Natko Devčić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Natko Devčić
Natko Devčić
Biografski podatci
Datum rođenja 30. lipnja 1914.
Glina, Flag of Croatia.svg Hrvatska
Datum smrti 4. rujna 1997.
Zagreb, Flag of Croatia.svg Hrvatska
Djelo
Razdoblje 1928.1997.
Poznatija djela Istarska suita za orkestar
Simfonija za orkestar
Fibula za dva orkestra
Panta rei za klavir i orkestar
Labinska vještica (opera)
Kantata o bezimenima
Odrazi za komorni ansambl
Structures volantes za harfu
Gudački kvartet
Osorski triptihon
Nagrade
Nagrade Nagrada Grada Zagreba
Nagrada Josip Štolcer Slavenski
Nagrada Vladimir Nazor
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Natko Devčić (Glina, 30. lipnja 1914.Zagreb, 4. rujna 1997.[1]) bio je hrvatski skladatelj, pijanist, glazbeni teoretičar i akademik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Natko Devčić rodio se 1914. u Glini. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je i 1937. diplomirao glasovir u klasi Antonije Geiger-Eichhorn te dvije godine poslije i kompoziciju u klasi Franje Dugana. U Zagrebu je apsolvirao i studij prava.[2] Svoje je pijanističko umijeće usavršavao kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a skladateljske je spoznaje upotpunio specijalizacijama na Nacionalnom konzervatoriju u Parizu (1955.), kod Josepha Marxa na Visokoj školi za glazbu u Beču (1959./60.), ljetnom tečaju kompozicije u Darmstadtu (1965.) i Sveučilištu Columbia u New Yorku (1967./68.).[3]

Odmah poslije završenih studija 1939. bio je tri godine angažiran kao učitelj Srednje glazbene škole Državnoga konzervatorija u Zagrebu (današnje Muzičke akademije). Nakon Drugog svjetskog rata obnašao je dužnost tajnika i pomoćnika dekana zagrebačkoga Sveučilišta.[3] Sve do umirovljenja bio je profesor Muzičke akademije u Zagrebu, gdje je predavao harmoniju, harmonijsku analizu i aspekte suvremene glazbe. Bavio se i glazbenom publicistikom te povremeno nastupao i kao pijanist, izvodeći vlastite skladbe.[4]

Natko Devčić bio je član, a u razdoblju od 1964. do 1971. i predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja, te član Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika. Od 1966. do 1971. bio je i tajnik jugoslavenske sekcije Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu (engl. International Society for Contemporary Music). Godine 1980. postao je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti: od 1988. bio je izvanredni član, a redovitim članom postao je 1991.[5]

Opisujući svoj skladateljski put, jednom je prigodom rekao:

»Prešao sam golemu udaljenost u svojoj želji da idem naprijed. Prvotna znatiželja pretvara se vremenom u otkrivanje nekih stvari nezamjetnih u drugim djelima, koje se otkrivaju tek kad se čovjek želi okušati na nepoznatom području. Tada nalaziš nešto što pripada tvom vlastitom ja. I tada nije više riječ samo o znatiželji. Tu znatiželju, nakon što je potaknula određeno stanje ili razinu na kojoj postojiš, izbrisat će neki drugi impuls ili potreba (nužnost da se izraziš na određeni način) te će ubrzo biti zaboravljena.«[3]

Djela[uredi VE | uredi]

Skladbe (izbor)[uredi VE | uredi]

Devčićev opus obuhvaća vrlo raznolike glazbene oblike, od skladba za zbor do komorne i simfonijske glazbe. Njegova su djela u početku bila obilježena sklonošću prema folkloru i narodnoj glazbi, ali ti su modeli u kasnijim skladbama potpuno iščezli pod utjecajem njegova otpora prema eklekticizmu i epigonstvu koji služe kao neka vrsta racionalnoga i svjesnoga korektiva. Devčić nikada nije imao predrasuda prema novim tendencijama i težnjama, nego ih je promišljeno nastojao uključiti u svoje skladbe.[3]

  • Valse mélancolique za klavir (1928./29.)
  • Intermezzo u As-duru za klavir (1936.)
  • Sonata-fantazija u e-molu za klavir (1940.)
  • Mitraljeza za mješoviti zbor (1944.)
  • Ognjeni vlak za mješoviti zbor (1944.)
  • Istarska suita za orkestar (1948.)
  • Uvertira mladosti za orkestar (1950.)
  • Simfonija za orkestar (1953.)
  • Balada za klavir i orkestar (1953.)
  • Labinska vještica, opera (1957.)
  • Concertino za violinu i komorni orkestar (1958.)
  • Kantata o bezimenima za komorni zbor i 12 instrumenata (1959.)
  • Naši dani za zbor i komorni ansambl (1964.)
  • Odrazi za komorni ansambl (1965.)
  • Fibula za dva orkestra (1967.)
  • Structures volantes za harfu (1971.)
  • Non nova za orkestar (1972.)
  • Panta rei za klavir i orkestar (1973.)
  • Entre nous za orkestar (1975.)
  • ...ma non troppo... za puhački kvintet (1978.)
  • Gudački kvartet (1987.)
  • Mala suita za violu solo (1988.)
  • Dvije studije za klavir (1989.)
  • Osorski triptihon za baritona i gudački ansambl (1990.)

Za detaljan popis Devčićevih prijavljenih djela vidi HDS ZAMP: Natko Devčić (popis djela)

Teorijski i pedagoški radovi[uredi VE | uredi]

  • Devčić, Natko: Zadaci iz harmonije, Zagreb: Muzička akademija, 1962.
  • Članci i natuknice o harmoniji i suvremenoj glazbi u: K. Kovačević (ur.): Muzička enciklopedija (sv. I-III), Zagreb: JLZ, 1971.-1977.
  • Devčić, Natko: »Strukturirani koncert. U povodu jedne nesvakidašnje londonske glazbene praizvedbe«, u: Selem, P. (ur.): Novi zvuk. Izbor tekstova o suvremenoj glazbi, Zagreb: Matica hrvatska, 1972., str. 209-213.
  • Devčić, Natko: HARMONIJA, Zagreb: Školska knjiga, 1975. / 2. izmijenjeno izd. 1993. i reizdanje 2006. ISBN 953-0-21727-7
  • Devčić, Beata & Devčić, Natko: SOLFEGGIO – I. sv.: Intervali / II. sv.: Ritam, Zagreb: Muzička akademija, 1979. / 1981.
  • Devčić, Natko: Harmonijska komponenta u glazbenom djelu Ive Mačeka, Zagreb: MIC KDZ, 1994.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Andreis, Josip: Povijest glazbe 4, Zagreb: SNL, 1989., str. 410-414. ISBN 86-329-0174-5
  2. Gligo, Nikša: »Natko Devčić – In memoriam«, u: Bezić, J. (ur.): Natko Devčić 1914.-1997. Spomenica posvećena preminulom akademiku Natku Devčiću, redovitom članu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Spomenica preminulim akademicima, sv. 86), Zagreb: HAZU, 1999., str. 9-23.
  3. Gligo, Nikša:Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić, Zagreb: Muzički informativni centar, 1985.
  4. Kovačević, Krešimir: »DEVČIĆ, Natko«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 440.
  5. Kovačević, Krešimir: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, Zagreb: Udruženje kompozitora Hrvatske, 1966., str. 188.
  6. Marion-Kesić, Ksenija: »NATKO DEVČIĆ«, u: Salter, L.: Vodič kroz klasičnu glazbu, Zagreb: Mladost, 1983., str. 223.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska enciklopedija: Devčić, Natko, pristupljeno 14. studenog 2013.
  2. K. Kovačević: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945-1965, str. 188.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Hrvatsko društvo skladatelja: Natko Devčić, pristupljeno 5. studenog 2013.
  4. K. Kovačević: Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 440.
  5. N. Gligo: »Natko Devčić – In memoriam«, str. 9-23.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]