Kenny McCormick

Izvor: Wikipedija
Lik iz South Parka
Kenny McCormick
Prvo pojavljivanje Jesus vs. Frosty (kratko)
Cartman Gets an Anal Probe (South Park)
Izmislio Trey Parker
Matt Stone
Glas glumca Matt Stone (mrmljajući)
Eric Stough (normalno)
Mike Judge (normalno u filmu)
Informacije
Puno ime Kenneth »Kenny« McCormick
Spol muško
Pseudionim(i) Mysterion
Princess Kenny
Lady McCormick
El Pollo Loco
Okupacija učenik
Obitelj Carol McCormick (majka)
Stuart McCormick (otac; preminuo)
Karen McCormick (sestra)
Rodbina Grandpa McCormick (djed)
Djeca nitko
Religija katolik
Nacionalnost Amerikanac
Prebivalište South Park, Colorado

Kenneth »Kenny« McCormick izmišljeni je lik iz američke animirane serije South Park, i jedan od glavnih likova uz Stana Marsha, Kylea Broflovskog i Erica Cartmana.

Kenny uvijek nosi narančasti skafander i kapuljaču, bez koje je viđen u svega par navrata te zbog koje nerazgovjetno govori. Živi u siromašnoj obitelji u izmišljenom gradu South Park. Glas mu posuđuje koautor serije Matt Stone.

U prvih 5 sezona, Kenny bi umro u gotovo svakoj epizodi, no uvijek bi se vratio u idućoj, do zadnje epizode u 5. sezoni Kenny Dies, kada je »zapravo« umro, te nije oživio do zadnje epizode šeste sezone Red Sleigh Down.

Uloga u South Parku[uredi | uredi kôd]

Kenny pohađa osnovnu školu South Park te ide u 4. razreda Mr. Garrisona. Tijekom prvih 58 epizoda, Kenny i ostali glavni dječji likovi bili su 3. razred. Kenny dolazi iz siromašne obitelji, kojom upravlja njegov otac alkoholičar, nezaposleni Stuart McCormick. Njegova majka, Carol McCormick, kao posao pere posuđe u Olive Gardenu.[1] Kenny ima starijeg brata po imenu Kevin i mlađu sestru. Kenny je u grupi prijatelja sa Stanom, Kyleom, Cartmanom i Buttersom. Kennyja redovito zadirkuju zbog života u siromaštvu, a osobito Cartman.[2]

Kennyjev superherojski alter ego, Mysterion, prvi put se pojavio u 13. sezoni epizode The Coon,[3] kao suparnik istoimenom superherojskom alter egu Erica Cartmana. On se razotkriva na kraju epizode, ali je njegov identitet gledatelju namjerno ostavljen dvosmislen. Nije otkriveno da je on Kenny sve do epizode 14. sezone Mysterion Rises, trećeg pojavljivanja Mysteriona kao dijela priče.[4]

Ostalo pojavljivanje[uredi | uredi kôd]

Kenny je imao glavnu ulogu u filmu South Park: Bigger, Longer & Uncut,[5] a pojavio se na soundtracku filma prigušeno pjevajući nekoliko stihova pjesme Mountain Town.[6] Kao posveta skeču Dead Parrot, kratki film koji prikazuje Kennyja kao »mrtvog prijatelja« kojeg Cartman vraća u trgovinu koju vodi Kyle, emitiran je 1999. tijekom BBC-jeve televizijske emisije.[7] Kenny je također prikazan u dokumentarnom filmu The Aristocrats, slušajući Cartmana kako priča svoju verziju naslovne šale iz filma,[8] te u The Gauntlet, kratkom filmu koji lažira Gladijatora i Battlefield Earth koji je emitiran tijekom dodjele MTV Movie Awards 2000. godine.[9][10]

Kenny se također pojavljuje u 6 videoigara povezanih sa South Parkom. U videoigri South Park Kennyja kontrolira igrač kroz način pucanja u prvom licu koji pokušava odvratiti neprijatelje od teroriziranja grada.[11] U Chef's Luv Shack, igrač ima opciju igrati kao Kenny kada sudjeluje u igrici temeljenih na drugim popularnim arkadnim igrama.[12] U trkaćoj igri South Park Rally, igrač se može utrkivati ​​kao Kenny protiv drugih igrača koji igraju kao drugi likovi, dok ga odabire staviti u bilo koje od raznih vozila.[13] U igri Let's Go Tower Defense Play, Kenny se može odabrati kao lik za igru ​​koji se koristi za uspostavljanje obrane tornja.[14] U igri The Stick of Truth, Kenny (kao Princess Kenny) može biti odabran kao lik tijekom većeg dijela igre.[15] U igri The Fractured But Whole, Kenny je njegov alter ego Mysterion s kojim igrač ima opciju igrati.

Kreacija i dizajn[uredi | uredi kôd]

Kada su razvijali lika, kreatori serije primijetili su da većina grupa prijatelja iz djetinjstva u malim gradovima srednje klase uvijek uključuje jedno jadno dijete i odlučili su prikazati Kennyja upravo kao jadno dijete.[16] U intervjuu iz 2000. Trey Parker rekao je da je Kenny nastao prema njegovom prijatelju iz djetinjstva koji se također zvao Kenny i nosio narančasti skafander i kapuljaču koja mu je prigušivala glas. On je bio najsiromašnije dijete u susjedstvu te često je bježao iz škole zbog čega su Parker i njegovi prijatelji u šali govorili da je umro, samo da bi se on kasnije vratio u školu.[17]

Bezimena preteča Kennyja se prvi put pojavio u prvom kratkom filmu nazvanom Jesus vs. Frosty, koji su stvorili Trey Parker i Matt Stone 1992. dok su bili studenti na Sveučilištu Colorado. Lik je bio sastavljen od isječaka građevinskog papira i animiran korištenjem stop motiona.[18] Kada 3 tri godine kasnije prijatelj Brian Graden dobio zadatak da napravi još jedan kratki film kao božićnu video čestitku koju bi mogao poslati prijateljima, Parker i Stone stvorili su još jedan sličan kratki animirani film nazvan Jesus vs. Santa.[19][20] U tom kratkom filmu Kenny dobiva svoje ime i prvi put se pojavljuje u seriji. Kenny se sljedeći put pojavio 13. kolovoza 1997., kada je South Park debitirao na Comedy Centralu s epizodom Cartman Gets an Anal Probe.[21]

U skladu sa stilom animacije serije, Kenny je sastavljen od jednostavnih geometrijskih oblika i primarnih boja.[22] Njemu se ne nudi isti slobodan raspon kretanja kao rukom nacrtani likovi, a njegov lik je uglavnom prikazan samo iz jednog kuta, a njegovi pokreti su animirani na namjerno trzav način.[23] Još od druge epizode serije, Weight Gain 4000, Kenny je, kao i svi ostali likovi u seriji, animiran računalnim softverom, iako je prikazan kako bi ostavio dojam da serija još uvijek koristi originalnu tehniku.

Smrti[uredi | uredi kôd]

Prije 6 sezone, Kenny je umro u gotovo svakoj epizodi. Smrt je često bila jeziva i prikazivana na komično apsurdan način,[24] a obično bi Stan vikao: „O, moj Bože! Ubili su Kennyja!”, a Kyle bi zatim rekao: „Gade!” ili „Gadovi!”[25] Ubrzo nakon toga obično bi se pojavili štakori koji bi počeli čeprkati po Kennyjevom lešu.[26] U sljedećoj epizodi Kenny bi se ponovno pojavio živ i zdrav.[27] U epizodi Cherokee tamponima za kosu, Kenny se iritira i uvrijedi kada Stan žali za Kyleovim kritičnim stanjem dok potpuno ignorira Kennyjeve prošle smrti. Cartman je komentirao Kennyjevu smrt u epizodi Cartmanland kada je optužen za nesigurne vožnje inzistirajući odvjetnicima koji zastupaju njegovu obitelj. U Mr. Hankey, the Christmas Poo, dok se epizoda bliži kraju, djeca kažu da se nešto čini nedovršenim, a Kenny slavi kada se pojavi znak The End jer to bila prva epizoda u seriji koju je preživio.[28]

Pred kraj produkcije 5 sezone serije, Parker i Stone razmišljali su o epizodi u kojoj bi Kenny bio trajno ubijen. Razlog za ideju bio je istinski iznenaditi obožavatelje i omogućiti priliku da se osigura glavna uloga Buttersu, probojnom liku čija je popularnost rasla među gledateljima i kreatorima serije.[29] U epizodi Kenny Dies, Kenny umire nakon razvoja terminalne mišićne distrofije,[30] dok su Parker i Stone tvrdili da se Kenny neće vratiti u sljedećim epizodama. Njih dvojica tvrdili su kako su se umorili od održavanja tradicije da Kenny umire u svakoj epizodi.[31] Stone je izjavio da je razmišljanje o šaljivim načinima ubijanja lika u početku bilo zabavno, ali je postalo sve dosadnije kako je serija napredovala. Kada su zaključili da bi bilo preteško razviti lika, Parker i Stone odlučili su trajno ubiti Kennyja.[32]

Veći dio 6. sezone, Kenny je ostao mrtav, a Stone i Parker zabavljali su se idejom da konačno vrate lika nazad. Prema Stoneu, samo je mala manjina obožavatelja bila značajno ljuta Kennyjevom odsutnošću da zaprijeti bojkotom Comedy Centrala na kojem se emitira South Park. Veći dio sezone, Stan, Kyle i Cartman ispunjavaju prazninu koju je ostavio Kenny puštajući Buttersa i Tweeka u svoju grupu, usprkos tome, Kenny se vratio nakon jednogodišnjeg izbivanja u finalu šeste sezone Red Sleigh Down, od tada je ostao glavni lik i dobio je veće uloge u epizodama.[33][34]

Prvo objašnjenje Kennyjeve smrti i ponovnog pojavljivanja dano je u Cartman joins NAMBLI, gdje McCormickovi imaju dijete točno poput Kennyja, uključujući karakterističnu narančastu jaknu, nedugo nakon što je Kenny umro. Stuart uzvikuje: „Bože, ovo mora biti pedeseti put da se ovo dogodilo.”, na što Carol brzo odgovara: „Pedeset i drugi.” To je objašnjenje prošireno u epizodama 14. sezone Coon 2: Hindsight, Mysterion Rises i Coon protiv Coona i prijatelja, u kojima Kenny, dok se igra superheroja sa svojim prijateljima, tvrdi da je njegova »supermoć« besmrtnost. On zapravo umire nekoliko puta tijekom tih epizoda, čak i više puta počini samoubojstvo, svaki put se ponovno probudivši živ i neozlijeđen u svom krevetu. Frustriran je i ljut što se nitko ne može sjetiti da je umro svaki put kad se regenerira i žudi saznati izvor svoje moći, koju smatra prokletstvom. Bez njegovog znanja, njegovi su roditelji prije bili povezani s kultom smrti Cthulhua. Nakon što se Kenny ubio po drugi put, Carol se budi uz vrisak: „Opet se događa!”, a nekoliko minuta kasnije prikazana je kako nježno stavlja novorođenče Kennyja u njegov krevet.[35][36]

U epizodi Put It Down, izvan ekrana ga je telefonom ubio vozač, dok je njegova slika prikazana među slikama djece koju je ubio vozač dok su telefonom slali poruke u čast. U Bike Parade, Jeff govori Alexi da ubije Kennyja, a Cartman vuče njegov lijes dok se vozi biciklom u paradi. The Pandemic Special prikazuje kako policija ubija Kennyja dok su opremljeni vojnim oružjem kako bi se oduprili djeci koja se oslobađaju karantene zbog COVID-a.[37]

U filmu Post Covid, kao znanstvenik milijunaš u budućnosti koji pronalazi uzrok COVID-a, Kenny umire zbog eksperimenta putovanja kroz vrijeme koji mu je donio varijantu pod nazivom COVID Delta+ Rewards. Ova smrt je poništena u filmu Post Covid: The Return of Covid nakon putovanja Stana, Kylea i Cartmana u prošlost.[38]

Kulturni utjecan[uredi | uredi kôd]

Kennyjeva smrt dobro je poznata u popularnoj kulturi i bila je jedna od stvari koje su gledatelji najčešće povezivali s South Parkom tijekom ranijih sezona.[39] IGN je svrstao Kennyja na 6. mjesto na njihovoj listi 25 najboljih likova iz South Parka.[40] Uzvik „O moj Bože! Ubili su Kennyja!” brzo je postala popularna krilatica,[41] dok su se, i Kenny, i fraza pojavljivali na nekim od najpopularnijih komada odjeće South Parka, uključujući košulje, naljepnice za branike, kalendare i bejzbolske kape te je inspirirao rap pjesmu Kenny's Dead Master P-a, koja se nalazila na albumu Chef Aid: The South Park.

Ubrzana šala o Kennyjevoj smrti u ranijim sezonama uklopljena je u epizodu iz 2005.Najbolji prijatelji zauvijek kada se Kenny, u vegetativnom stanju, održava na životu pomoću cijevi za hranjenje, dok je izbijao medijski cirkus oko toga treba li cijev ukloniti i dopustiti Kennyju da umre. Epizoda je dobila veliku pozornost jer je služila kao komentar na slučaj Terri Schiavo,[42][43] izvorno emitirana samo dan prije nego što je Schiavo umro.[44] Epizoda je South Parku donijela prvu nagradu za izvanredan animirani program.[45]

Kennyjeva smrt bila je predmet mnogih kritičkih analiza u medijima i književnom svijetu. U knjizi South Park and Philosophy: Bigger, Longer, and More Penetrating, esej profesora filozofije Sveučilišta Southern Illinois Randall Auxier, pod naslovom Killing Kenny: Our Daily Dose of Death, sugerira da moda ponavljajućeg gega služi kao pomoć gledatelju da mu postane ugodnije s neizbježnošću vlastite smrti.[46][47] U knjizi South Park and Philosophy: You Know, I Learned Something Today, profesorica Karin Fry sa Sveučilišta Wisconsin-Stevens Point napisala je esej o paralelama između Kennyjeve uloge u seriji i različitih koncepata egzistencijalizma.[48]

Kada je Sophie Rutschmann sa Sveučilišta u Strasbourgu otkrila mutirani gen koji uzrokuje umiranje odrasle vinske mušice unutar dva dana nakon što je zaražena određenim bakterijama, nazvala je gen »Kenny« u čast lika iz South Parka.[49]

Glas[uredi | uredi kôd]

Učinak Kennyjevog govora postigao se tako što je Stone mrmljao u vlastitu ruku dok izgovara Kennyjeve rečenice. Dok je izvorno Kennyju dao glas bez ikakve računalne tehnike, Stone kasnije to čini govoreći u svom normalnom rasponu glasa, a zatim dodaje djetinjastu infleksiju. Snimljeni zvuk se zatim uređuje s Pro Tools, a visina se mijenja kako bi glas zvučao sličnije glasu učenika 4. razreda.[50][51] Kao što tehnika Kennyjevog izgovora često implicira, mnogi njegovi stihovi su dosta profani i seksualno eksplicitni, od kojih je dulje Stone uglavnom improvizirao.

Prvi put se pojavio nezaklonjen svojom kapuljačom u filmu South Park: Bigger, Longer & Uncut, gdje je otkriveno da ima neurednu plavu kosu. Mike Judge dao je glas za Kennyjev jedan redak neizoliranog dijaloga u kojem izgovara „Zbogom, dečki.” prije nego što je u filmu otišao u pakao kako bi zaustavio Sotonino pokoravanje svijeta.[52] U nekoliko navrata tijekom epizoda koje su izvorno emitirane od izlaska filma, viđen je bez svoje jakne. Međutim, za razliku od Bigger, Longer & Uncut njegovo je cijelo lice viđeno samo 3 puta u televizijskoj seriji bez da je djelomično zaklonjeno ili na neki drugi način izmijenjeno, a to je bilo u The Losing Edge, The Jeffersons i You're Getting Star. On također govori neprigušeno tijekom nekih od ovih slučajeva, u kojem slučaju koproducent Eric Stough daje Kennyjev glas. Tijekom epizoda u 13. i 14. sezoni, Kenny ima svoju prvu veću govornu ulogu kao superheroj Mysterion.[53]

Osobnost[uredi | uredi kôd]

Dok su većina dječjih likova u seriji prostaci, Kenny je često još rizičniji sa svojim dijalozima.[54] Parker i Stone navode da prikazuju Kennyja i njegove prijatelje na taj način kako bi pokazali kako mladi dječaci stvarno razgovaraju kada su sami.[55] Dok je Kenny često ciničan i profan, Parker primjećuje da ipak postoji »slatki« aspekt u pozadini lika,[56] a časopis Time opisao je Kennyja i njegove prijatelje kao „ponekad okrutne, ali s jezgrom nevinosti”. Kenny je prikazan kako želi snošaj u epizodi The Ring, kada Kenny ima djevojku i presretan je saznavši da je ona na glasu kao drolja. Kenny je također razvratan te ga se često prikazuje kao željnog činiti i govoriti »odvratne« stvari u pokušaju da impresionira druge ili zaradi novac. Suprotno tome, njegov alter ego Mysterion naizgled je zreo, načelan i ozbiljan, a jedina iznimka je jedan primjer u Mysterion Rises u kojem uživa u iritiranju Cartmana. Kao Mysterion uvjerava svoje roditelje da se bolje brinu za sebe i svoju djecu. Također koristi svoju masku da zaštiti svoju sestru Karen, koja Mysteriona naziva svojim »anđelom čuvarom«. Međutim, u svim svojim oblicima, Kenny je prikazan kao neuobičajeno nesebičan, i netko tko umire za dobrobit drugih te provodi sve svoje vrijeme radeći kako bi svojoj mlađoj sestri mogao kupiti lutku.[57][58] U trilogiji epizoda Black Friday, A Song of Ass and Fire i Titties and Dragons, u kojoj dječaci igraju glumačke likove iz TV serije Igra prijestolja, Kenny se preoblači u stilu princeze s perikom i haljinom sličnom liku iz videoigre te u jednom trenutku postaje anime lik koji govori japanski. Kada se Cartman požalio na njega, Kenny, preko svog prevoditelja Stana, ljutito odgovara Cartmanu nazivajući ga »lezbijkom koja liže jaja«.[59][60][61]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Kenny McCormick. South Park Studios. Pristupljeno 30. ožujka 2008. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  2. Sylvia Rubin. 26. siječnja 1998. TV 's Foul-Mouthed Funnies. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 3. svibnja 2009.
  3. Fickett, Travis. 19. ožujka 2009. South Park: "The Coon" Review. IGN. Pristupljeno 8. studenoga 2010.
  4. Ramsey Isler. 4. studenoga 2010. South Park: "Mysterion Rises" Review. Mysterion is not so mysterious anymore. IGN. News Corporation. Pristupljeno 8. studenoga 2010.
  5. Pulver, Andrew. 27. kolovoza 1999. South Park: Bigger, Longer and Uncut. The Guardian. London. Pristupljeno 24. srpnja 2009.
  6. Various – Music From And Inspired By The Motion Picture South Park: Bigger, Longer & Uncut. www.discogs.com. Pristupljeno 24. srpnja 2009.
  7. News – Pythons cut train crash from funny show. www.iol.co.za. Pristupljeno 1. kolovoza 2009.
  8. HBO Documentary Films: The Aristocrats. HBO. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2009. Pristupljeno 27. ožujka 2009.
  9. Ortega, Tony. 27. rujna 2001. Sympathy For The Devil: Tory Bezazian was a veteran Scientologist who loved going after church critics. Until she met the darkest detractor of all. New Times Los Angeles
  10. Trey Parker, Matt Stone. The Gauntlet [Television special]. MTV, Comedy Central. Short that aired during the 2000 MTV Movie Awards
  11. Baker, Christopher Michael. South Park – Overview. Allgame. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2014. Pristupljeno 16. srpnja 2009.
  12. Review: South Park: Chef's Luv Shack. ComputerAndVideoGames.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. ožujka 2007. Pristupljeno 19. srpnja 2009.
  13. South Park Rally Preview. IGN. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. srpnja 2011. Pristupljeno 19. srpnja 2009.
  14. Brudvig, Erik. 6. listopada 2009. South Park Let's Go Tower Defense Play Review. IGN Entertainment. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2009. Pristupljeno 10. listopada 2009.
  15. Martin, Liam. 4. ožujka 2014. South Park: The Stick of Truth review (360) Captures the show's humour. Digital Spy. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2016. Pristupljeno 26. siječnja 2016.
  16. Trey Parker, Matt Stone. Goin' Down to South Park [Television documentary]. Comedy Central.
  17. South Park - The Real-Life Inspiration for Kenny (Paley Center, 2000) (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2021. Pristupljeno 17. lipnja 2021.
  18. Matt Cheplic. 1. svibnja 1998. 'As Crappy As Possible': The Method Behind the Madness of South Park. Penton Media. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. ožujka 2009. Pristupljeno 28. travnja 2009.
  19. Brian Graden's Bio. VH1.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. siječnja 2008. Pristupljeno 10. siječnja 2008.
  20. Brian Graden Biography. Advameg, Inc. Pristupljeno 10. siječnja 2008.
  21. Frederic M. Biddle, "'South Park' wickedly makes the grade", The Boston Globe (August 13, 1997). LexisNexis (zahtijeva pretplatu). Retrieved April 30, 2009.
  22. Jaime J. Weinman. 12. ožujka 2008. South Park grows up. Mac leans.ca. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. kolovoza 2009. Pristupljeno 30. travnja 2009.
  23. Jaime J. Weinman. 12. ožujka 2008. South Park grows up. Mac leans.ca. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. kolovoza 2009. Pristupljeno 30. travnja 2009.
  24. Devin Leonard. 27. listopada 2006. 'South Park' creators haven't lost their edge. CNN. Pristupljeno 3. svibnja 2009.
  25. Don Kaplan. 8. travnja 2002. South Park Won't Kill Kenny Anymore. New York Post. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  26. Bill Carter. 10. studenoga 1997. Comedy Central makes the most of an irreverent, and profitable, new cartoon hit. The New York Times. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  27. Abbie Bernstein. 27. listopada 1998. South Park – Volume 2. AVRev.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. svibnja 2013. Pristupljeno 30. travnja 2008.
  28. Stevens, Jeff. 7. studenoga 2014. The Best Live-Action 'South Park' Commercials. HuffPost. Pristupljeno 22. veljače 2022.
  29. Trey Parker, Matt Stone. South Park" – The Complete Fifth Season [DVD]. Comedy Central. Mini-commentary for episode "Kenny Dies"
  30. South Park's Kenny R.I.P. Buzzle.com. 9. travnja 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. siječnja 2013. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  31. Jaime J. Weinman. 12. ožujka 2008. South Park grows up. Maclean's. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. srpnja 2009. Pristupljeno 30. travnja 2009.
  32. Page 2 Staff. 13. ožujka 2002. Matt Stone. ESPN. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  33. Alyson Brodsy and Mark Perlman-Price. 20. listopada 2005. A season without Kenny. Indiana Daily Student. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2009. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  34. Semigram, Aly. "'South Park' tries to go for laughs with the Penn State scandal"Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. prosinca 2014. (Wayback Machine). Entertainment Weekly. November 17, 2011
  35. South Park theory solves show's longest-running mystery. DigitalSpy. 12. svibnja 2021.
  36. Zoromski, Dan Iverson & Brian. 4. listopada 2006. IGN TV's 10 Favorite South Park Episodes. IGN
  37. Schedeen, Jesse. 12. prosinca 2018. South Park Season 22 Finale: 'Bike Paade' Review. IGN. Pristupljeno 14. prosinca 2018.
  38. Parker, Ryan. 8. prosinca 2021. 'South Park' Dropping 'Post COVID' Part II Movie Next Week. Hollywood Reporter. Pristupljeno 8. prosinca 2021.
  39. Word, Charged Find a Savior. Wired.com. 27. travnja 1998. Pristupljeno 14. svibnja 2009.
  40. The Top 25 South Park Characters. IGN. 21. listopada 2018.
  41. Jeffrey Ressner and James Collins. 23. ožujka 1998. Gross And Grosser. Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. kolovoza 2009. Pristupljeno 28. travnja 2009.
  42. Wyatt Mason. 17. rujna 2006. My Satirical Self. The New York Times. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  43. Melanie McFarland. 2. listopada 2006. Social satire keeps 'South Park' fans coming back for a gasp, and a laugh. Seattle Post-Intelligencer. Pristupljeno 12. svibnja 2009.
  44. Kate Aurthur. 2. travnja 2005. 'South Park' Echoes the Schiavo Case. The New York Times. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  45. Terry Morrow. 23. listopada 2005. 'South Park' outlives creators' expectations. Scripps Howard News Service. Pristupljeno 5. svibnja 2009. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  46. Staff. 5. veljače 2007. Philosophy Speaker Presents "Killing Kenny: Our Daily Dose of Death". GMC Journal. Green Mountain College. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. veljače 2008. Pristupljeno 8. veljače 2008.
  47. Marchetto, Sean. 6. prosinca 2007. Just killing Kenny or ontological boredom?. Fast Forward Weekly. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. studenoga 2008. Pristupljeno 5. ožujka 2009.
  48. Fry, Karin. 1. prosinca 2006. Arp, Robert (ur.). South Park and Philosophy: You Know, I Learned Something Today. Blackwell Publishing (The Blackwell Philosophy & Pop Culture Series). str. 77–86. ISBN 978-1-4051-6160-2
  49. Thomas H. Maugh II. 5. kolovoza 2002. Playing the Name Game. Los Angeles Times. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  50. South Park FAQ. South Park Studios. 10. veljače 2009. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. svibnja 2009. Pristupljeno 30. travnja 2009.
  51. 40 Questions. South Park Studios. 4. listopada 2001. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. studenoga 2010. Pristupljeno 30. siječnja 2009.
  52. FAQ: In 'Meet the Jeffersons' and in BLU Kenny's voice can be heard without it being muffled by his hood. But the voice in the movie sounds different from the episode!! Was it done by two different people?? If so why and who did the voice?. South Park Studios. 24. lipnja 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. studenoga 2010. Pristupljeno 4. prosinca 2011.
  53. Kenny's 6 Best Quotes From South Park, Ranked. CBR. 3. ožujka 2022.
  54. Cartman top with kids. BBC. 26. kolovoza 1999. Pristupljeno 5. svibnja 2009.
  55. Jake Trapper and Dan Morris. 22. rujna 2006. Secrets of 'South Park'. ABC News. Pristupljeno 18. travnja 2009.
  56. Frazier Moore. 14. prosinca 2006. Loud and lewd but sweet underneath. The Age. Pristupljeno 9. svibnja 2009.
  57. Isler, Ramsey. 17. studenoga 2011. South Park: 'The Poor Kid' Review. IGN. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. svibnja 2012.
  58. "Trey Parker & Matt Stone". The Daily Show with Jon Stewart. Comedy Central. June 15, 2011.
  59. McGee, Ryan. 13. studenoga 2013. Black Friday. The A.V. Club. Pristupljeno 21. lipnja 2016.
  60. Parker, Trey; Stone, Matt. South Park season 17 DVD commentary for the episode "A Song of Ass and Fire" [DVD]. Comedy Central.
  61. Nicholson, Max. 5. prosinca 2013. Let the Red (Robin) Wedding commence. IGN. Pristupljeno 5. prosinca 2013.