Ivor Martinić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Ivor Martinić (Split, 7. lipnja 1984.), hrvatski dramatičar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Diplomirao dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2006. profesionalno radi kao dramaturg na produkcijama u ZKM-u, HNK-u Zagreb, Dječjem kazalištu Dubrava, kazalištu Mala scena, Teatru &TD, na Eurokazu i na Riječkim ljetnim noćima. Između ostalih, potpisuje adaptacije ili dramaturgije predstava Sramota (J.M Coetzee, režija: Saša Božić, ZKM/Eurokaz/k.o), Rock'n'roll za dva miša (po Ezopu, režija: Ivica Šimić, Mala scena), Ružno pače (po H.Ch. Andersenu, režija: Robert Waltl, ZKM), Baba Jaga je snijela jaje (Dubravka Ugrešić, režija: Ivica Buljan, Riječke ljetne noći), Alisa u zemlji čudesa (Lewis Carroll, režija: Renata Carola Gatica, ZKM), Ciganin, ali najljepši (Kristian Novak, režija: Ivica Buljan, HNK Zagreb) i mnoge druge...

Kao dramatičar debitira 2009. godine dramom Ovdje piše naslov drame o Anti u režiji Ivice Šimića i izvedbi Gradskog kazališta mladih, Split. Ista drama postavljena je u Engleskoj, Srbiji i Belgiji. Belgijska produkcija drame u režiji Jerôme Nayera igrala je u Off programu prestižnog avignonskog festivala 2013. godine.

Drama o Mirjani i ovima oko nje njegova je najpoznatija drama praizvedena 2010. u Jugoslavenskom dramskom kazalištu u režiji Ive Milošević. Naslovnu ulogu odigrala je legendarna srpska glumica Mirjana Karanović. Predstava je doživjela veliki broj izvedbi, brojna gostovanja te je osvojila desetak festivalskih nagrada. U Hrvatskoj je drama premijerno izvedena u listopadu 2010. kao prva dramska premijera kojom je otvorena jubilarna 150. sezona Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Drama je postavljena i u Sloveniji (režija: Dušan Jovanović, Mestno gledališče ljubljansko) i Argentini (režija: Guillermo Cacace, Teatro Picadero)[1]

Godine 2011. praizvedena je njegova drama Moj sin samo malo sporije hoda u režiji Janusza Kice i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Predstava je postigla veliki uspjeh, osvojila više od dvadeset kazališnih nagrada, te tako postala jedna od najnagrađivanijih kazališnih predstava u povijesti hrvatskog kazališta. Sam autor se svojim trećim dramskim tekstom potvrdio kao jedan od najboljih suvremenih hrvatskih dramatičara pa je tako kritičarka Helena Braut u Vjesniku zaključila: «Imamo modernoga, hrabroga i iznimno nadarenog autora, s osobitim osjećajem za ženske likove, autora koji donosi čehovljansku atmosferu u naše doba, nevjerojatno zreloga, sposobnog uočiti neuralgične trenutke doba u kojem živimo i vrlo originalnim jezikom prenijeti ih na scenu."[2], a kritičarka Nataša Govedić u Novom listu je zapisala: "Tekst Ivora Martinića jedan je od najboljih, najslojevitijih dramskih komada recentne domaće autorske ponude""[3] Premijerom drame u sklopu Međunarodnog festivala dramatike Europa + Amerika u Buenos Airesu započinje njegov proboj na španjolsko govorno područje. Predstava u režiji Guillerma Cacace postigla je veliki uspjeh; odigrana je više od 350 puta, te je prozvana „fenomenom nezavisnog kazališta“. Predstava je nagrađena brojnim nagradama uključujući prestižnu ACE nagradu društva kazališnih kritičara Argentine za najbolju predstavu nezavisnog kazališta.[4] Drama je postavljena i u Meksiku, Paragvaju, Urugvaju i Venezueli.

2014. godine praizveden je njegov dramski tekst Bojim se da se sada poznajemo, a koji je nastao kao rezultat suradnje umjetnika iz kazališta Gavella i Theater und Orchester Heidelberg, a kao dio međunarodnog projekta The Art of Aging. Dramski tekst postavljen je u oba kazališta, sa njemačkom i hrvatskom podjelom.

2015. godine praizvedena je drama Kad je dijete dijete bilo po motivima filma Nebo nad Berlinom Wim Wendersa, a u produkciji Mestnog gledališča ljubljanskog.

Njegove drame prevedene su na desetak jezika, a neki od prijevoda su i objavljeni.

Često surađuje s Hrvatskim radijem u čijem su dramskom programu izvedene gotovo sve njegove drame.

Jedan je od osnivača web portala hrvatske drame Drame.hr.

Kazalište[uredi VE | uredi]

Praizvedbe kazališnih drama[uredi VE | uredi]

Kazališne nagrade[uredi VE | uredi]

Broj kazališnih produkcija u razdoblju od 2009. do 2017. godine[uredi VE | uredi]

Drame Ivora Martinića igrane su i u inozemstvu. Moj sin samo malo sporije hoda njegova je najizvođenija drama.

Zemlja Broj produkcija
Hrvatska 4
Srbija 3
Argentina 2
Slovenija 2
Belgija 1
Engleska 1
Sjeverna Irska 1
Njemačka 1
Meksiko 1
Paragvaj 1
Urugvaj 1
Venezuela 1
UKUPAN BROJ PRODUKCIJA 19

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Culturenet.hr vijest. pristupljeno 22. rujna 2017
  2. Kritika Helene Braut. pristupljeno 28. prosinca 2011
  3. Kritika Nataše Govedić. pristupljeno 28. prosinca 2011
  4. Članak. pristupljeno 20. kolovoza 2015