Grb Dalmacije

Grb Dalmacije, povijesni hrvatski grb koji se danas nalazi u kruni grba Hrvatske, a predstavlja heraldički simbol regije Dalmacije. U srednjem vijeku koristio se kao opći grb hrvatskih zemalja, odnosno vladara tih zemalja. Slikovno se prikazuje kao plavo obojani štit s tri zlatne okrunjene lavlje glave (heraldički leopardi).^[1]

Povijest grba[uredi | uredi kôd]

Grb Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije odnosno (srednjovjekovne) "Slavonije" u srednjem vijeku[uredi | uredi kôd]

Izvorišne osnove u predheraldičkom znamenju[uredi | uredi kôd]

Herceški grb čitave Slavonije i Hrvatske i Dalmacije

Polazna točka za nastanak prvog grba Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije s leopardovim glavama bili su prikazi lavljeg lika koji se nalazi na predheraldičkim i heraldičkim te neheraldičkim prikazima na pečatima i novcu hrvatskih hercega i hrvatsko-ugarskih kraljeva, poput lika lava u hodu s glavom u položaju en face i isplaženim jezikom, koji je vidljiv na reversu novca kralja Bele III. (1172. – 1196.). Stilizirani lav s drvom života nalazi se na reversu hrvatskih frizatika kovanih između 1212. i 1220. godine. Belin sin i nasljednik, kralj Emerik (1196. – 1204.) heraldički je razvio lavlji lik smjestivši ga u svoj osobni grb, štit s crveno-srebrnim gredama s devet lavova u hodu, što je vidljivo i na reversu Emerikovog kraljevskog pečata iz 1202. godine. Čini se da je sam lik lava preuzet iz bizantske i romaničke umjetnosti, a u Ugarskoj se proširio za života Bele III. On je 1161. godine postao hrvatski herceg, a 1163. godine ga je otac Gejza II. (1141. – 1162.) poslao kao taoca na dvor bizantskog cara Manuela I. Komnena. Za boravka u Carigradu, herceg Bela je imenovan carevim prijestolonasljednikom pod imenom Aleksije. Nakon što je 1172. godine umro njegov brat Stjepan III. (1162. – 1172.), Bela se vratio u Ugarsku i preuzeo kraljevski krunu.^[2]^{:str. 180.} Za svoje vladavine, kralj Bela III. je proveo brojne reforme, od uređenja dvora i dvorskih običaja, uvođenja bizantskog krunidbenog ceremonijala i stvaranja kraljevske kancelarije pa je shodno tome sasvim razumljivo da se baš u to vrijeme javljaju i prva heraldička znamenja bizantske provenijencije.^[3]^{:str. 33.-34.}

U procesu prijenosa lavljeg lika i oblikovanja prvog grba Hrvatske i Dalmacije presudan je bio položaj hrvatskog hercega, čiju su funkciju obnašali prijestolonasljednici iz dinastije Arpadovića, ili banovi „cijele Slavonije“, ako herceg kraljevskog roda ne bi bio imenovan. Naime, konačno oblikovanje lavljeg lika u položaju en face, koji u heraldici označava leopardovu glavu, dogodio se za vrijeme kralja Bele IV. (1235. – 1270.) koji je reformirao instituciju hrvatskog hercega, dajući mu veći značaj unutar kraljevske obitelji te ustanovio službu bana „cijele Slavonije“ i primorskog bana. Antropomorfno lavlje lice s isplaženim jezikom prikazano en face pojavljuje se 1268. godine na konjaničkom pečatu hercega Bele, što označava prvi prikaz grba s glavom leoparda kao osobnog grba hrvatskog hercega, koji će početkom 15. stoljeća prerasti u zemaljski grb Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije.

Pojavnost grba u europskim grbovnicima, različitim izvorima i na kraljevskim pečatima[uredi | uredi kôd]

Postoji mogućnost da je prva poznata varijanta današnjeg grba Dalmacije zabilježena u francuskom grbovniku Vermandois (L'Armorial du Héraut Vermandois), koji je nastao između 1285. i 1300. godine. U njemu je prikazan grb s crvenim poljem na kojem se nalazi naslikana zlatna leopardova glava razjapljenih čeljusti, uz koju stoji natpis Le Roy Danit. Ako bi se naziv zemlje protumačio kao iskvareno ime za Dalmaciju, bio bi to najstariji zabilježeni prikaz grba "kralja Dalmacije", odnosno hrvatskog hercega kao vladara čitavog hrvatskog ozemlja, od Drave do Jadranskog mora. Tu pretpostavku osnažuje sličnost s grbom "kralja Ugarske" (Le Roy de Hungarie) na kojem je prikaz zlatnog lava s rastvorenim čeljustima na crvenom štitu, a koji se nalazi u grbovniku Heralds' Roll (datira se između 1270. i 1280.).^[3]^{:str. 28.}

Antropomorfni oblik grba Dalmacije nalazi se već u francuskom grbovniku „Wijnbergen“ (na plavom tri okrunjena ženska poprsja, dok je polje štita posuto zlatnim križićima), koji je nastao u drugoj polovici 13. stoljeća, a potom i u engleskom grbovniku Lord Marshals' Roll iz oko 1295. godine, s plavim štitom na kojem su tri okrunjene srebrne ljudske glave. Oba grba su u tim grbovnicima označena kao grb "kralja Slavonije" („le Roi dezclauonie“/Le Roy de Esclevoni), pri čemu pojam Slavonija treba razumjeti kao svo područje između rijeke Drave i Jadranskog mora, kojim je, u kraljevo ime, upravljao hrvatski herceg (dux totius Sclavoniae).

Još jedan primjer grba pojavljuje se krajem 13. stoljeća na crtežu zastave kraj šatora "sina ugarskog vojvode" u srednjovjekovnom rukopisu Le Destructioun de Rome, u kojem se opisuju podvizi imaginarnog saracenskog viteza Fierabrasa, dok antropomorfnu verziju tog herceškog znamenja tj. grba "slavenskog kralja" (Der Windische kunig) nalazimo i u njemačkom grbovniku Uffenbachsche, koji je nastao između 1390. i 1440. godine.^[3]^{:str. 27.}

S vremenom se grb hrvatskog hercega, počeo prikazivati u modificiranom obliku s tri srebrna lavlja poprsja okrunjenih glava na crvenom štitu, kao zemaljski grb Hrvatskog kraljevstva. Primjerak tog grba koji se nalazi u raščetvorenom štitu grba, pripisanog kralju Ludoviku I., nalazi se u grbovniku Gerle (L'armorial universel), koji datira između 1370. i 1414. godine.

U Kronici Sabora u Konstanci, tiskanoj 1483. godine, nalaze se također, između ostalog, zemaljski grbovi koji se odnose na teritorij današnje Hrvatske, iz vremena vladavine kralja Žigmunda Luksemburškog (1387. – 1437.). Među tim grbovima nalazi se i grb "Dalmacije" (Talmatz), u obliku crvenog štita s ucrtana tri srebrna lavlja poprsja s okrunjenim glavama i plavim isplaženim jezicima. U istoj kronici je grb Kraljevine Hrvatske (Das Künigreich zu Crawatia) ilustriran kao crveni štit unutar kojeg je ucrtana ruka sa sabljom okrenutom prema dolje. Zanimljivo je što je na drugom mjestu u istoj kronici obrnuta naslovna identifikacija hrvatskog i dalmatinskog grba.^[3]^{:str. 28.}

U grbovnicima Donaueschinger Wappenbuchu (1450.) i St. Gallen Haggenberg (oko 1470.), grb Dalmacije prikazan je kao motiv tri okrunjene srebrne lavlje glave na crvenom polju, što nalazimo i u bavarskom grbovniku Ortenburg, nastalom između 1466. i 1473. godine. Međutim, u grbovniku Konrada von Grünenberga iz 1483. godine, nalazimo prikaz grba kralja Dalmacije stiliziran kao znamenje ruke u crvenom s bodežom, a grb kralja Hrvatske prikazan kao tri srebrne lavlje glave s krunama na crvenom polju.

Grb s motivom lavljih, umjesto zlatnih leopardovih glava počeo se koristiti kao zemaljski grb Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije tek za vladavine kralja Žigmunda Luksemburškog, koji je uveo novu varijantu grba koja se sastojala od crvenog štita i lavljih glava. Donekle modificirani grb s tri crvene okrunjene leopardove glave na srebrnom štitu nalazimo na poleđini Žigmundove grbovnice dodijeljene 1415. godine. U potpunosti modificirani grb Hrvatske i Dalmacije (prilagođen izgledu Žigmudove dinastije Luksemburgovaca) datira iz 1411. godine. Radi se o pečatu sa štitom na kojem su tri okrunjene heraldički lavlje glave isplaženih jezika, koje gledaju heraldički udesno.^[3]^{:str. 39.-40.}

Grb s tri okrunjene leopardove glave na plavom polju kao hrvatsko-dalmatinsko zemaljsko znamenje ponovno se kontinuirano pojavljuje tek nakon Žigmundove smrti. Takav grb prikazan je na pečatu kralja Alberta I. Habsburgovca (1437. – 1439.) i njegova sina Ladislava V. Postuma (1444. – 1457.) te na pečatu i novcima kralja Matijaša Korvina (1458. – 1490.). U to vrijeme počinje rasti utjecaj dinastije Habsburgovaca na hrvatska područja te nastaje konflikt, a kasnije i dogovor, sa suparničkom dinastijom Jagelovića oko nasljeđivanja hrvatsko-ugarskog prijestolja. Želeći istaknuti vladarska prava na hrvatske krajeve, car Fridrik III. (1452. – 1493.) koristio je zemaljski grb Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije s tri leopardove glave, o čemu svjedoči prikaz tog grba, među ostalim carevim grbovima na jednoj fresci u palači Welsera u Augsburgu.^[3]^{:str. 40.} Nakon sporazuma o nasljeđivanju iz 1463. godine, kojeg je car Fridrik III. sklopio s kraljem Matijašem, Fridriku je priznat naslov hrvatsko-dalmatinskog kralja te pravo na prijestolje umre li Matijaš bez zakonitih muških nasljednika uključujući i pravo na isticanje pretenzijskog grba s tri leopardove glave. Međutim, ugarsko je plemstvo, poslije smrti Matijaša Korvina 1490. godine, izabralo češkog kralja Vladislava II. Jagelovića (1490. – 1516.) za vladara, što je dovelo do rata između novog kralja i Fridrikovog sina, budućeg cara Maksimilijana I., koji je završen 1491. godine novim sporazumom o nasljeđivanju.^[2]^{:str. 243.} U tom razdoblju, habsburški vladar nastavio je koristiti grb s tri leopardove glave, ali je u propagandne svrhe dizajnirao i posve novi srebrno-crveno šahirani grb kao heraldičko znamenje Kraljevine Hrvatske te se od kraja 15. stoljeća, grb s tri leopardove glave počinje koristiti gotovo isključivo kao grb Kraljevine Dalmacije, ujedno i u heraldičkoj praksi Habsburgovaca i Jagelovića.

Što se tiče arheoloških ostataka, najstariji grb Dalmacije, odnosno tadašnji osobni grb hrvatskog hercega na tlu Hrvatske, pronađen je u Ostrovici, staroj utvrdi bribirskih knezova Šubića. Radi se o tri okrunjene leopardove glave na štitu isklesanom u kamenu, a koji potječe iz sredine 14. stoljeća.

Pojavnost grba Dalmacije između 16. i 19. stoljeća[uredi | uredi kôd]

Nakon što je kralj Ladislav Napuljski 1409. godine prodao Mlečanima posjed Dalmacije, odnosno sva svoja kraljevska prava, Mletačka Republika na svom novostečenom području nije službeno koristila tadašnji grb Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije, odnosno budući grb Kraljevine Dalmacije. Tako se od 16. stoljeća grb Dalmacije kao takav može u službenoj uporabi naći isključivo među grbovima habsburških vladara, kao i u različitim dekorativnim heraldičkim prikazima, npr. onima iz okvira tzv. „ilirske heraldike“ kao što je Fojničkom grbovniku iz 17. stoljeća. U okviru službene heraldičke prakse od početka 16. stoljeća jasno se razlučuje teritorijalna uporaba tri službena grba tadašnjeg Hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog Kraljevstva, tj. grbova: Kraljevine Hrvatske, Kraljevine Dalmacije i Kraljevine Slavonije.

Grb Dalmacije u sklopu grbova Trojedne Kraljevine u 19. stoljeću[uredi | uredi kôd]

Grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije bio je službeni grb Hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog Kraljevstva u razdoblju od 1868. do 1918. godine. Sastojao se od štita podijeljenog na tri polja; dva gornja i jedno donje. U heraldički lijevom polju nalazio se grb Hrvatske, heraldički desno grb Dalmacije na plavom polju s tri okrunjene leopardove glave, a u donjem polju nalazio se grb Slavonije. Takav grb korišten je sve do propasti Austro-Ugarske monarhije pri završetku Prvog svjetskog rata, iako Kraljevina Dalmacija nije bila administartivno pripojena Hrvatskoj te je za razliku od Kraljevine Hrvatske i Slavonije, koja je bila u ugarskom dijelu Dvojne monarhije, bila jedna od austrijskih krunskih zemalja.

Današnja uporaba[uredi | uredi kôd]

Danas se grb Dalmacije službeno koristi u okviru grba Republike Hrvatske. Nalazi se na središnjem položaju u kruni grba koja se sastoji od pet povijesnih grbova hrvatskih zemalja.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Galerija[uredi | uredi kôd]

Grb Dalmacije u katedrali sv. Elizabete, košice, Slovačka
Grb Dalmacije korišten u vrijeme Habsburške monarhije
Grb Dalmacije iz 1495. godine
Detalj s pročelja iznad ulaza u Hrvatski sabor
Grb Dalmacije
Detalj s krova Crkve sv. Marka na Gornjem Gradu u Zagrebu
Zajednički hrvatsko-ugarski grb na freski u blizini budimskog dvorca (1880.)
Dalmatinski grb u Habsburškoj Monarhiji prema H. Ströhlu (1851. – 1919.)
Dalmatinski grb bez krune
Mletačka verzija grba Dalmacije
Dalmatinski grb u Austro-Ugarskoj prema H. Ströhlu (1851. – 1919.)
Grb ugarskoga dijela Monarhije prije dodavanja grba Bosne i Hercegovine (1915.)
Veliki grb Austro-Ugarske (1867. – 1918.). Grb Dalmacije i grb Bosne i Hercegovine nalaze se na oba štita jer su oba dijela Monarhije polagala pravo na ove zemlje
Mali grb Translajtanije (ugarskoga dijela Austro-Ugarske) (1867. – 1918.)
Grb Dalmacije

Bilješke[uredi | uredi kôd]

↑ GRBOVI I ZASTAVE DALMACIJE – Inoslav Bešker, croma-co.hr, pristupljeno 6. veljače 2019.
↑ ^a ^b Šišić 2004.
↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Božić i Ćosić 2018.

Literatura[uredi | uredi kôd]

Šišić, Ferdo. 2004. Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600. – 1526., prvi dio. Marjan tisak. Split. ISBN 953-214-197-9
Božić, Mate; Ćosić, Stjepan. 2018. Nastanak hrvatskih grbova: Podrijetlo, povijest i simbolika, od 13. do 16. stoljeća

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Grb Dalmacije

[1] GRBOVI I ZASTAVE DALMACIJE – Inoslav Bešker, croma-co.hr, pristupljeno 6. veljače 2019.

[FOOTNOTEŠišić2004-2] Šišić 2004.

[FOOTNOTEBožićĆosić2018-3] ↑ ^a ^b ^c ^d ^e ^f Božić i Ćosić 2018.

[1]

[2]

[3]