Depresija (raspoloženje)
| Depression | |
|---|---|
 Litografija muškarca dijagnosticiranog s melankolijom sa snažnim suicidalnim tendencijama (1892.) | |
| Specijalizacija | Psihijatrija |
| Simptomi | Tuga, razdražljivost, manjak interesa za aktivnosti[1][2] |
| Komplikacije | Samoubojstvo[1] |
| Trajanje | > 2 tjedna[1] |
| Uzroci | Velika depresija, perzistentni depresivni poremećaj, sezonski afektivni poremećaj, postporođajna depresija, predmenstrualni disforični poremećaj, medicinski poremećaji[1][3] |
| Rizični faktori | Smrt bliske osobe, financijski problemi, problemi s vezom[2] |
| Dijagnostička metoda | Temeljena na simptomima[2] |
| Diferencijalna dijagnoza | Tuga, sindrom kroničnog umora, hipoglikemija[2][4] |
| Liječenje | Savjetovanje, lijekovi, elektrokonvulzivna terapija, hospitalizacija[2] |
| Učestalost | Česta[1] |
| klasifikacija | |
| MKB-10-CM | F32.9, F33.9  |
| MeSH | D003863 |
Depresija je stanje obilježeno tugom i gubitkom interesa za aktivnosti.[1][2] Može utjecati na nečije misli, ponašanje, osjećaje, san, apetit i osjećaj blagostanja.[1][2] Mogu se pojaviti simptomi poput boli i probavnih problema bez jasnog uzroka.[1] Komplikacije mogu uključivati samoubojstvo.[1]
Vjeruje se da uzrok uključuje i genetske i okolišne faktore.[2] Povijest stanja u obitelji povećava rizik za otprilike 3 puta.[2] Javlja se kod niza mentalnih poremećaja, uključujući veliku depresiju, perzistentni depresivni poremećaj, sezonski afektivni poremećaj, postporođajnu depresiju i predmenstrualni disforični poremećaj.[1][3] Može se pojaviti i kao nuspojava lijekova, kao posljedica zlouporabe droga ili kao posljedica zdravstvenog stanja poput raka, moždanog udara ili kronične boli.[2][3] Epizode depresije mogu biti izazvane smrću bliske osobe, financijskim problemima ili problemima u vezi.[2]
Dijagnoza se temelji na simptomima i pregledu.[2] Po definiciji simptomi moraju biti prisutni svaki dan, gotovo cijeli dan, najmanje dva tjedna.[1] Mogu se obaviti krvne pretrage i medicinsko snimanje kako bi se isključio medicinski uzrok stanja.[2] Uvjeti koji se mogu slično manifestirati uključuju tugu.[5]
Liječenje može uključivati savjetovanje i lijekove.[2] Hospitalizacija može biti potrebna osobama s rizikom od samoubojstva.[2] Elektrokonvulzivna terapija može se primijeniti kod oboljelih koji ne reagiraju na druge tretmane.[2] Recidivi su česti nakon liječenja.[2] Depresija je česta.[1] U određenoj godini oko 7 % ljudi doživi veliku depresiju.[2] Mlađe osobe odrasle dobi su češće pogođene, kao i žene.[2]
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 NIMH » Depression Basics. www.nimh.nih.gov. 2021. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. veljače 2009. Pristupljeno 21. veljače 2021.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 Chand, SP; Arif, H. Siječanj 2020. Depression. StatPearls. PMID 28613597
- 1 2 3 Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. Fifth izdanje. American Psychiatric Association. 2013. str. 155. doi:10.1176/appi.books.9780890425596.156852. ISBN 978-0-89042-555-8 Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|1=(pomoć) - ↑ Horwitz, Allan V. 2007. The Loss of Sadness: How Psychiatry Transformed Normal Sorrow Into Depressive Disorder (engleski). Oxford University Press, USA. str. 3. ISBN 978-0-19-531304-8. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. kolovoza 2021. Pristupljeno 21. veljače 2021.
- ↑ Horwitz, Allan V. (2007.). The Loss of Sadness: How Psychiatry Transformed Normal Sorrow Into Depressive Disorder. Oxford University Press, USA. str. 3. ISBN 978-0-19-531304-8. Original arhiviran 28. kolovoza 2021. Preuzeto 21. veljače 2021.