Muhamed Pandža

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
hfz. Muhamed ef. Pandža
Rođenje 1897., Sarajevo
Smrt 1962., Sarajevo
Portal o životopisima

Hfz. Muhamed Pandža (1897.18. listopada 1962.), bošnjački teolog i jedan je od čelnika Odbora narodnog spasa.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Pandžin i Čauševićev prijevod Kurana

Iz bogate obitelji borbenih vjerskih vođa. Otac bio je muderis u Atmejdanskoj medresi, član Ulema-medžlisa i vaiz u Begovoj džamiji. Opominjao i proklinjao one koji ne bi htjeli ostaviti ono za što je on smatrao da se kosi sa šerijatom. Djed Isamuddin bio je imam i zbog svojih vazova bio je protjeran u osmansko vrijeme u Travnik, gdje je i umro. Muhamed je predavao je u školi, pisao u novinama, prevodio s arapskog jezika. Bio je vjeroučitelj u gimnaziji, a po Tevdžizidžihet nizamnami postavljen je i za vaiza u Begovoj džamiji. Godine 1938. bio je izabran u Ulema-medžlis, s potpunim brojem glasova birača izbornog tijela (devet) i povjeren mu referat baš-vaiza. Došao je u Nuvab na nauke. Učio je u Istanbulu. Nije služio u državnoj ni u vakufskoj službi od 1930-ih. S Munirom Sahinoviće jedno vrijeme je izdavao list Islamski svijet, a jedno vrijeme sam ga je izdavao. Pandža je prevodio u suradnji sa bivšim reis-ul-ulemom Mehmedom Džemaluddinom Čauševićem Kuran. Pandža je preveo prvih 20 džuzova Kurana, zbog čega je došao u sukob s ondašnjom ulemom oko El-Hidaje koja ga je napala zbog slobodnoumnih tumačenja izvjesnih ajeta.[1]

Godinama je u Sarajevu predsjedavao Merhametom, muslimanskom dobrotvornom organizacijom koja se za vrijeme rata brinula za muslimanske izbjeglice.[2] U početku otvoreno i dosljedno pronjemački orijentiran.[3] Kad je 10. svibnja 1941. prošla prva manifestaciona povorka kroz Sarajevo, jedini od imama u povorci bio je Pandža. Kad je u Sarajevo došao palestinski muftija El Husseini,[1] otvoreno je zagovarao osnivanje SS divizije Handžar sastavljene od Bošnjaka[2] i za to je otvoreno agitirao među muslimanskim oficirima u domobranstvu da se upisuju (dobrovoljno javljaju) u Handžar diviziju.[1]

Glavni autor memoranduma Hitleru, no vjerojatnije je memorandum rezultat zajedničkih napora grupe Bošnjaka. Poslije je promijenio stavove i osnovao je Muslimanski oslobodilački pokret pa pristupio nakratko partizanima.[2] Kod Tuzle su ga zarobili SS-ovci. Jedva se izborilo da ga se preda hrvatskim vlastima, koje su ga potom zatvorile na Savskoj cesti. Brojni su Bošnjaci intervenirali za njega, pa je pušten s tim da živi u Zagrebu. Drugovao je s Ademagom Mešićem. Proljeća 1945. dojavili su mu neka prijeđe na teritorij pod kontrolom partizana inače će ga likvidirati. Otišao je te preko Like i Hercegovine stigao u Sarajevo travnja 1945. godine. Vazio je u Begovoj džamiji. Dana 3. svibnja 1945. godine su ga zatvorili. Sud časti ga je osudio na deset godina. Umro je 1962. i pokopan na Grličića brdu.[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Stav SARAJEVSKI NEKROLOGIJ: Muhamed efendija Pandža, nekrolog Alije Nametka 20. studenoga 2018. (pristupljeno 27. studenoga 2019.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Znaci.net Jozo Tomasevich: Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. okupacija i kolaboracija , str. 43, pdf
  3. Znaci.net Jozo Tomasevich: Rat i revolucija u Jugoslaviji, 1941-1945. okupacija i kolaboracija , str. 31, pdf

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]