Onomastika

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Onomastika (imenoslovlje, grč. ὄνομα, onoma = ime) posebna je grana lingvistike koja se bavi proučavanjem osobnih imena (imena i prezimena) i nadimaka, odnosno proučava značenje i povijest imena ljudi (antroponimi) i imena mjesta (toponimi).

Pri svom proučavanju onomastika se koristi etimologijom, dijalektologijom, poviješću, etnologijom, mitologijom.


Antroponomastika[uredi VE | uredi]


Antroponimi (grč. ántrophōs) imena su ljudi.
Proučava ih grana onomastike koja se naziva antroponomastika.


Osobna imena[uredi VE | uredi]

Osobna imena najstariji su sloj hrvatske antroponimije jer su nekoć ljudi imali samo osobno ime, a to nam potvrđuju i brojni jezični spomenici, primjerice u Bašćanskoj ploči spominju se kralj Zvonimir i opat Držiha, a o prezimenima nema glasa, ona su najmlađi sloj hrvatske onomastike.

Prema porijeklu postoji nekoliko slojeva hrvatskih i pohrvaćenih imena:

  • slavenski sloj

Imena koja su prisutna i u drugim slavenskim jezicima:
Vesna, Vesela, Zdeslav...

  • sloj narodnih imena

Imena koja su izvorno hrvatska ili su pak prevedenice:
Hrvoje, Borna, Domagoj, Vjera...

  • kršćanski sloj

Imena kršćanskih svetaca i blaženika te biblijskih osoba:
Marija, Ana, Eva, Josip, Petar, Ivan...

  • islamski sloj

Imena koja su se proširila zbog turskih osvajanja:
Osman, Fatima, Hasan...

  • sloj posuđenih imena

Imena koja su se proširila zbog doticaja s drugim kulturama:
Karlo, Nataša, Vanja...

  • sloj pomodnih imena

Imena koja su rezultat društvenih događanja, ideologija i popularnih ljudi:
Jugoslav, Indira, Elvis, Ines, Nives, Dolores...
Ta se imena, poput potonja tri, često i ne mogu prilagoditi hrvatskome jezičnom sustavu pa se ne sklanjaju.

Nadimci[uredi VE | uredi]

Nadimci su srednje stari sloj hrvatske antroponimije. Služili su kao svojevrsni epiteti osobnim imenima da bi se lakše razlikovale osobe istih imena. Zapravo su nadimci prethodnici prezimena u koja su se često i razvili. Mogli su označavati neku fizičku i psihičku osobinu ili mjesto rođenja ili stanovanja.


Prezimena[uredi VE | uredi]

Prezimena su najmlađi sloj hrvatske antroponimije, potječu s prijelaza iz dvanaestog u trinaesto stoljeće. Tridentski sabor donio je odluku o popisivanju pučanstva s imenom i prezimenom u matice.


Hrvatska prezimena potječu od nekoliko različitih izvora:

  • osobna imena, matronimi (prezimena izvedena od imena majke) i patronimi (prezimena izvedena od imena oca)

Anić, Jurić, Stipaničev...

  • zanimanja

Kovač, Klobučar, Lončar, Tkalčić, Stolar...

  • nadimci

Debeljak, Crnić, Obad...

  • toponimi

Horvat, Hercegovac, Posavec, Zagorec...


Nekoć su prezimena bila latinizirana, primjerice:
Marko Marulić > Marcus Marulus, Ivan Lučić > Iohannes Lucius, Ivan Česmički > Iannus Pannonius, Faust Vrančić > Faustus Verantius, Ilija Crijević > Aelius Cervinus, Bartol Kašić > Bartholomaeus Cassius

A također su se za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda pohrvaćivala imena i prezimena:
Ignaz Fuchs > Vatroslav Lisinski, R. Flieder > R. Jorgovanić, F. Wiesner > F. Livadić, Lj. Farkaš > Lj. Vukotinović, , A. Weber > A. Tkalčević, Jakob Frass > Stanko Vraz, Biaggio Faggioni > Vlaho Bukovac

Toponomastika[uredi VE | uredi]


Toponimi su imena mjesta.
Toponime proučava toponomastika.


Toponimi su podijeljeni na ove skupine:

  • ekonimi ili ojkonimi

Imena naseljenih mjesta: Rijeka, Split, Pula , Zagreb, Zadar, Požega, Begovo Razdolje...

  • oronimi:

Imena gora i uzvisina: Učka, Biokovo, Velebit, Papuk, Dinara, Medvednica...'

  • hidronimi

Imena voda - rijeka, potoka, jezera: Cetina, Sava, Jadro, Vrljika, Karasica, Vransko jezero, Tribaljsko jezero...


Etnici i ktetici[uredi VE | uredi]

Etnici (grč. ethnikós = koji pripada narodu) imena su stanovnika naseljena mjesta.
Primjerice: Zagrepčanka, Splićanin, Osječanka, Požežanin.

Glavni je kriterij određivanja etnika naziv koji si stanovnici toga mjesta sami nadjenu. Taj se naziv ne mora poklapati s pravilno, hrvatskom tvorbom, ali svejedno ima prvenstvo: Dubrovkinja (a ne Dubrovčanka), Bjelovarčanin (a ne Bjelovarac), Šupetranka (stanovnica Svetog Petra u Šumi)...

Ktetici (grč. ktētikós = posvojni) posvojni su pridjevi izvedeni od imena naseljena mjesta.
Primjerice: riječki, splitski, osječki, požeški.

Ako se izvode od stranih imena, mogu se fonetizirati (pisati po izgovoru), a mogu se pisati etimološki do tvorbenog šava, a zatim se dodaje dometak (sufiks), ali je preporučljivije fonetizirati.
Primjerice: njujorški, lajpciški, newyorški, leipziški...


Egzonimi[uredi VE | uredi]

Egzonimi su pohrvaćeni nazivi za strane toponime, nastala zbog dodira kultura i jezika, razlikuju se od izvornoga naziva, endonima.
Primjerice: Beč (Wien), Rim (Roma), Atena (Athina), Budimpešta (Budapest), Solun (Thessaloniki), Prag (Praha), Pariz (Paris)...

Neki su egzonimi nestali, ali su bili česti u povijesti:
Dražđani (Dresden), Jakin (Ancona), Lipisko (Leipzig), Turin (Torino), Monakov (München), Gradac (Graz), Navijork (New York).

Neki su egzonimi specifični za određeno povijesno razdoblje:
Mleci (Venecija), Carigrad (Istanbul), Požun (Bratislava).

U egzonime ulaze i kroatizirani nazivi država:
Mađarska, Velika Britanija, Njemačka, Češka...


Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]