Crnogorska srednjovjekovna književnost

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Crnogorska srednjovjekovna književnost obuhvaća razdoblje crnogorske književnosti od početka pismenosti pa do konca 15. st. i propasti Crnojevića države.

Opći kontekst[uredi VE | uredi]

U Duklji u 9.st. su u uporabi bili latinica, glagoljica, ćirilica i grčko pismo. Najranija dukljanska pismenost sačuvana je u fragmentima darovateljskih i nadgrobnih natpisa na latinskome jeziku. Tijekom 13. st. došlo je do dominantne uporabe starocrkvenoslavenskoga jezika i ćirilice.

Dukljanska pismenost 9.-12. stoljeće[uredi VE | uredi]

Od sredine 9. stoljeća na teritoriju suvremenog crnogorskog primorskog pojasa utemeljuje se veliki broj benediktinskih samostana. Dok su tragovi latinske i grčke pismenosti dukljanskoga perioda djelomično očuvani, o pismenosti na slavenskome jeziku postoje samo posredna svjedočanstva.

Pretpostavka je da se u dukljanskoj državi početkom 11. st. glagoljska pismenost mogla razviti pod utjecajem snažnoga centra slavenske pismenosti u Ohridu.

Uz Skadarsko jezero razvija se književna djelatnost. Centar te djelatnosti bio je dvor i crkveno središte Prečista Krajinska.

Na osnovu sačuvane rukopisne građe sa sigurnošću se može utvrditi da je poslije pada Dukljanskoga kraljevstva pod vlast Srbije, tijekom 13. st. došlo do dominantne uporabe starocrkvenoslavenskoga jezika i ćirilice.

Važniji starocrnogorski književni spomenici iz toga razdoblja:

Ćirilični spomenici pismenosti 13.-15. stoljeće[uredi VE | uredi]

Glagoljicu će u do konca 13. st.potpunosti potisnuti ćirilica. U tom se razdoblju razvijaZetska (crnogorska) redakcija starocrkvenoslavenskoga jezika. Najznačajniji predstavnik te redakcije Miroslavljevo jevanđelje, nastalog vjerojatno u i u skriptorijima Kotora i Bijeloga Polja, a izradila su ga dva pisara – Zećanin Varsameleon, koji je napisao glavninu djela, te Rašanin Gligorije, pisar posljednje dvije stranice.

Širenje ćirilice se neće prekinuti ni nakon što su se Balšići, poglavari Zetske države, osamostalili od Srpskoga Carstva a 1360-ih zakratko preobratili u katoličku vjeru.

U 15. st. u pravoslavnim crkvama na otocima i obalama Skadarskoga jezera veliki broj svećenika radio je na prepisivanju i iluminacijama crkvenih knjiga.

Stoga je pojava crnogorske tiskare prirodna posljedica te razvijene prepisivačke književne djelatnosti.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Crnojevića tiskara

Važniji starocrnogorski književni spomenici iz toga razdoblja:

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]