Hildegard Auf-Franić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Hildegard Auf-Franić (Zagreb, 5. prosinca 1941., hrvatska arhitektica)

Hildegard Auf-Franić, 2013.
Hildegard Auf-Franić, 2013.

Životopis[uredi VE | uredi]

Hildegard Auf-Franić rođena je 1941. u Zagrebu, gdje je završila 7. gimnaziju i diplomirala 1965. na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu po mentorstvom prof. Nevena Šegvića. Pohađala i završila Majstorsku radionicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti prof. Drage Galića 1967. godine,[1] magistrirala poslijepdiplomski studij Urbanizam i prostorno planiranje na Arhitektonskom fakultetu s temom "Kontaktne zone - potencijalni prostori vitalizacije primarnog centra Zagreba" 1979. (mentor prof. Bruno Milić), te doktorirala s temom "Centri usmjerenog obrazovanja u funkciji kulturno-društvene integracije" 1989. godine (mentor prof. Edo Šmidihen).[2] Radila je na Arhitektonskom fakultetu od 1974. do 2012. Od 1980. voditeljica je istraživačkih timova na nizu znanstvenih projekata iz područja arhitekture zgrada za odgoj i obrazovanje.[3] Bila je prodekanica u tri mandata i dekanica u dva mandata, osnovala je doktorski znanstveni studij Arhitektura, a zahvaljujući trajnom sudjelovanju u radu fakulteta 2013. godine dodijeljen joj je status prof. emeritae.

Paralelizam znanstvenog i umjetničkog interesa za arhitekturu društvenog standarda i urbanističko planiranje uspješno spaja u projektima zgrada školskih ili predškolskih ustanova te u projektima sveučilišnih kompleksa i kampusa, a teorijski ih temelji u znanstvenim projektima, radovima i publikacijama. Redovita je članica Akademije tehničkih znanosti Hrvatske od 1998., a za člana emeritusa izabrana je 2012. godine. Sudjelovala na nizu javnih arhitektonskih i urbanističkih natječaja, a projekte i realizacije izlagala na izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Cijeli svoj profesionalni vijek uključena je u niz programa, akcija i inicijativa za unapređenje prostorne i arhitektonske razine života, u rad ocjenjivačkih sudova natječaja i državnih nagrada, te u rad strukovnih organizacija među kojima se ističe angažman u radu Društva arhitekata grada Zagreba i Udruženju hrvatskih arhitekata, čija je predsjednica bila od 1993. do 1995. godine, a od 2013. počasna članica Društva arhitekata Zagreba.[4]

Njezin značajan doprinos hrvatskom arhitektonskom prostoru temelji se na usporedno priznatom znanstvenom, istraživačkom, nastavnom i umjetničkom radu, što potvrđuju državne i strukovne nagrade za projekte i znanstvena postignuća te priznanja za kontinuirano javno djelovanje.[5] [6]

Izabrana realizirana djela[uredi VE | uredi]

  • Katedrala u Mostaru (s I. Franićem), 1970.
  • Institut Fakulteta poljoprivrednih znanosti u Zagrebu (s B. Radimirom, L. Pleštinom), 1975.
  • Dječji vrtić i jaslice Imotski, 1980.
  • Osnovna škola Aržano, 1982.
  • Dječje jaslice i vrtić Malešnica (s T. Žarnićem), 1996.
  • Dječji vrtić i Osnovna škola Petruševac (s T. Žarnićem i V. Olujićem), 1998.
  • Agronomski fakultet, VI paviljon u Zagrebu (s V. Olujićem), 2005.
  • Osnovna škola Borovje (s T.S. Franićem), 2005.
  • Dječje jaslice i vrtić Markuševec (T.S. Franićem), 2006.
  • Osnovna škola Sesvete – Jelkovec (s T.S. Franićem, L. Korlaetom, V. Risterom), 2009.
  • Filozofski fakultet i učiteljski fakultet u Rijeci (s T.S. Franićem, V. Risterom), 2010.

Nagrađeni natječajni projekti[uredi VE | uredi]

  • Spomen kosturnica, Barletta (s D. Džamonjom), 1968., izvedeno
  • Središnji prostor grada Zagreba (s V. Richterom, M. Uzelcem), 1969.
  • Središte Južnog Zagreba (s I. Franićem, Z. Grbcem), 1970.
  • Trg francuske republike, Zagreb (s B. Silađinom), 1977.
  • Srednjoškolski centar, Imotski, 1979.
  • Srednjoškolski centar ŽTP, Zagreb (s B. Silađinom), 1985.
  • Stambena kuća, interpolacija u Novoj Vesi (s Lj. Biondić), 1989.
  • Sveučilišni kampus Visoka, Studentski dom i centar, Split, (s T. Franićem, V. Risterom, M. Bertina), 2002.
  • Zgrada muzičke akademije na Trgu maršala Tita, Zagreb, (s T. Franićem, V. Risteomr), 2004.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • Velika nagrada 14. Zagrebačkog salona za višegodišnje kontinuirano projektiranje i rekonstrukcije zagrebačkih trgova, 1979. (H. Auf-Franić, Mihajlo Kranjc, Branko Silađin, Berislav Šerbetić)
  • Godišnja nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata "Viktor Kovačić" ,1996. (Dječji vrtić Malešnica, H. Auf-Franić, Tonči Žarnić)
  • Godišnja nagrada Ministarstva kulture za arhitekturu "Vladimir Nazor", 1996. (Dječji vrtić Malešnica, H. Auf-Franić, Tonči Žarnić)
  • Državno odlikovanje Republike Hrvatske Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za doprinos u znanosti ,1998.
  • Državno odlikovanje Republike Hrvatske Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u umjetnosti , 1999.
  • Godišnja nagrada Akademije tehničkih znanosti Hrvatske "Rikard Podhorsky", 2005.
  • Nagrada grada Zagreba za doprinos u izgradnji zgrada za odgoj i obrazovanje, 2006.
  • Priznanje Udruženja hrvatskih arhitekata za vrijedan doprinos u radu udruženja i javnoj afirmaciji rada arhitekata, 2008.
  • Priznanje Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu za zasluge u razvitku i promidžbi djelatnosti arhitekata u RH, 2012.
  • Nagrada Zagrebačkog salona, 2012. (za Filozofski fakultet u Rijeci, H. Auf-Franić, Tin Sven Franić, Vanja Rister)
  • Nagrada Ministarstva kulture "Vladimir Nazor" za životno djelo, 2012.[7]
  • Nagrada Akademije tehničkih znanosti Hrvatske za životno djelo „Moć znanja“, 2013.
  • Nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata „Viktor Kovačić“ za životno djelo, 2015.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1]Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža
  2. [2]Tko je tko u hrvatskoj znanosti
  3. [3]Akademija tehničkih znanosti Hrvatske
  4. [4]Intervju na Vizkultura.hr
  5. [5]Društvo arhitekata Zagreba
  6. [6]Udruga Klub dekana
  7. [7]Dobitnici nagrade Vladimir Nazor za 2012. godinu