Dur: razlika između inačica
m CheckWiki#88 i/ili sitno |
stepen -> stupanj Oznaka: uklonjeno uređivanje |
||
| Redak 12: | Redak 12: | ||
[[File:C-dur notes.png|thumb|250px|<center>''C''-durska ljestvica (na tonu ''c1'')</center>]] |
[[File:C-dur notes.png|thumb|250px|<center>''C''-durska ljestvica (na tonu ''c1'')</center>]] |
||
Dvanaest durskih ljestvica imenujemo po početnom, temeljnom tonu. Tako, primjerice, [[C-dur|''C''-dursku ljestvicu]] imenujemo po prvom tonu niza ''c-d-e-f-g-a-h-c'''. U tzv. prirodnom obliku durske ljestvice, koji je po građi jednak [[Jonski način|jonskomu načinu]], |
Dvanaest durskih ljestvica imenujemo po početnom, temeljnom tonu. Tako, primjerice, [[C-dur|''C''-dursku ljestvicu]] imenujemo po prvom tonu niza ''c-d-e-f-g-a-h-c'''. U tzv. prirodnom obliku durske ljestvice, koji je po građi jednak [[Jonski način|jonskomu načinu]], polustupnjevi su između 3. i 4. te 7. i 8. stupnja; svi su ostali stupnjevi međusobno razmaknuti za cijeli stupanj.<ref name=TP/> Takav međusobni odnos stupnjeva durske ljestvice jasno pokazuje da je durska ljestvica sastavljena od dvaju građom jednakih [[tetrakord]]a (niza od četiriju tonova),<ref name=CG/> što je osobito značajno prilikom tumačenja melodijsko-harmonijskih odnosa i načina međusobne povezanosti različitih tonaliteta unutar kakve [[Skladba|skladbe]]. |
||
<center> |
<center> |
||
Inačica od 21. rujna 2020. u 11:15
Dur (od lat. durus = tvrd / engl. major / fr. mode majeur / tal. modo maggiore) je naziv tonskog roda koji karakterizira određenu vrstu dijatonske ljestvice.[1] Kolokvijalno se najčešće odnosi na dursku ljestvicu, a rabi se i u nazivima durskih tonaliteta i akorda.
Povijest
S pojmom dur historijski je povezana pojava tonaliteta, čija su dva temeljna oblika – dur i mol – prvenstveno harmonijski određeni. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno akordske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene višeglasne glazbe 15. i 16. stoljeća. Talijanski skladatelj i glazbeni teoretičar Gioseffo Zarlino prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga trozvuka, a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi 17. stoljeća.[1] U teoriji glazbe tzv. zapadnoga svijeta mnogi su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. Tongeschlecht). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem rodne ideologije, po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. durus = tvrd; mol od lat. mollus = mekan; takva se primarno etimologijska objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi).
Durska ljestvica
Durska je ljestvica dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava tonovima istog imena razmaknutima za oktavu.[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati dursku ljestvicu, karakterističan je raspored razmaka među njenim tonovima, odnosno stupnjevima. Svaki stupanj ljestvice ima i sasvim određenu melodijsko-harmonijsku funkciju.[3] Tako se, primjerice, u durskoj ljestvici na njena tri glavna stupnja – tonici, subdominanti i dominanti – nalaze durski trozvuci: jer ta tri trozvuka ujedno obuhvaćaju i sve tonove durske ljestvice, svaka se dijatonska (durska) melodija njima može i harmonizirati. Za durske i molske ljestvice karakteristična je i mogućnost transpozicije, pri čemu sama struktura ljestvice uvijek ostaje ista. To nije slučaj s tzv. starim načinima (modusima), kod kojih promjena početnoga tona redovito znači i promjenu tonskoga načina.[1]
Od presudnog je značaja za durski karakter određene ljestvice interval velike terce između njezina temeljnog tona (tonike) i trećega stupnja (medijante), pa se tako čak uobičajilo tu tercu nazivati i durskom tercom. Budući da taj interval osobito karakterizira lidijski i miksolidijski način, te frigijsku i cigansku dursku ljestvicu, i te je tonske sustave također moguće ubrojiti u durske ljestvice.
Dvanaest durskih ljestvica imenujemo po početnom, temeljnom tonu. Tako, primjerice, C-dursku ljestvicu imenujemo po prvom tonu niza c-d-e-f-g-a-h-c'. U tzv. prirodnom obliku durske ljestvice, koji je po građi jednak jonskomu načinu, polustupnjevi su između 3. i 4. te 7. i 8. stupnja; svi su ostali stupnjevi međusobno razmaknuti za cijeli stupanj.[2] Takav međusobni odnos stupnjeva durske ljestvice jasno pokazuje da je durska ljestvica sastavljena od dvaju građom jednakih tetrakorda (niza od četiriju tonova),[3] što je osobito značajno prilikom tumačenja melodijsko-harmonijskih odnosa i načina međusobne povezanosti različitih tonaliteta unutar kakve skladbe.
7 ♭
|
6 ♭
|
5 ♭
|
4 ♭
|
3 ♭
|
2 ♭
|
1 ♭
|
0 ♭/♯
|
1 ♯
|
2 ♯
|
3 ♯
|
4 ♯
|
5 ♯
|
6 ♯
|
7 ♯
| |
| dur | Ces | Ges | Des | As | Es | B | F | C | G | D | A | E | H | Fis | Cis |
| mol | as | es | b | f | c | g | d | a | e | h | fis | cis | gis | dis | ais |
Izvori
Literatura
- Antić, Branka: »DUR«, u: Kovačević, K. (ur.): Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 488.
- Evans, Roger: How to read music, London: Elm Tree Books, 1978. ISBN 0-241-89916-8
- Ganter, Claus: Die Dur-Moll tonale Harmonik, Zürich: Hug & Co., 1978. ISBN 3-906415-95-3
- Gligo, Nikša: Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, Zagreb: Muzički informativni centar KDZ / Matica hrvatska, 1996. ISBN 953-96779-0-4
- Kretschmer, Reinhard: »Einführung in die durmolltonale Harmonik«, u: Salmen, W. & Schneider, N. J. (ur.): Der musikalische Satz, Innsbruck: Helbling, 1987. ISBN 3-900590-03-6
- Petrović, Tihomir: Osnove teorije glazbe, Zagreb: HDGT, 2010. ISBN 978-953-7763-00-8
Vanjske poveznice
- musictheory.net – The Major Scale (engl.)
- Allgemeine Musiklehre: Tonleitern / Skalen (njem.)
- Lehrklänge: Die Durtonarten und ihre Tonleitern (njem.)
| |||||||||||||||||||||||||||||
