Sueska kriza

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sueska kriza/Sinajski rat
sukob: Bliskoistočni sukob
Vrijeme listopad 1956. - ožujak 1957.
Mjesto Sinaj
Ishod Dogovor o zaustavljanju vatre. UNEF-ova okupacija Sinaja.
Vojno: Pobjeda Izraela, Francuske i Britanije.
Politički: Pobjeda Egipta.
Sukobljene strane
Flag of Israel.svg Izrael
Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo
Flag of France.svg Francuska
Flag of Egypt.svg Egipat
Flag of Hejaz 1917.svg Palestinski fedajini
Zapovjednici
Flag of Israel.svg Moshe Dayan
Flag of the United Kingdom.svg Charles Keightley
Flag of France.svg Pierre Barjot
Flag of Egypt.svg Gamal Abdel Naser
Flag of Egypt.svg Abdel Hakim Amer
Postrojbe
175.000 Izraelaca
45.000 Britanaca
34.000 Francuza
70.000
Gubitci
Flag of Israel.svg Izrael: 197 ubijenih
Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo: 56 ubijenih, 91 ranjen
Flag of France.svg Francuska: 10 ubijenih, 43 ranjena
1.650 ubijenih
4.900 ranjenih
6.185 zarobljenih

Sueska kriza iz 1956. bila je oružani završetak krize u odnosima između Egipta s jedne i saveza između Britanije, Francuske i Izraela s druge strane.

Predmet krize bila je kontrola nad strateški važnim Sueskim kanalom. Usprkos vojnim uspjesima, rezultat je bio blamaža i slabljenje europskih sila, jačanje egipatskog položaja na Bliskom istoku i porast utjecaja SSSR-a u tom području.

Početak krize[uredi VE | uredi]

Uzroci krize su bili u strukturi korištenja Sueskog kanala. Dodjela koncesije za gradnju kanala inozemnom društvu uključivala je i dodjelu njegovog gospodarskog korištenja istom društvu. Pored toga, s porastom gospodarskog značenja nafte rasla je i zavisnost europskih snaga od korištenja kanala. Velika Britanija je pokušala osigurati slobodan prolaz kanalom snažnim utjecajem na egipatsku unutarnju politiku kao i vojnim prisustvom na kanalu.

Početci krize sežu još u 1952. Nakon što je kralja Faruka svrgnula Egipatska vojska, nova vlast mijenja dotadašnju kooperativnu politiku s europskim silama i zauzima nacionalistički panarapski smjer. Takav smjer je podgrijao konflikt s Izraelom kao i s Francuskom i Britanijom koje su držale kontrolu nad Sueskim kanalom. Velika Britanija se 1954. obvezala povući svoje vojne snage iz tog područja. Sve je ukazivalo na mirno rješenje.

Motivi[uredi VE | uredi]

Tijekom 1956. se zaoštrio sukob između Egipta i Izraela, jer su učestali napadi fedajina na Izrael iz Egipta i s pojasa Gaze koji je bio pod okupacijom Egipta. Egipat, vođen predsjednikom Naserom, u to vrijeme blokira zaljev Akaba, zatvara Sueski kanal za izraelske brodove, i time krši međunarodno pravo. Istovremeno, sa Sirijom i Jordanom Egipat osniva "Ujedinjenu arapsku vrhovnu komandu", koja ima vrlo malo stvarnih ovlasti.

U pozadini, Naser je planirao socijalistički orijentiranu gradnju Asuanske brane kako bi smanjio bijedu naroda. Kako bi mogao financirati taj projekt, Naser je 26. srpnja 1956. nacionalizirao Sueski kanal čijih su 44% vlasništva držale britanske banke i poduzeća. Istina, isplatio im je odštetu, no ostali su bez posjeda važnog trgovačkog puta. SSSR i Indija su na tri bezuspješne međunarodne konferencije na kraju prihvatili nacionalizaciju, ali je Velika Britanija bila, kako iz ekonomskih, tako i vojno-strateških razloga, uznemirena.

S druge strane, Francuska se borila za svoje kolonije u području Magreba. U Alžiru je 1954. izbio ustanak koji je podupiran oružjem iz Egipta.

Pripreme[uredi VE | uredi]

Invazija[uredi VE | uredi]

Operacije za vrijeme Sueske krize

Primirje i povlačenje[uredi VE | uredi]

Posljedice[uredi VE | uredi]


Miecze.svg Nedovršeni članak Sueska kriza koji govori o bitkama i ratovima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.


Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Sueska kriza