Kineski građanski rat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Kineski građanski rat
ChineseCivilWarCollage.PNG
Nadnevak 1927. - 1950. (s prekidima)
Lokacija Kina
Ishod pobjeda komunista i njihovo preuzimanje Kine; uspostava Narodne Republike Kine; premještanje vlade Republike Kine na Tajvan
Casus belli sukob kineskih komunista i nacionalista
Sukobljeni
Flag of the Republic of China.svg Kuomintang
Republika Kina
Flag of the Chinese Communist Party.svg Komunistička partija Kine
Narodna Republika Kina
Vođe
Chiang Kai-shek Mao Zedong
Posljedice
1,000.000-3,000.000 poginulih

Kineski građanski rat je oružani sukob koji se, s dužim prekidom, vodio u Kini od 1927. do 1950., između vlade Republike Kine na čelu s nacionalističkom strankom Kuomintang i pobunjenika na čelu s Komunističkom partijom Kine.

Izbio je za vrijeme Sjeverne ekspedicije (1926. - 1928.) u kojoj su komunisti i Kuomintang ispočetka bili saveznici u Prvom ujedinjenom frontu protiv Beiyanške vlade i gospodara rata na sjeveru Kine. Povod za izbijanje sukoba bila je kontrola nad Šangajem, gdje su u proljeće 1927. nacionalisti masakrirali komunističko rukovodstvo. Preživjeli komunistički vođe sklonili su se u sela u unutrašnjosti juga Kine, gdje su s vremenom od lokalnog stanovništva počeli stvarati Nacionalnooslobodilačku armiju. Ona je pod vodstvom Mao Zedonga vješto koristila gerilsku strategiju i imala veliki teritorij poznat kao Kineska Sovjetska Republika.

U koumintanškoj ofanzivi 1934., komunisti su izgubili teritorij, a preživjeli komunisti bili su prisiljeni krenuti na Dugi marš, na kraju koga su pronašli utočište u Yenanu. Sukob komunista i nacionalista privremeno je okončao X'ianski incident, odnosno spoznaja da za obje strane zajedničku opasnost predstavlja japanska ekspanzija u Kinu, koja je 1937. eskalirala u Drugi kinesko-japanski rat.

Nakon što je Japan kapitulirao 1945. godine, pokušaji da dvije strane spor oko budućnosti Kine riješe mirnim putem nije dao ploda, te su 1946. sukobi obnovljeni, pri čemu su nacionalisti uživali američku, a komunisti sovjetsku pomoć. Maovi komunisti su koristeći daleko veću podršku u seljačkim masama, na kraju odnijeli pobjedu i proglasili Narodnu Republiku Kinu, prisilivši nacionaliste da 1949. izbjegnu na Tajvan. Sukob nije službeno okončan i oba režima se smatraju legitimnim nasljednicima predratne Kine. Usprkos toga, između dva entiteta postoje službeni kontakti od 1984. godine. Sukob nije imao službeni završetak. Povjesničari se, međutim, slažu kako se smirio nakon pada Hainana, posljednjeg značajnog uporišta Kuomintanga kraj kineskog kopna.

U Kini se posljednje tri godine rata (1947.–1949.) najčešće nazivaju Oslobodilački rat ili alternativno Treći unutrašnji revolucionarni rat (kin. 第三次国内革命战争). Na Tajvanu se rat prije 1991. nazivao Protivustanički rat protiv komunista (kin. 反共戡亂戰爭). Danas obje strane znaju koristiti izraz Nacionalističko-komunistički građanski rat.

U ratu je poginulo nekoliko milijuna ljudi, najmanje 1 milijun, a najviše 3 milijuna ljudi.