Josip Torbar
Ovo je glavno značenje pojma Josip Torbar. Za druga značenja, pogledajte Josip Torbar (razdvojba).| Josip Torbar | |
|---|---|
 | |
| Rođen | 1. travnja 1824. Krašić |
| Umro | 26. srpnja 1900. (76 god.) Zagreb |
| Zaređen | 1849. |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Josip Torbar (Krašić, 1. travnja 1824. – Zagreb, 26. srpnja 1900.) bio je hrvatski katolički svećenik, prirodoslovac, pedagog i političar.
Rođen je u seljačkoj obitelji. Gimnaziju je završio u Karlovcu, a od 1843. uči filozofiju i teologiju na zagrebačkom sjemeništu. Za svećenika je zaređen 1849. godine. Studirao je na bečkom sveučilištu, gdje je 1852. položio profesorski ispit.
Bio je profesor u zagrebačkoj Klasičnoj gimnaziji od 1850. do 1853. godine,[1] a kad je 20. studenoga 1854. otvorena realna gimnazija na Griču 3 u Zagrebu, postao je na njoj profesor fizike i prirodopisa. Od 16. veljače 1858. bio je ravnatelj realne gimnazije. Njegovom zaslugom je u gimnaziji 1. prosinca 1861. započela je s radom meteorološka postaja koja bez prestanka radi i danas. Iz postaje je potekao Geofizički zavod, Državni hidrometeorološki zavod i Seizmološka služba. Ban Levin Rauch smijenio ga je s dužnosti ravnatelja realne gimnazije 1867., kao i neke druge istaknute profesore iz političkih razloga. Ban Ivan Mažuranić vratio ga je na istu dužnost u studenome 1873. godine. Torbar je u svoje vrijeme bio među prvim i rijetkim popularizatorima prirodnih znanosti. Bavio se raznim disciplinama: biologijom, geologijom, meteorologijom i poviješću znanosti.
U tri navrata bio je biran za zastupnika Hrvatskog sabora (1861., 1865. i 1875.), u kojemu se kao rodoljub zalagao za cjelokupnost i samostalnost Hrvatske. Hrvatski sabor ga je 9. svibnja 1866. uvrstio među prvih dvanaest članova Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je predsjednik Matematičko-prirodoslovnog razreda i predsjednik Akademije od 1890. godine do smrti. S Jagićem i Račkim, pokretač je Književnika, te urednik Katoličkog lista i Gospodarskog lista. Bio je osnivač i predsjednik Hrvatskog planinskog društva.
- Crkvene pjesme za školsku mladež i za puk (1858. suautor)[2][3]
- Životinjarstvo, to jest nauk o životinjah (1863.)[4]
- Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880. (1882.)[5]
- Autobiografija (1900.)
- Bilješke i literatura
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ Ivan Stohl i Josip Torbar, Crkvene pjesme : za školsku mladež i za puk : sv. 1, Lavosl. Hartman, Zagreb, 1858. (70 str.)
- ↑ Hrvojka Mihanović-Salopek, Pjesništvo u najpoznatijim crkvenim pjesmaricama za djecu i mlade na području Zagrebačke nadbiskupije, Magistra Iadertina 2/2019.
- ↑ Josip Torbar, Životinjarstvo, to jest nauk o životinjah : za više gimnazije i realke : (sa 34 u tekst utisnutih slikah), Zagreb, 1863. (352 str.)
- ↑ Josip Torbar, Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880. : (sa zemljovidom, 6 fotografija, 9 u tekst utisnutih slika i 7 tablica), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1882. (VIII, 141 str.)
- Torbar, Josip www.enciklopedija.hr, pristupljeno 5. prosinca 2021.
- Mrežna mjesta
- Josip Torbar, na stranicama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
- Josip Torbar, digitalizirana djela Josipa Torbara u knjižnici HAZU
- Nikolina Krtalić, [https://hrcak.srce.hr/clanak/84047v Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. svibnja 2025. (Wayback Machine) GRADIVO: Sjećanja Stjepana Pejakovića na događaje 1848. i 1861.-Dopisivanje Josip Torbar-Stjepan Pejaković tijekom 1897. i 1898., Fontes 1/1997.