Gaza (grad)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gaza
غزة
Grad Gaza
Grad Gaza
Koordinate: 31°31′N 34°27′E / 31.517°N 34.45°E / 31.517; 34.45Koordinate: 31°31′N 34°27′E / 31.517°N 34.45°E / 31.517; 34.45
Država Palestinska samouprava
Grad Gaza Pojas Gaze
Vlast
 - Gradonačelnik Majid Abu Ramadan
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 409.680
Službena stranica Službene stranice Grada
Zemljovid
Karta Pojasa Gaze s označenim gradom Gazom

Karta Pojasa Gaze s označenim gradom Gazom

Gaza (arapski: غزة‎, hebrejski: עַזָּה ) je najveći grad u Pojasu Gaze, području Palestinske samouprave. Grad danas ima oko 410.000 stanovnika, a čitav neveliki Pojas Gaze oko 1,4 milijuna stanovnika, koji svi gravitiraju prema gradu Gazi.

Grad se nalazi na obali Mediterana, ima morsku luku i međunarodnu zračnu luku, koja nije u funkciji (djelomično razrušena). Veliki dio stanovnika su Palestinske izbjeglice ( ili njihovi potomci). Gaza je naselje duge povijesti koja seže do 2000. godine pr. Kr. U gradu se nalazi veliki broj značajnih građevina od kojih se izdvaja mošeja Al Omari iz XII. st, kao i crkva Svetog Porfirija iz IV. st.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Ime „Gaza“ poslije arapskog Ġazza, dolazi od hebrejske riječi jak, (ʕZZ), iako je točan hebrejski naziv toga grada ʕazzā, što znači uporište, tvđava. Hebrejski aza ; arapski gaza, a Grci su preuzeli kao Gaza.

Geografski položaj[uredi VE | uredi]

Grad Gaza leži na 31° 31′ S, 34° 27′ I. Grad se proteže preko 46 km². Spadao je u 5 filistejskih gradova u Palestini: Aškelon, Ašdod, Ekron, Gat i Gaza. Grad je smješten na Mediteranskoj obali, između Sjeverne Afrike i zemalja Levanta.


Povijest[uredi VE | uredi]

Današnja Gaza izgrađena je na temelju antičkog grada i katkad je bila opisana kao jedan od najstarijih gradova na Zemlji. U antici Gaza je bila važna kao lučki grad između kontinenata Afrike, Azije i Europe. Prostor staroga grada proteže se u kvadratnom obliku na 1km². Bio je osiguran položajem na brdu, kao i gradskim zidom s vratima na četiri strane svijeta. Od Tutmozisa lll. do Ramsesa lV. Gaza je bila središte egipatske uprave u južnom Kanaanu, dok je u 12 st. pr. Kr. nisu osvojili Filistejci u naletu tzv. „naroda s mora". Na temelju svojeg povoljnog položaja Gaza je bila krajnja točka puta tamjana. U 8 st. pr. Kr. uzdigla se do najvažnijeg grada u Filistejaca u Pentapolisu. U 8. i 7 st. pr. Kr. grad je više puta promijenio vladara. 734. pr. Kr. grad su osvojili Asirci pod vodstvom Tiglat Pilesara III. Sami su Asirci Gazu nazvali: „grad na egipatskom potoku“ (Nahal Mušur). U Nimrud –Prismi proslavio se i Sargon II. Hanunu od Gaze pobunio se 720. g. pr. Kr. protiv Sargona II. Svrgnut je, ali grad nije razoren. 609. pr. Kr. Gaza je ponovo postala egipatska. 605./4. pr. Kr. priključila se Novobabilonskom carstvu. Pod perzijskim Ahemenidima uživala je, zbog svoje važnosti kod trgovine s Arabijom, vrlo veliku autonomiju. Nakon propasti Aleksandrijskog carstva, oko Gaze su se sukobljavali Dijadosi, Ptolomejevići i Seleukidi, dok 200. pr. Kr. konačno nije prešla u seleukidske ruke. Upravo u to vrijeme počeo je gospodarski slom grada, dok konačno nije izgubio ulogu trgovačke metropole, kojom tada postaje Aleksandrija. 98. pr. Kr. Aleksandar Janej u potpunosti je uništio grad. Rimljani, posebno prokonzul Gabinije, sredinom će 1. st. pr. Kr. južno od starog gradskog brda ponovno sagraditi Gazu. U rimsko vrijeme bila je prije svega poznata po svojoj školi govorništva. U 5. st. grad je u velikoj većini kršćanski, ali postoji i židovska zajednica ( ostaci sinagoge datirane u 508./9.g. s grčkim i hebrejskim natpisima). Svoju važnost za trgovinu više nije zadržala. Tek u 7. st., nakon propasti Bizantinaca zbog Arapa, trgovina s Mekom dobila je maha po ruti tamjana. Križari pod Baldovinom I., kraljem Jeruzalema (1100. g.), opljačkali su grad Gadres, 1152. g. Baldovin III. sagradio je utvrdu, a 1170. g. Saladin je opljačkao grad. Pod vladavinom egipatske dinastije Mameluka, Gaza je postala sjedište uprave obalnog pojasa oko sjevera Cezareje Primorske. Od 15. st. nalaze se izvještaji o brojnom židovskom stanovništvu uz arapsko. 1799. g. Napoleon Bonaparte opljačkao je grad. U 1. svjetskom ratu Turci su ondje izgradili prvu liniju obrane protiv Britanaca. Nakon bezuspješnog napada u ožujku 1917. g. Britanci su 7. studenog 1917. zauzeli grad. Po završetku 1. svjetskog rata, bila je kao i cijeli Pojas Gaze dio britanskog mandata Palestine. 1948. g. zaposjeli su je Egipćani, 1956. opljačkali Izraelci i od tada je pod upravom Egipćana, dok je u Šestodnevnom ratu ipak osvojena od strane Izraela. Od studenog 1956. do lipnja 1967. Gaza je bila glavno sjedište UNEF I-a. Od srpnja 2007. pod političkom je kontrolom Hamasa.

Kršćani[uredi VE | uredi]

Gaza je dugo ostala poganska utvrda. Kršćana je bilo malo i bio im je otežan život. Sam car Teodozije I. Veliki morao je štiti malobrojne kršćane. Za križara podignuta je bazilika Ivana Krstitelja koju je Saladin nakon osvajanja pretvorio u džamiju koja stoji i danas. Danas je broj kršćana u Pojasu Gaze oko 2-3 tisuće. Katolička Crkva potpomaže tamošnju crkvu i školu. Postoji i Grčka pravoslavna Crkva. Jeruzalemska Anglikanska zajednica financira u Gazi Al-Ahli-Arab bolnicu, jedinu kršćansku bolnicu u Pojasu Gaze. Na zemljištu bolnice nalaze se crkva sv. Filipa, koja je tijekom II. Intifade bila pogođena izraelskom raketom. Međukonfesionalno radničko palestinsko biblijsko društvo, osnovano 1993., čije se glavno središte nalazi u istočnom dijelu Jeruzalema, financira podružnice u gradu Gazi i pokreće od 1999.g. zajednički projekt s misijskim društvom „otvorena vrata“. Jedina kršćanska knjižara / trgovina u Pojasu Gaze je 2006.-2007. g. bila pod prijetnjama i naredbom da se zatvori ciljem dvaju bombaških atentata. U listopadu 2007. g. otet je poslovođa dućana, a kasnije je ubijen. 2008. kršćanski centar mladih bio je napadnut i razoren.

Židovi[uredi VE | uredi]

Pronađeni su mozaici prekrasne sinagoge iz starine. Do uklanjanja židovskih naseobina u kolovozu 2005., živjelo je otprilike 8.500 Židova u sklopu enklave u 21 židovskoj naseobini.

Demografska struktura[uredi VE | uredi]

Danas je Gaza većinom naseljena muslimanima, s manjinom od 3500 kršćana, a većina pripada Grčkoj pravoslavnoj Crkvi. U skladu sa popisom stanovništva iz 1997. koje je proveo Palestinski središnji statistički ured (PCBS), Gaza i granični al Shati kamp imaju 353.115 stanovnika, od kojih je 50.9 % muškaraca i 49.1 % žena. Gaza ima mnogo mladog stanovništva od kojih 50.3% ima do 14 godina, 25.7 % ima od 15 do 29 godina. Oko 13.6% je između 30 i 44, a 7.7% od 45 do 65 godina i 3.9 % ima više od 64 godine. U Gazi se nalaze sveučilišta u kojima je zajedno upisano oko 28.500 studenata. Masovna navala Palestinskih izbjeglica povećalo je populaciju Gaze poslije Arapsko – izraelskog rata 1948. 1967. bilo je šest puta više stanovnika nego 1948. 1997. 51-8 % stanovnika Gaze bili su izbjeglice i njihovi potomci. Gradsko stanovništvo nastavilo se širiti do 406.680 u 2006., tako da je Gaza postala najveći grad na Palestinskom teritoriju. Stopa rođenja vrlo je visoka, a većina građana živi u siromaštvu.

Ekonomija[uredi VE | uredi]

Gaza je bila palestinsko gospodarsko središte, ali to se značajno promijenilo tijekom II. Intifade kad je izraelska vojska polja agruma u Gazi uništila buldožderima. Mnogi Gazanci radili su u izraelskoj servisnoj industriji dok je granica bila otvorena, ali dio Izraelskog unilateralnog osloboditeljskog plana zabranio je da Gazanci dolaze raditi u Izrael. Grad Gaza posjeduje male industrije, uključujući tekstil i hranu. Raznovrsna roba prodaje se na uličnim tržnicama Gaze, uključujući sagove, keramiku, pleterni namještaj i pamučnu odjeću. Komercijalni razvoj u gradu minimalan je. U skladu s najnovijim izvještajem OXFAM, industrija Gaze zatvorila je klaonice zbog ekonomskog zatvaranja što je nametnuo Izrael. Gaza služi kao prometno čvorište za Pojas Gaze, i ima malu luku koja služi za lokalne ribarske brodice. Rašireni su oskudica, nezaposlenost i siromašni životni uvjeti. Gaza ima ozbiljne poteškoće u stanovanju, obrazovanju, zdravstvu, infrastrukturi te neodgovarajući kanalizacijski sustav, što sve pridonosi ozbiljnim higijenskim i javnim zdravstvenim problemima. Ekonomsko stanje Gaze bilo je dugoročno u stagnaciji i većina je razvojnih indikatora u nazadovanju. 75% populacije tj. 1,1 milijuna ljudi trenutno je ovisno o darovima od Svjetske prehrambene organizacije (WEP) .

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]