Okolica Tinja je bogata vinogradima, maslinama, bademima i smokvama. Stanovnici Tinja se bave uzgojem voća i povrća. Poznati su specijaliteti pršut, divenice krvne i mesne, janjetina i tučevina (puretina). Poseban način spremanja jela je pečenje ispod peke.
U Tinju je osnovana Poljoprivredna zadruga "Maraška".
Tinj se prvi put spominje prije oko tisuću godina.
Mjesto se prvi put spominje 1069. godine kao "mons Tini" u jednoj povelji kralja Petra Krešimira IV. To su ostatci kule srednjovjekovnog kaštela Gradina koji se i danas vide. Uz kulu je naslonjena crkva sv. Ivana Krstitelja. U davnini taj se kaštel zvao Tynun. Tinj se spominje 1125. godine kao posjed benediktinske opatije sv. Ivana u Biogradu. Opatica zadarskog samostana sv. Tome apostola Bora prema presudi iz 1164. godine svjedoči da njezin samostan posjeduje neku zemlju pod brdom Tinjom. Za vrijeme Ciparskog rata (1570. – 1573.) Tinj je pao u ruke turskih osvajača (Ferhad-beg Sokolović).
Kao najstariji sakralni objekt Tinja navodi se prema dokumentima crkva sv. Ivana Krstitelja na starodrevnoj Gradini u ispravi iz 1194. godine. S vremenom je ona dotrajala i 1817. godine podignuta je nova. Staru crkvu sv. Ivana Krstitelja pobunjeni Srbi i JNA18. rujna1991. teško su oštetili, opljačkali i na kraju zapalili. Zalaganjem župljana i Nadbiskupije sada je obnovljena. Nova crkva sv. Paškvala s 19 metara visokim zvonikom sagrađena je u razdoblju 1974. – 1976. godine uz požrtvovnost župljana i pokojnog župnika don Tita Šarina. Posvećena je 10. listopada1976. godine. U Domovinskom ratu pobunjeni Srbi su i tu crkvu sravnili sa zemljom. Crkva u poslije ratnom razdoblju nije obnovljena. Groblje se nalazi oko stare crkve sv. Ivana Krstitelja. Župna kuća podignuta je 1820. godine, obnavljana 1904. godine i nakon završetka Domovinskog rata za vrijeme kojeg je spaljena.
Tinj je za vrijeme Domovinskog rata bio pod okupacijom (Gradina, Zagradina i Selo) dok je Varoš Jurjevića ostao neokupiran. Za vrijeme rata srušena je crkva sv. Paškvala. U poslijeratnom razdoblju nije došlo do iseljavanja u veće sredine (Zadar, Šibenik, Zagreb, Rijeka).