Trumanova doktrina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Predsjednik Truman iznosi svoju doktrinu o ograničavanju utjecaja komunizma

Trumanova doktrina je okvirni američki vanjskopolitički plan za zaustavljanje širenja komunizma u svijetu. Predsjednik Harry S. Truman je doktrinu prezentirao 12. ožujka 1947., nakon što je Velika Britanija bila najavila da će s krajem ožujka 1947. godine prestati pružati podršku grčkim vlastima koje su se u Grčkom građanskom ratu borile protiv komunističkih gerilaca podupiranih iz Titove Jugoslavije - u vrijeme kada je Sovjetski Savez vršio pritisak i na Tursku da mu dade na korištenje vojnih baza u zoni Bospora i Dardanela. Prvi konkretni američki koraci koje je na Trumanov prijedlog odobrio Kongres SAD su bili da se osigura 400 milijuna dolara (oko 4,5 milijardi dolara, prema cijenama iz 2022.) za vojnu i civilnu pomoć Grčkoj i Turskoj, uz slanje američkog vojnog i civilnog personala i opreme u obje te zemlje

Prema doktrini sadržanoj u obraćanju predsjednika Trumana koje je Kongres prihvatio, Sjedinjene Američke Države - koje su se ranije u pravilu suzdržavale od uplitanja u sukobe u drugim dijelovima svijeta - su preuzele obvezu da diljem svijeta pruže političku, gospodarsku i vojnu pomoć demokratskim (ili barem: ne-totalitarnim) zemljama koje se nađu pod prijetnjom vanjskih ili unutarnjih autoritarnih snaga.

Truman je argumentirao da SAD ne mogu stajati sa strane i dopustiti nasilno širenje sovjetskog totalitarizma u nezavisne slobodne zemlje, jer američka nacionalna sigurnost u novim okolnostima ne ovisi samo o fizičkoj sigurnosti američkog teritorija.[1]

Poruka predsjednika Trumana Kongresu od 12. ožujka 1947. god. s prijedlogom za pružanje pomoći Grčkoj i Turskoj

Harry S. Truman je bio pripadnik Demokratske stranke, ali je pridobio za svoju doktrinu također i potporu američkih republikanaca, te su kasnije američke administracije sustavno postupale u vanjskim poslovima pridržavajući se Trumanove doktrine.[2]

Iznošenje Trumanove doktrine bio je jedan od bitnih događaja koji su naznačili početak Hladnog rata, zajedno s Berlinskom krizom sredinom 1948. godine.[3]

Idejne osnove Trumanove doktrine[uredi | uredi kôd]

Trumanova doktrina je počivala na američkih procjenama o razlozima, ciljevima i mogućnostima vanjske politike Sovjetskog Saveza, uvelike sadržanima u povjerljivom izvješću kojega je u veljači 1946. godine uputio George F. Kennan (dokument poslije poznat kao "Long Telegram") zamjenik američkog ambasadora u Moskvi; koji je potom u srpnju 1947. god. prezentiran u autorskom članku istog diplomata (i s istim glavnim idejama) koji je pod naslovom "The Sources of Soviet Conduct" objavljen u časopisu "Foreign Affairs" (obzirom na Kennanovu trenutačnu diplomatsku poziciju, u članku je autor naznačen sa "X", pa se ponekada citira kao "X Article"). U njemu se Kennan založio za vanjsku politika usmjerenu na ograničavanje - tzv. "containment" (hladnoratovski termin kojega je skovao sam George F. Kennan) - sovjetskog utjecaja na samo određeni broj zemalja u svijetu.[4] [5] Kennanovi zaključci su privukli pažnju kreatora američke politike, te su među njima ostvarili znatan utjecaj.[6]

Predsjednik Truman je konačnu teoretsku podlogu za proglašavanje nove američke vanjskopolitičke doktrine dobio iz opširnog izvještaja kojega su mu 24. rujna 1946. godine bili podnijeli njegovi savjetnici George Elsey i Clark Clifford ("Clifford-Elsey Report", izvorni naziv "American Relations With The Soviet Union")[7] - u kojemu se između ostaloga ukazalo na okolnost da Sovjetski Savez kao visokocentralizirana država s lakoćom postiže odlučnost i konzistentnost svojih politika, kakvu demokracije teško postižu; pa je potrebno u odnosima SAD-a i njegovih saveznika uspostaviti jasnu i čvrstu politiku koja će omogućiti konzistenciju i snagu u postupanju. "Svaku nesigurnost i odstupanje će Sovjeti odmah prigrabiti i iskoristiti na našu štetu", objašnjavali su Clifford i Elsey.[8] U sažetku izvještaja Clifforda i Elseya (opsega 3 stranice) jasno se naznačava da je sovjetsko vodstvo uvjereno kako je sukob između SSSR-a i "kapitalističkih država" neizbježan, te stoga nastoje što brže ojačati snagu Sovjetskog Saveza, istodobno "slabeći sve države koje bi se mogle smatrati neprijateljskima" te upravljajući vanjskopolitičkim aktivnosti na način da "se jača relativna snaga Sovjetskog Saveza na štetu njegovih potencijalnih neprijatelja"; da valja u budućnosti postupati sa spoznajom da je Sovjetski Savez sve sporazume potpisane proteklih godina spremno kršio čim bi se to pokazalo korisnim za njegove interese; da treba pokušati Sovjetski Savez privoliti na miroljubivu suradnju i da ga se uvjeri da je moguća "miroljubiva koegzistencija između kapitalizma i komunizma"; ali da treba uzeti da bi SSSR mogao u svakom momentu pribjeći ekspanziji pomoću otvorenog ratovanja, te valja osigurati dovoljnu oružanu silu da se obuzda takav mogući sovjetski pokušaj.[9]

U obraćanju Kongresu s prijedlogom da se pomogne Grčkoj i Turskoj, predsjednik Harry Truman je izjavio da njima osim SAD-a "niti jedna druga nacija nije u stanju pružiti potrebnu pomoć", te da je Velika Britanija izričito poručila (upozorila) da nije u stanju dalje nastaviti podupirati te dvije zemlje i niz drugih zemalja diljem svijeta koje je do tada podupirala; da je on kao predsjednik SAD-a "svjestan širokih implikacija koje mogu nastati povodom odluke Sjedinjenih Država da pruže pomoć Grčkoj i Turskoj", ali da valja sagledati da su "narodima raznih zemalja svijeta nametnuti totalitarni režimi protiv njihove volje" i da se "u jednom broju drugih zemalja odvijaju sada slični procesi". U konkretnoj situaciji 1947. godine, Truman je Kongresu naznačio mogućnost da "naoružana manjina" nametne svoju kontrolu nad Grčkom, što bi imalo izravan i trenutačan utjecaj na Tursku, te bi se "konfuzija i nered mogli raširiti na čitav Bliski Istok". Stoga je Truman predložio Kongresu u odnosu na Grčku i Tursku, ali potom i u odnosu na čitav svijet, američku politiku "podupiranja slobodnih naroda koji se odupiru pokušajima pokoravanja od strane naoružanih manjina ili putem vanjskih pritisaka", koja potpora treba biti vršena "primarno putem gospodarske i financijske pomoći koja je od bitnog značaja za gospodarsku stabilnost i uredne političke procese". Dodao je Truman ocjene: "Sjeme totalitarnih režima niče iz bijede i oskudice. Oni se razvijaju iz zlog tla siromaštva i razdora. Oni dostižu svoj puni razvoj kada je nada naroda za bolji život umrla. Moramo tu nadu održati živom." Harry Truman je naznačio da pomoć koju predlaže pružiti Grčkoj (350 milijuna dolara) i Turskoj (50 milijuna dolara) predstavlja tek oko 1 promil onoga što su Sjedinjene Američke Države morale investirati u vođenje Drugog svjetskog rata: "Razumno je da skrbimo za tu svoju investiciju i osiguramo da ona ne bude uzaludna", ocijenio je Truman.[10]

Međunarodna politika pod utjecajem Trumanove doktrine[uredi | uredi kôd]

Jedan od prvih poteza u postupanju slijedom Trumanove doktrine bilo je pokretanje Marshallovog plana već u lipnju 1947. god., za gospodarsku pomoć Europi u obnovi od posljedica Drugog svjetskog rata;[11] jedan od ključnih savjetnika državnog tajnika (ministra vanjskih poslova) SAD-a Georgea F. Marshalla u razradi plana bio je gore već spomenuti ekspert za Sovjetski Savez i tvorac koncepta "containmenta" George F. Kennan. Kennan je predložio da se radi suzbijanja inflacije, neimaštine i besperspektivnosti u Europi, te osposobljavanja europskih zemalja da se odupru širenju komunizma podupre međusobno ekonomsko povezivanje tih država - koje će od SAD-a potaknuto udruživanje s vremenom dovesti do uspostave Europske unije. Sjedinjene Američke Države su kod pokretanja Marshallovog plana pozvali na sudjelovanje i Sovjetski Savez i s njim povezane zemlje pod komunističkom vladavinom; kako je George F. Kennan i predvidio, sve te zemlje su odbile surađivati u provođenju američkog plana gospodarske pomoći.[12]

U razdoblju 1949.-1952. god. je od 28 milijardi (tadašnjih) dolara pomoći stranim zemljama koju su pružile SAD u okvirima primjene Trumanove doktrine, oko trećinu predstavljala vojna pomoć; narednih 8 godina - koji su bili obilježeni vođenjem Korejskog rata - je od 40 milijardi pomoći, na vojnu pomoć otpadala približno polovina.[13]

Polazeći od podrške antikomunizmu koju je dobio povodom prezentiranja Trumanove doktrine, predsjednik Harry S. Truman je 1950. godine uključio Sjedinjene Američke Države u Korejski rat; kasnije su se SAD osloncem na istu doktrinu uključile primjerice i u Vijetnamski rat.[14]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. "The Truman Doctrine, 1947", službene stranice američkog Ministarstva vanjskih poslova (Department of State), "Office of the Historian". Pristupljeno 4. travnja 2022.
  2. Truman Doctrine (1947), integralni tekst obraćanja predsjednika Trumana Kongresu s uredničkim uvodom. Službene stranice "National Archives", "Milestone documents". Pristupljeno 4. travnja 2022.
  3. "Origins of the Cold War", "National Archives", "The Harry S. Truman Presidential Library & Museum". Pristupljeno 4. travnja 2022.
  4. "Ideological Foundations of the Cold War", "National Archives", "The Harry S. Truman Presidential Library & Museum". Pristupljeno 4. travnja 2022.
  5. "Outsider Forged Cold War Strategy", J.Y. Smith, "The Washington Post", 18. ožujka 2005.
  6. "MEASURES SHORT OF WAR THE GEORGE F. KENNAN LECTURES AT THE NATIONAL WAR COLLEGE, 1946-47" (knjiga s predavanjima iz 1946.-1947. godine), uredili Giles D. Harlow i George C. Maerz, "National Defense University Press" 1991., str. xiii.-xx.
  7. "1946: A Year of Ideological Preconceptions", Brendan Thomas-Noone, "E-INTERNATIONAL RELATIONS" 25. siječnja 2012.
  8. Report, "American Relations With The Soviet Union" by Clark Clifford ["Clifford-Elsey Report"], 24. rujna 1946., str. 78, "National Archives". Pristupljeno 4. travnja 2022.
  9. "Outline of Clifford-Elsey Report" (fotografija izvornog dokumenta, 3 stranice"), "National Archives". Pristupljeno 4. travnja 2022.
  10. Harry S. Truman : The Truman Doctrine (1947), U.S. Embassy & Consulate in the Republic of Korea. Pristupljeno 4. travnja 2022.
  11. "The Truman Doctrine and the Marshall Plan", službene strane Ministarstva vanjskih poslova SAD (Department of State), "Office of the Historian". Pristupljeno 4. veljače 2022.
  12. "The Marshall Plan for Rebuilding Western Europe", "Constitutional Rights Foundation", str. 2-4. Pristupljeno 4. travnja 2022.
  13. "Foreign Aid", Katherine A. S. Sibley, "Encylopedia.com", (updated) 21. svibnja 2018. Pristupljeno 4. travnja 2022.
  14. "American Foreign Policy in Korea and Vietnam: Comparative Case Studies", The Review of Politics , Volume 37 , Issue 1 , January 1975 , str. 20 - 47



P history.svg Nedovršeni članak Trumanova doktrina koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.