Dholavira

Harapanski grad Dholavira
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Indija
Godina uvrštenja	2021. (44. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii, iv
Ugroženost	–
Poveznica	UNESCO:1645
Koordinate	23°53′18″N 70°12′48″E / 23.88833°N 70.21333°E
	Dholavira class=notpageimage\| Lokacija Dholavire u Indiji
	v; r; u;

Dholavira (gudžaratski: ધોળાવીરા) je arheološko nalazište u indijskoj državi Gujarat. Ime je dobilo po suvremenom selu koje se nalazi 1 kilometar južno od njega. Lokalno poznato i kao Kotada timba, nalazište sadrži ruševine drevne civilizacije doline Inda.^[1] Dholavira se nalazi na Rakovoj obratnici. Dholavira je jedno od pet najvećih harapskih nalazišta^[2] i najistaknutije arheološko nalazište u Indiji koje pripada civilizaciji doline Inda.^[3] Dholavira se također smatra najvećim gradom svog vremena^[4].

Mjesto je osnovano oko 2650. pr. Kr., a krah je doživjelo 2100. pr. Kr, no ponovno je naseljeno 1450. pr. Kr.^[5]

Četverokutni grad od 47 hektara ležao je između dviju rijeka, Mansare na sjeveru i Manhara na jugu.^[6] Utvrđeni grad se sastojao od snažno utvrđenog dvorca i ceremonijalnog prostora, kao i ulica i kuća različitih proporcija koje svjedoče o stratificiranom društvenom poretku. Sofisticirani sustav upravljanja vodama pokazuje domišljatost naroda Dholavira u njihovoj borbi za preživljavanje i napredak u surovom okruženju. Lokalitet uključuje i veliko groblje sa šest vrsta kenotafa koji svjedoče o jedinstvenom pogledu Harapana na smrt^[6].

Loaklitet je između 1967. – 1968. otkrio J. P. Joshi. Tijekomih arheoloških iskapanja od 1990. godine pronađene su radionice za obradu perli i artefakti raznih vrsta poput bakra, školjki, kamena, nakita od poludragog kamenja, terakote, zlata, bjelokosti i drugih materijala, koji pokazuju umjetnička i tehnološka dostignuća kulture. Otkriveni su i dokazi o međuregionalnoj trgovini s drugim harapskim gradovima, kao i s gradovima u regiji Mezopotamije i na omanskom poluotoku^[6].

Godine 2021. grad je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao jedno od najbolje očuvanih urbanih naselja iz tog razdoblja u jugoistočnoj Aziji^[7].

Sjeverna vrata Dholavire gdje je pronađena tzv. „Ploča znakova”, najduži i najstariji zapis na protoindijskom pismu.
Jedan od rezervoara za vodu sa stubama
Osnova stuba kod istočnih vrata
Stambena jedinica
Rekonstrukcija kuće u Dholaviri

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Dholavira

Izvori

↑ Ruins on the Tropic of Cancer
↑ Subramanian, T. The rise and fall of a Harappan city. The Archaeology News Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2016. Pristupljeno 3. lipnja 2016.
↑ Where does history begin?
↑ Kenoyer & Heuston, Jonathan Mark & Kimberley. 2005. The Ancient South Asian World. Oxford University Press. New York. str. 55. ISBN 9780195222432
↑ Possehl, Gregory L. 2002. The Indus Civilization: A Contemporary Perspective (engleski). Rowman Altamira. str. 17. ISBN 9780759101722. Pristupljeno 3. lipnja 2016.
1 2 3 Centre, UNESCO World Heritage. Dholavira: A Harappan City – UNESCO World Heritage Centre. whc.unesco.org (engleski). Pristupljeno 3. lipnja 2016.
↑ 'Long overdue': Indians celebrate as Dholavira gets UNESCO World Heritage tag. The Indian Express. 27. srpnja 2021. Pristupljeno 28. srpnja 2021.

[1] Ruins on the Tropic of Cancer

[frontline-2] Subramanian, T. The rise and fall of a Harappan city. The Archaeology News Network. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. lipnja 2016. Pristupljeno 3. lipnja 2016.

[3] Where does history begin?

[kenoyer-4] Kenoyer & Heuston, Jonathan Mark & Kimberley. 2005. The Ancient South Asian World. Oxford University Press. New York. str. 55. ISBN 9780195222432

[gregory-5] Possehl, Gregory L. 2002. The Indus Civilization: A Contemporary Perspective (engleski). Rowman Altamira. str. 17. ISBN 9780759101722. Pristupljeno 3. lipnja 2016.

[UNESCO-6] 1 2 3 Centre, UNESCO World Heritage. Dholavira: A Harappan City – UNESCO World Heritage Centre. whc.unesco.org (engleski). Pristupljeno 3. lipnja 2016.

[7] 'Long overdue': Indians celebrate as Dholavira gets UNESCO World Heritage tag. The Indian Express. 27. srpnja 2021. Pristupljeno 28. srpnja 2021.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

v r u Svjetska baština u Indiji
	Kulturna baština (36)	Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Harapanski grad Dholavira (2021.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Svetišta kraljevstva Hoysala (Chennakeshava hram u Beluru, Hoysaleswara i Chennakeshava hram u Somanathapuri) (2023.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu³⁾ (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Maratski vojni krajolik Indije (2025.) • Moidami, grobni humci dinastije Ahom (2024.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Kakatiyanski hram Ramappa (Rudreshwara), Telangana (2021.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Santiniketan (2023.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.)
	Prirodna baština (7)	Nacionalni park Kaziranga (1985.) • Nacionalni park Keoladeo (1985.) • Nacionalni park Manas (1985.) • Nacionalni parkovi Nanda Devi i Dolina cvijeća (1988.) • Nacionalni park Sundarbans¹⁾ (1987.) • Nacionalni park Velikih Himalaja (2014.) • Zapadni Gati (2012.)
	Mješovita baština (1)	Nacionalni park Khangchendzonga (2016.)
	Nematerijalna svjetska baština (14)	Tradicionalni napjev Veda (2008.) • Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskrtsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine²⁾ (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.) • Joga (2016.) • Kumbhamela (2017.) • Durga Puja (2021.)
¹⁾ Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša. ²⁾ Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. ³⁾ Nematerijalna svjetska baština više zemalja