Petar Rajič

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Petar Antun Rajič)
Njegova preuzvišenost
Petar Rajič
Apostolski nuncij u Litvi, Latviji i Estoniji
Naslovni nadbiskup sarsenterski
CrkvaKatolička Crkva
Imenovan15. lipnja 2019.
PrethodnikPedro López Quintana
Druge službeApostolski nuncij u Kuvajtu, Bahreinu i Kataru i Apostolski delegat na Arapskom poluotoku
(2009. – 2015.)
Apostolski nuncij u Angoli i Svetom Tomi i Principu
(2015. – 2019.)
Redovi
Ređenje29. lipnja 1987.
zareditelj Pavao Žanić
Posvećenje23. siječnja 2010.
posvetitelj Tarcisio kard. Bertone
Osobni detalji
Rođen12. lipnja 1959.(1959-06-12)
Toronto, Kanada
NacionalnostHrvat
Denominacijakatolik
RoditeljiLiberan i Dominika (rođ. Mustapić)
Obrazovanjedoktor teoloških znanosti
Alma materSveučilište u Torontu
Papinsko lateransko sveučilište
GesloZa slobodu nas Krist oslobodi
(Christus Dominus nos liberavit)
Grb

Petar Antun Rajič (Toronto, 12. lipnja 1959.), prelat Katoličke Crkve i trenutačni naslovni nadbiskup sarsenterski i apostolski nuncij u Italiji. apostolski nuncij u Litvi, Latviji, Estoniji, apostolski nuncij u Kuvajtu, Bahreinu i Kataru i apostolski delegat na Arapskom poluotoku (2009. – 2015.) te apostolski nuncij u Angoli i Svetom Tomi i Principu (2015. – 2019.).

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladost i školovanje[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Torontu u Kanadi, 12. lipnja 1959.,[1] u obitelji Liberana i Dominike (rođ. Mustapić), hrvatskih iseljenikâ iz iz sela Doljani (BiH). Petar je prvi od troje njihove djece. Osnovnu i srednjoškolsku naobrazbu stječe u katoličkim školama svojega rodnoga grada. Potom na tamošnjemu državnom Sveučilištu studira urbanizam te diplomira u proljeće 1982.

Svećeništvo[uredi | uredi kôd]

U jesen 1982. obraća se tadašnjem trajnom apostolskom upravitelju Trebinjsko-mrkanske biskupije mons. Pavlu Žaniću te ga moli da ga primi kao svećeničkoga kandidata Trebinjsko-mrkanske biskupije. Biskup Žanić mu nudi studij filozofije i teologije u Rimu, ali se on, želeći bolje upoznati tadašnje prilike Crkve u Hrvatâ i ujedno usavršiti svoje znanje hrvatskoga jezika, odlučuje za filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj bogosloviji u Sarajevu. Nakon završetka školovanja, vrhbosanski nadbiskup mons. Marko Jozinović ga redi za đakona Trebinjsko-mrkanske biskupije, a potom, na svetkovinu svetoga Petra i Pavla, biskup Pavao Žanić ga redi za svećenika.[2]

Kao mladi svećenik kratko je službovao na hrvatskoj katoličkoj župi u Torontu, a potom ga njegov biskup Pavao Žanić šalje na daljnji studij u Rim. Upisuje kanonsko pravo na Fakultetu kanonskoga prava Papinskoga lateranskog sveučilišta i nastanjuje se u Papinskomu hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Ubrzo biva primljen u Papinsku crkvenu akademiju (ustanovu za pripremu budućih diplomata Svete Stolice). Studij kanonskoga prava okončava obranom doktorske dizertacije i akademskim stupnjem doktora znanosti.[3]

Diplomacija[uredi | uredi kôd]

U diplomatsku diplomatsku službu Svete Stolice stupa 1. srpnja 1993. godine. Osim hrvatskoga i engleskoga jezika, koji su mu materinski jezici, govori također talijanski, francuski i portugalski. Prva diplomatska iskustva stječe u diplomatskim predstavništvima, odnosno apostolskim nuncijaturama u Iranu i Litvi.[1]

Nakon toga je u Vatikanu više godina radio u Odjelu za opće poslove Državnoga tajništva, poglavito u uredu zamjenika za opće poslove Državnoga tajništva. Istodobno je od srpnja 2001. do prosinca 2009. bio i članom Upravnoga vijeća Vatikanskoga televizijskog središta.

U lipnju je 2003. bio i član službene pratnje pape Ivana Pavla II. za njegova pastirskoga pohoda Hrvatskoj (od 5. do 9. lipnja 2003.) te Bosni i Hercegovini 23. lipnja 2003. godine. U srpnju iste godine postaje prelat predvorja pape Ivana Pavla II. Istu mu službu povjerava i papa Benedikta XVI. nakon svojega izbora 19. travnja 2005. godine. Počasni naslov kapelana Njegove Svetosti dodijeljen mu je 1. srpnja 1994.,[4] a naslov počasnoga prelata Njegove Svetosti 9. rujna 2003.[5]

Nadbiskup i apostolski nuncij[uredi | uredi kôd]

Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 2. prosinca 2009. naslovnim nadbiskupom Sarsenteruma i apostolskim nuncijem u Kuvajtu, Bahreinu i Kataru te istodobno apostolskim delegatom na Arapskom poluotoku.[6] Papa ga je 27. ožujka 2010. imenovao apostolskim nuncijem i u Jemenu te u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.[2][1]

Za biskupa je zaređen u mostarskoj katedrali 23. siječnja 2010. godine. Glavni zareditelj je bio papin državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone, a suzareditelji vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić i mostarsko-duvanjski biskup i trajni apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić.[3][2]

Nakon pet godina službe na arapskom poluotoku, papa Franjo imenovao ga je 15. lipnja 2015. nuncijem u Angoli te Svetom Tomi i Principu.[1] Od 15. lipnja 2019. godine je apostolski nuncij u Litvi[1] te su mu od 6. kolovoza iste godine pridodane Latvija i Estonija.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

Novinski članci[uredi | uredi kôd]

  • Nadbiskup Petar Rajič imenovan apostolskim nuncijem u Litvi. Informativna katolička agencija. Pristupljeno 13. veljače 2023.
  • Nadbiskup Rajič imenovan nuncijem i u Estoniji i Latviji. Informativna katolička agencija. Pristupljeno 13. veljače 2023.

Mrežna sjedišta[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Petar Rajič


Titule u Katoličkoj Crkvi
prethodnik
Naslovni nadbiskup sarsenterski
2009. – ...
nasljednik
prethodnik
Paul-Mounged El-Hachem
Apostolski nuncij u Kuvajtu, Bahreinu i Kataru i
Apostolski delegat na Arapskom poluotoku

2009. – 2015.
nasljednik
Francisco Montecillo Padilla
prethodnik
Novatus Rugambwa
Apostolski nuncij u Angoli i Svetom Tomi i Principu
2015. – 2019.
nasljednik
Giovanni Gaspari
prethodnik
Pedro López Quintana
Apostolski nuncij u Litvi, Latviji i Estoniji
2019. – ...
nasljednik