Državni udar u Čileu 1973.

Izvor: Wikipedija
Državni udar u Čileu 1973.

Čileanski državni udar 1973. godine predstavljao je kulminaciju višegodišnje političke krize u Čileu, izazvane eskalacijom sukoba između ljevičarskog predsjednika Salvadora Allendea na jednoj, i desničarskog Nacionalnog kongresa (parlamenta) na drugoj strani, koji je svoje korijene imao u Allendeovoj namjeri da u Čile uvede socijalizam. Sukob, koji je zahvaljujući hladnom ratu osim ideološke i ekonomske imao i međunarodnu dimenziju, te u kome su Allendea podržavali SSSR i Kuba, a čileanske desničare SAD, riješen je kada su Oružane snage Čilea uz financijsku i propagandnu podršku CIA-e, izvele državni udar 11. rujna 1973. godine. Pučisti su za nekoliko sati uspjeli preuzeti nadzor nad zemljom, a Allende je izvršio samoubojstvo nakon što je s najvjernijim pristašama nekoliko sati pružao otpor opkoljen u predsjedničkoj palači La Moneda. Pučisti, organizirani u huntu čiji je vođa kasnije postao Augusto Pinochet, su potom tijekom sljedećih nekoliko dana započeli strahovladu tijekom koje su uhićene i mučene desetine tisuća ljevičara i Allendeovih pristaša; pri tome je likvidirano između 1500 i 3000 ljudi, među kojima je bio i niz uglednih osoba poput glazbenika Victora Jare. Pinochetov režim je zahvaljujući tome u korijenu sasjekao pokušaje ljevičara da organiziraju kontra-puč, odnosno neutralizirao kasnije pokušaje pokretanja gerile; zahvaljujući tome je ostao na vlasti sve do 1990. godine i proveo radikalne neoliberalne ekonomske reforme koje će kasnije postati uzor mnogim razvijenim državama. Puč je, bez obzira na to, predstavljao jedan od najvažnijih, ali i najtraumatičnijih događaja u povijesti Čilea, ali i šire; svjetskoj javnosti su razmjeri krvoprolića bili neshvatljivim s obzirom na raniju reputaciju Čilea kao oaze stabilnosti i "uredne" liberalne demokracije u Latinskoj Americi.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]