Bitka za Brač 1944.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bitka za Brač
Dio Drugog svjetskog rata
Vrijeme 12. - 17. rujna 1944.
Lokacija Brač
Ishod pobjeda NOVJ-a
Casus belli konačno oslobađanje Dalmacije
Sukobljeni
26. dalmatinska divizija NOVJ-a 118. lovačka divizija
Vođe
Božo Božović
Franjo Kluz
Hubert Lamai
Posljedice
nepoznato 113 poginulih, 583 zarobljenih

Bitka za Brač 1944. godine je bila zajednička ofenziva NOVJ-a i Saveznika za oslobođenje otoka Brača u Dalmaciji. Trajala je od 12. do 17. rujna 1944. godine, kada je Brač oslobođen. Bila je dijelom ofenzive za oslobođenje Dalmacije vođene tijekom rujna 1944. godine.

Tijkom borbi za Brač, zapovjedništvo Wehrmachta je pokrenulo Operaciju Sivi ždral (njem. Kranich) radi evakuacije Nijemaca iz Supetra, od 14. do 18. rujna 1944. godine. Njemačka operacija je završila neuspjehom.[1]

Pozadina[uredi | uredi kôd]

Započinjući operaciju oslobađanja Dalmacije, 26. dalmatinska divizija oslobodila je tijekom rujna 1944. godine Brač, Hvar i Šoltu. Najteže borbe bile su vođene na Braču i trajale su od 12. do 17. rujna 1944. godine.

Nijemci su teško utvrdili mjesto Sumartin sa okolicom na istočnoj obali Brača, s namjerom da ga odlučno brane. Ovo mjesto bilo im je jako važno zbog kontrole plovidbe Bračkim kanalom između Brača i dalmatinske obale. U području Sumartina nalazio se 2. bataljun 738. puka 118. lovačke divizije (bez 6. čete), ojačan 6. baterijom 628. mornaričkog artiljerijske divizije i podržavan artiljerijom s područja Makarske. Dobro utvrđen, bataljun se mogao uporno braniti u slučaju napada bilo s kopna, bilo s mora.

Tijek operacije[uredi | uredi kôd]

Na Brač se, osim dijelova 26. dalmatinske divizije, iskrcao i britanski 43. odred komandosa, kao i znatne artiljerijske snage. Komandosi nisu bili uvođeni u borbu, a saveznička artiljerija pružala je neposrednu podršku jedinicama 26. divizije u borbama.

Njemačka posada Supetra (ojačan 3. bataljun 738. puka 118. lovačke divizije) se nakon borbe 12. rujna povukla prema Splitu, dok su za Sumartin vođene četvorodnevne teške borbe. Konačno je 17. rujna pred mrak uporište osvojeno, a tijekom sljedeće noći spriječeni su pokušaji probijanja posade iz okruženja i evakuacije na kopno.

Gubici[uredi | uredi kôd]

Tijekom bitke za Brač bio je uništen 2. bataljun 738. puka zajedno sa četom 118. izviđačkog bataljuna i artiljerijskim dijelovima. Njemački ljudski gubici na Braču iznosili su 113 poginulih i 583 zarobljena vojnika.[2][3]

Tijekom borbi za Brač 14. rujna poginuo je i Franjo Kluz, zapovjednik Prve eskadrile NOVJ-a.

Ishod[uredi | uredi kôd]

Nijemcima je držanje Brača bilo od bitnog značaja, jer je omogućavalo nesmetanu plovidbu Bračkim kanalom. Zbog toga je Zapovjedništvo za jugoistok nakon pada Brača, 18. rujna, zahtijevalo izjašnjenje štaba Druge oklopne armije „zašto je bez naređenja evakuiran otok Brač".[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Unutrašnje poveznice[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]