Sarsenterska biskupija

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Sarsenterska biskupija (Ecclesia Sarsenterensis ) je ranokršćanska biskupija na području nekadašnje rimske Dalmacije, na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Istraživanja su pokazala da se na području nekadašnje rimske Dalmacije do održavanja Salonitanskog metropolitanskog sinoda 530. g. nalazilo devet ranokršćanskih dijeceza: Salonitanska, Jadertinska, Arbenska, Epitaurska, Skardonitanska, Naronitanska, Bistoenska, Kataritanska te Senienska. Tijekom održavanja sinoda 533. g. utemeljene su još tri: Sarsenterska, Mukuritanska i Ludroenska.

Za biskupa Sarsenterske biskupije je izabran svećenik Paulin (in Sarsentero Paulinum Presbiterum), koji je, kao već posvećeni biskup, također supotpisao akte ovoga sabora. Saborski su oci istom prilikom odredili i granice njegove jurisdikcije, Ovom su se biskupijom bavili brojni autori, najčešće u okviru drugih pitanja kasnoantičke, odnosno ranosrednjovjekovne povijesti. Za središte su smatrali Aržano, oko Konjica, Mostara (Žitomislići, Potoci, Cim), kod Imotskog.

U najnovije se vrijeme došlo do spoznaje da se sjedište sarsenterskog biskupa treba tražiti na stolačkom području a njegova biskupija u istočnoj Hercegovini i na sjeverozapadnom dijelu Dubrovačkog primorja. Ako je suditi po tragovima ranokršćanskih sakralnih objekata sa šireg stolačkog područja, jasno je da je rano kršćanstvo na stolačkom području cvalo. To je i bio preduvjet za uspostavu novih biskupija. U široj regiji donje Neretve samo su Narona i antičko naselje iz Stoca (Diluntum)imali odlike urbanog naselja. U skladu s crkvenom praksom kasnoantičkog doba koja nije dopuštala osnivanje biskupija osim u mjestima koja nisu narušavala dostojanstvo biskupâ, najlogičnije je i središte Sarsenterske biskupije dovesti u svezu s antičkim naseljem u Stocu. [1]

Sarsenterska biskupija, tijekom Avarske najezde, preseljenjem njenog biskupa u stonsku župu ( parochia Stantino) postaje Stonskom, odnosno Zahumskom biskupijom, ime dobivši po kneževini u čijem se sastavu našla. Zajedno s preživjelim segmentima Naronitanske biskupije, najzaslužnija je za kristijanizaciju zahumskih prostora u nadolazećim vremenima.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Radoslav Dodig - Ante Škegro, Akti crkvenih sinoda održanih 530. i 533. u Saloni, Povijesni prilozi, 35 (2008.) 18:
  • Ante Škegro, Bestoenska biskupija u svjetlu dosadašnjih istraživanja, Zbornik o Pavlu Anđeliću, Sarajevo 2008, 111-141;
  • Ante Škegro NOVE SPOZNAJE O NEKIM RANOKRŠĆANSKIM DIJECEZAMA NA ISTOČNOJADRANSKIM PROSTORIMA

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]