Vinko Penezić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Vinko Penezić (2006.)

Vinko Penezić (Zagreb, 21. siječnja 1959.), hrvatski arhitekt.

Školovanje[uredi VE | uredi]

Arhitekt Vinko Penezić rođen je 1959. godine u Zagrebu. 1977. godine upisuje Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Od 1979. godine započinje surađivati na arhitektonskim natječajima s Krešimirom Roginom. 1981. polaznici su ILA&UD-a (Internacionalni laboratorij za arhitekturu i urbani dizajn) u Urbinu.

Penezić i Rogina- PVC Mladost, Zagreb, 1984. - 1987.

1982. – 1983. Vinko Penezić i Krešimir Rogina diplomiraju na Arhitektonskom fakultetu u klasi prof. dr. Nevena Šegvića.

Karijera[uredi VE | uredi]

S Krešimirom Roginom[uredi VE | uredi]

1983. upisuju postdiplomski studij teoretskog karaktera „Razvoj arhitekture naselja“ na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu kog mentora prof. dr. Ranka Radovića.

1987. godine suosnivači su TRZSU „Ar Tresor“ u Zagrebu. 1989. inicijatori su Prvog internacionalnog simpozija za teoriju i oblikovanje u Trećoj mašinskoj eri „Povratak u budućnost“ u Grožnjanu te uključivanja tadašnje Jugoslavije u projekt EUROPAN (Concours Européens pour des Architectures Nouvelles). 1991. osnivaju atelijer Penezić & Rogina u kome uspješno djeluju već šesnaest godina ispisujući neke od ključnih strana hrvatske arhitekture na prijelazu 20. – 21. stoljeće.

Penezić i Rogina- PVC Mladost, ulaz za korisnike, Zagreb, 1987.jpg

U zajedničkom atelijeru[uredi VE | uredi]

Tijekom višegodišnje i bogate suradnje realiziraju su čitav niz značajnih ostvarenja raznorodnih tipologija: Plivalište i atletski stadion Mladost u Zagrebu; Sakralne komplekse u Dubrovniku, zagrebačkome Trnju i Dugavama; Stambene zgrade za zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata u Vukovaru i Novoj Gradišci, zgradu POS-a u Križevcima te obiteljsku kuću Majetić u Sesvetama; Poslovnu zgradu "Velebit" u Zagrebu; Dječji vrtić u naselju Jarun u Zagrebu; Enterijere i TV scenografije raznih namjena, a u tijeku je izrada projekata za preoblikovanje trga Waldeck Rousseau u središtu Saint-Etienea u Francuskoj.

Penezić i Rogina- Izložba Seven Lamps, St Etienne

Međunarodni uspjeh[uredi VE | uredi]

Od samog početka suradnje rad Penezića i Rogine bio je prepoznat i nagrađivan od struke. Već kao 25 godišnjaci 1984. osvajaju dvije prve nagrade na natječajima, jednu u Zagrebu za plivalište Mladost, drugu na natječaju u Japanu.

Od tada regularno, u razmaku od po nekoliko godina, sveukupno 6 puta bivaju nagrađeni na Shinkenchiku i Central Glass natječajima u Japanu, svaki puta inauguriravši neku novu eminentnu arhitektonsku temu (tu ih između ostalih nagrađuju svjetski poznati arhitekti Aldo Rossi, Fumihiko Maki, Kisho Kurokawa, Jean Nouvel, Kazuyo Sejima, Toyo Ito, Kengo Kuma, Wini Maas).

Za svoju prvu građevinu sagrađenu plivalište Mladost u Zagrebu, između ostaloga osvajaju srebrnu medalju Svjetskog bijenala arhitekture INTERARH u Sofiji (1987.) i Grand-prix Beogradskog salona arhitekture (1988.).

Od početka profesionalne karijere sustavno (djelujući izvaninstitucionalno isključivo iz Hrvatske) rade na internacionalizaciji hrvatske arhitekture putem kontakata, predavanja, izložaba, radionica gdje grožnjanska ljetna škola igra veoma posebnu ulogu.

Arhitekturu oduvijek shvaćaju kao multimedijalnu i javnu disciplinu u duhu vremena uvrštavajući svoje odnosno generacijske vrijednosne sustave u njene registre.

Dva puta nastupaju na Venecijanskom bijenalu - 2000. kao predstavnici Hrvatske te 2004. na neposredni poziv selektora Kurta Forstera na središnjoj izložbi.

Od 1997. do 2000 Vinko Penezić je bio urednik strukovnog glasila Čovjek i prostor. Članovi tadašnjeg uredništva su: Radovan Delalle, Krešimir Galović, Zvonko Maković, Ivan Mucko, Krešimir Rogina i Emil Špirić. Nakon 2000. suradnik je časopisa Vijenac gdje redovito objavljuje kolumne o suvremenoj arhitekturi.

Penezić i Rogina- Stambena zgrada za zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata- Vukovar, zapadno pročelje, 1998. - 2002.

2004. godine Vinko Penezić predsjednik je Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu.

Radovi Penezića i Rogine objavljeni u domaćoj i stranoj stručnoj literaturi. O njihovu radu objavljene knjige - P&R 30 do 30 (1990) te book-box P&R 59-79-04 (2004) koji se sastoji iz Tokyo Works, Noncompletions i Reality Check. Uvrštenjem u ediciju IT Revolution in Architecture PENEZIĆ i ROGINA (2007.) arhitekti su svrstani među nekolicinu svjetskih ureda koji arhitekturu sustavno prevode iz Mehaničke u Digitalnu eru.

Penezić i Rogina- Stambena zgrada za zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata- Vukovar, sjeverno pročelje, 1998. - 2002.
Penezić i Rogina- Dječji vrtić na Jarunu, glavno pročelje, Zagreb, 2002.- 2006.
Penezić i Rogina- Dječji vrtić na Jarunu, južno i i istočno pročelje, Zagreb, 2002.- 2006.

Realizacije[uredi VE | uredi]

  • Plivačko vaterpolistički centar ASD Mladost- Jarunska cesta, Zagreb,1987.
  • Poslovna zgrada Velebit- Zagreb, Kenedyjev trg 6b, 1985. – 1995.
  • Župna crkva sv. Mihajla- Dr. A. Šercera 1, Lapad, Dubrovnik, 1987. – 1999.
  • Župna crkva u Dugavama- Sv. Mateja bb, Zagreb, 1989. – 1999.
  • Unutrašnje uređenje agencije Olymptoursa- Ulica grada Vukovara 74, Zagreb, 1994. – 1995.
  • Pastoralni centar i samostanski kompleks sestara Klanjateljica krvi Kristove- Miramarska 92 – 100, Zagreb, 1994. – 1999.
  • Unutrašnje uređenje Cafe Fun- Kennedyev trg 6b, Zagreb, 1995. – 1996.
  • Unutrašnje uređenje bistroa Elit- Kennedyev trg 6b, Zagreb, 1995. – 1996.
  • Unutrašnje uređenje trgovine Križek, Zagrebačka 64, Velika Gorica, 1997. – 1998.
  • Obiteljska kuća Majetić- Belečka 4, Sesvete,1997. – 1999.
  • Stambena zgrada za zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata- Relkovićeva 9, Nova Gradiška, 1997. – 2000.
  • Atletski stadion Mladost- Jarunska 5, Zagreb, 1998. – 1999.
  • Stambena zgrada za zbrinjavanje stradalnika Domovinskog rata- Vukovar, 1998. - 2002.
  • Dječji vrtić Jarun- Zagreb, 2002. – 2006.
  • Stambena zgrada POS- a, Križevci, 2004.
Penezić i Rogina- Stil za 2001. Tokyo1984.
Penezić i Rogina- Glass House 2001. Tokyo, 1990.
Penezić i Rogina- Simplicity Complexity, Tokyo, 1995.
Penezić i Rogina- The Possibilities of non- movement, Tokyo, 1996.
Penezić i Rogina- An Architecture wich is kind to the Earth, Tokyo, 1999.
Penezić i Rogina- Surround Datahome, Tokyo, 2001.

Japanski natječaji[uredi VE | uredi]

  • Stil za 2001.godinu (1. nagrada)- Tokyo, Japan, 1984.
  • Staklena kuća za slijepog čovjeka,Glass house 2001. ( 2. nagrada)- Tokio, Japan, 1990.
  • Jednostavnost/ složenost (pohvala)- Tokio , Japan, 1991.
  • Mogućnosti nekretanja (2. nagrada)- Tokio , Japan, 1996.
  • Arhitektura koja poštuje zemlju (pohvala), Tokyo, Japan, 1999.
  • Sorround Datahome (pohvala)- Tokio, Japan, 2001.

Ostale nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • Nagrada „Sedam sekretara SKOJ- a“ za arhitekturu, Zagreb. 1985.
  • Nagrada „Mlade muške osobe godine“, Radio emisija 25. sat, Zagreb, 1985.
  • Nagrada 18. salona mladih za arhitekturu, Zagreb, Zagreb, 1986.
  • Laureati Bijenala svjetske arhitekture INTERARH u Sofiji za plivalište Mladost u Zagrebu, Sofija, 1987.
  • Velika nagrada 14. salona arhitekture u Beogradu za plivalište Mladost u Zagrebu, 1988.
  • Nagrada 23. zagrebačkog salona za plivalište Mladost u Zagrebu, Zagreb, 1988.
  • Nagrada „Viktor Kovačić“ za "dvogodišnji opus realizacija i promicanje hrvatske arhitekture u svijetu", Zagreb, 1997.
  • Nagrada „Bernardo Bernardi“ za enterijer bistroa Elite, Zagreb, 1997.
  • Odlikovanje reda Danice s likom Marka Marulića, Zagreb, 2001.
  • Nagrada „Vladimir Nazor“ za godišnju realizaciju Stambeno poslovne zgrade za zbrinjavanje stradalnika domovinskog rata u Vukovaru, Zagreb, 2002.
  • Nagrada Grada Zagreba "za realizaciju niza međusobno povezanih projekata koji pridonose afirmaciji hrvatske arhitektonske teorije, prakse i interdisciplinarne komunikacije s vizualnim umjetnostima u međunarodnim razmjerima", Zagreb, 2005.

Izabrane izložbe[uredi VE | uredi]

  • Izložba reprezentativnog izbora radova za internacionalni natječaj „Galerija Hockney & Caro“, Royal Academy, London, 1985.
  • Autorske koncepcija u okviru 17. salona mladih, izložba „Zagrebački arhitekti između dva rata- pesimizmu usprkos, Galerija „Karas“, Zagreb, 1986.
  • Autorske koncepcija u okviru 17. salona mladih, izložba „Zagrebački arhitekti između dva rata- pesimizmu usprkos, Muzej primijenjene umjetnosti, Beograd, 1986.
  • Autorske koncepcija u okviru 17. salona mladih, izložba „Zagrebački arhitekti između dva rata- pesimizmu usprkos, galerija “Ars“, Ljubljana, 1986.
  • „Zagreb ah Zagreb“, IBA Berlin, Beč, RIBA London, New York, 1987.
  • „Kuća kao hommage“, Galerija „SKC“, Beograd, 1988.
  • „Krivotvoritelji prostora“, Galerija „Karas“, Zagreb, 1988.
  • „Arh- piktura“, Umjetnička galerija BiH, Sarajevo, 1988.
  • „Pheripherie“- Direct Encounter, Haus der Architectur, Graz, 1988.
  • Autorska koncepcija u okviru 21. salona mladih, „Non- Stop- Techno- Pop“, Muzej hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb, 1989.
  • „Tokyo Works“- Gradska vijećnica, Umag, 2000.
  • „Tokyo Works“- Muzej grada Vukovara, Vukovar, 2000.
  • „Tokyo Works“- Galerija „ZILIK“, Karlovac, 2000.
  • „Transparency of the Hiperreal“, Venecijanski bijenale, Venecija, 2000.
  • „Transparency of the Hiperreal“, Studio muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb, 2001.
  • Transparency of the Hiperreal“, Skopje, 2002.
  • „Seven Lamps“, Bijenale dizajna, Saint-Etienneu, 2002.
  • Galerija „Canvas“, Zagreb, 2003.
  • „Idi pa vidi“- Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2003
  • „Absolute Internet“, Venecijanski bijenale (na poziv umjetničkog ditrektora Kurta W.Forstera), Venecija, 2004.
  • Izložba Dressing Ourselveskoncept Dig-it-all Re:wall-ution Suit (Mao where did it all go wrong?), Milansko trijenale ( na poziv Alessandra Guerriera), Milano, 2005.