švedske, Amerike i iz Srbije. To su većinom ljudi koji imaju rodbinu u selu.

Škola ima vrlo malo učenika.

Prezimena: U selu Banjevci postoji 21 prezime, a to su: Krpina, Baković, Savić, Brković, Ljutić, Nakićen, Troskot, Polegubić, Baradić, Jajaš, Kraljević, Didak, Šarlija, Bulat , Vukorepa, Baus-Baković,Marketin,Vrkić,Miletić,Banović, Stilinović.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prije doseljenja Hrvata kršćanstvo je cvalo na tome području. To potvrđuju ostaci starokršćanske crkve iz V.-VII. st. na prostoru između Banjevaca i Kašića. Banjevci su staro hrvatsko naselje. Ne ras­polažemo podacima kako se je selo u početku nazivalo, kada i zašto je dobilo ime Banjevac - Banjevci.

Kad su Osmanlije 1537. osvojili Velim i Vranu došli su Banjevci i Kašić pod njihovu upravu. Čini se da Banjevci nisu opustjeli. U svibnju 1603. godine 400 senjskih uskoka doplovilo je do Zlosela (staro ime za Pirovac). Tu su se iskr­cali, plijenili, zapalili dva sela u blizini Vrane: Banjevce i Radašinovce. Odveli su dosta živoga blaga i druge robe te nekoliko sužanja. U borbi je palo 20 turskih vojnika i jedan uskočki starješina. Nešto kasnije, u opisu Bosanskog pašaluka iza 1624. zabilježeno je da selo Banjevci s okolnim kućama može dati 100 ljudi za oružje.

Naselje se od 1828. godine nalazi u sastavu Šibenske biskupije.

Crkve[uredi VE | uredi]

Staro kršćanska crkva[uredi VE | uredi]

O rasprostranjenosti kršćanstva na području župe u kasno doba antike svjedoče ostaci crkve iz V.-VII. st., pronađeni na lokalitetu Dražica Pu­darica. Na tom mjestu u doba rimske vlasti bio je izgrađen mitrej ili svetište u čast božanstva Mitre. Taj objekt možda je adaptiran u kršćan­sku crkvu u prvo doba kršćanstva. Među ruševinama pronađen je Mit­rin reljef.

Crkva sv. Ivana sa zvonikom - kulom[uredi VE | uredi]

Crkva Sv. Ivan datira se u XIII. stoljeću. Titular crkve podsjeća na obiteljskog zaštitnika Šubića, koji su njezinu gradnju možda pot­pomogli. Prvotni oblik crkve sačuvao se do naših dana. Sa sjeverne strane do oltara učinjeno je proširenje da se dobije prostor za sakristiju i vjernike. Crkva ima okruglu apsidu. Postavljanjem baroknog oltara prostor između oltara i apside ispunjen je hrpom kamenja. Sakristija se u spisima prvi put spominje 1822. godine. Dva sjeverna kontrafora uklopljena su u zidove proširenoga dijela crkve ili sakristije. Gradnja crkve 1937.

Crkva sv. Ivana je skromnih dimenzija, a vjernici su prije 50 godina u neusporedivo većem broju pohađali crkvu nego u naše doba. Stoga je crkva postala pretijesna za vjernike Banjevaca i Kašića. Osje­ćala se potreba za izgradnjom veće i prostranije crkve. Potrebu i želju vjernika pokušao je ostvariti fra Roko Rogošić, župnik (1937.-1944.). Rogošić je pronašao benefaktora u SAD. Pribavljena je potrebna gra­đevinska dokumentacija i radovi su započeli na izgradnji objekta. Još se vide podignuti temelji i dio započete crkve. Radovi su nešto više od­makli na istočnom prostoru, gdje se trebao nalaziti veliki oltar. Ratne neprilike omele su nastavak radova.

Crkva sv. Nikole Tavelića[uredi VE | uredi]

Zamisao da se nastave radovi na započetoj crkvi prije II. svjetskog rata postala je nakon rata bezrazložna. Osjećala se i dalje potreba za većom i novom crkvom, ali crkva započeta 1937. bila je velikih dimen­zija za novonastale prilike i uvjete života. Gradnja crkve na čast sv. Nikole Tavelića počela je 3. kolovoza 1970. Prije toga župnik fra Bernardin Bebić prodao je crkvenu zemlju i uz pomoć franjevačkih klerika počeo graditi crkvu. Pritekli su u pomoć i vjernici. Objekt je građen od be­tona, a betonski krov dovršen je 3. studenoga 1970. Zatim su nastavljeni radovi na uređenju unutrašnjosti, izgradnji sakristije i vjeronaučne dvorane.

Župna crkva sv. Nikole Tavelića građena je prema nacrtu arh. Ante Baraća iz Splita, na temeljima započete velike kamene crkve sv. Ivana Krstitelja i sv. Terezije od Maloga Isusa iz 1938. godine. Locirana je dakle na prostoru zasnovane crkve, a najviše u onome dijelu gdje je imao biti prezbiterij. Izgradnjom i posvetom crkve promije­nilo se i ime zaštitnika župe - u sv. Nikola Tavelić.

Nakon dovršetka radova crkvu je posvetio msgr. Josip Arnerić, šibenski biskup, 14. studenoga 1971. Betonski krov crkve i sakristije dobio je novo lice, kad je 1986. pokriven kupom kanalicom.

Uz crkvu sa zapadne strane na pročelju podignut je zvonik. U zvo­niku su dva zvona, koja su elektrificirana za župnika fra Ferde Jukića 1988. godine.

Između stare i nove župne crkve 2005. god. podignuta je mrtvačnica.

Stara župna kuća[uredi VE | uredi]

U Banjevcima se donedavno održala stara srednjovjekovna župna kuća. Imala je kontrafore kao i crkva sv. Ivana. Bila je izgrađena u XII. stoljeću. Župnik je 1723. ustvrdio da nema kuće, nego da živi u bratimskoj kući. Držimo da se radi o toj kući koju su bratimi sv. Ivana obnovili i u njoj se župnik nastanio. God. 1822. biskup traži da se dovrši obnova župne kuće. Umjesto da se obnovi, ona je prije 20 godina do temelja porušena.

Župa Banjevci[uredi VE | uredi]

Župa Banjevci prostire se u općinama Stankovci (selo Banjevci) i Pirovac (selo Kašić) Zadarske županije u jugoistočnom dijelu Vranskog polja, ispod staroga grada Kašica. Župu su uvijek vodili franjevci. Do dolaska Osmanlija Kašići i Banjevci su bile samostalne župe, a njihovim odlaskom pripali su župi Skradinu, do osnutka župe Velima u XVII. stoljeću. U sastavu župe Velima ostali su do 1718. god., kada Banjevci postaju samostalna župa. Danas Župa pripada Skradinskom dekanatu Šibenske biskupije.

Župne matice sačuvane su od god. 1721. (DAZ, R. k. 34-39, V. k. 40-44, M. k. 45-49). U župnom uredu čuvaju se župne matice od Drugoga svjetskog rata.

U Župi: oko 185 obitelji, 590 vjernika, (g. 1939.: 947 + 6 vjernika, g. 1965.: 220 obitelji, 1200 vjernika, g. 1979.: 190 obitelji, 740 vjernika).

Kašić[uredi VE | uredi]

Zaselak Kašić[uredi VE | uredi]

Dobio je ime po istoimenome kaštelu iznad mjesta na brijegu. U spisima Skradinske biskupije Kašić se ne spominje kao što se spominju zaseoci Bubić u Ždrapnju, Kovačević u Sonkoviću, Dobričić i Kaditopić u Piramatovcima. Vjerojatno u početku XVIII. st. današnji Kašić nije bio naseljen. U to doba živjela je u Banjevcima jedna obitelj Savić, dvije Brković, a Troskoti se prvi put javljaju oko 1770. godine.

Kaštel Kašić[uredi VE | uredi]

Srednjovjekovni grad Kašić, od kojega strše ostatci iznad današnjega Kašića, bio je vlasništvo hrvatskoga plemena Kasega, koji su svoje ro­dovsko sjedište imali u Kašiću kod Smilčića. Oba Kašića pripadala su istome plemenu i dobila su ime »Kašić» po Kasezima. Kašić kod Banjevaca Kasezi su izgubili i on je prešao u kraljevsko vlasništvo. I tako je Kašić zajedno sa susjednim Banjevcima kao kraljevsko dobro Ladislav IV. Kumanac poklonio 1273. nekim Glamočanima za zasluge što su ih stekli u ratu protiv češkoga kralja Otokara II. pod Đurom u Ma­đarskoj. Čini se da su Glamočani imali svoj rodovski grad Tinj.

Lučki stol u Vukšiću 3. svibnja 1492. presuđuje parnicu između plemi­ća Kašićana i Milote Nešutovića. Među sucima se nalaze Karinjani, Kukari, Virevići, Pavičić iz Otresa, Satobrić iz Polače i Šubići Plemići iz Kašića darovaše 1513. novoj crkvi i fratrima na Sustipancu ( Zlosela ) nekoje zemlje pod Tuščicom, da fratri mole za njih Boga. Neki Ka­šićam donijeli su 10. travnja 1524. u Zadar u samostan sv. Ivana neke stvari iz crkve sv. Ivana, koje su ostale sačuvane kad su Osmanlije oplijenili selo i crkvu.

Kaštel Kašić spada među veoma stare srednjovjekovne utvrde. Ne­ma više traga o crkvi unutar gradskih zidina ili uz gradske bedeme, iako je vjerojatno bila podignuta s kaštelom crkva skromnijih dimenzija.

Poljoprivreda[uredi VE | uredi]

Živi se od poljoprivrede. Proizvodi se vino, grožđe, kapula, luk, krumpir, badem itd.

Crkvena slavlja[uredi VE | uredi]

Slavlja u selu se održavaju 24. lipnja (sveti Ivan) i 4. kolovoza svake godine.

Zabava[uredi VE | uredi]

Stanovnici se zabavljaju večernjom šetnjom, izlascima u kafiće itd. Vrlo su blizu drugi gradovi kao što su Benkovac, Vodice, Šibenik, Zadar, Biograd, Pakoštane. Stanovnici vole odlaziti na Vransko jezero i loviti šarane. Selo se ponosi s najljepšim vidikovcem u okolici Kamenjak sa kojeg pogled seže na Vransko jezero, Nacionalni park Kornati, Dugi otok, Pirovac, Vodice, Betinu i Murter, te sjevernije prema Vrani, Pakoštanima i Biogradu. Godine 2012. u Banjevcima su pokrenuti književni susreti pod nazivom Kaduljin vijenac. Prvi dobitnik Kaduljina vijenca 2012. je Gojko Polegubić. Godine 2013. dobitnici Kaduljina vijenca su mr. fra Žarko Maretić i dr. Adolf Polegubić.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Flag of Croatia.svg Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.