Ikavski govor

Ikavski govor (ili vlastiti naziv ikavica) jedan je od triju ("četiriju") govora hrvatskog jezika, uz ekavski govor, ijekavski govor te jekavski govor.

Ikavski govor je nazvan po izgovoru jata kao glasa i. Ikavski u raznim inačicama je najčešći tip materinskog govora kod zapadnog novoštokavskog dijalekta te slavonskog šćakavskog dijalekta, koje većinom govore Hrvati. Izvan Hrvatske i BiH ikavica se malim dijelom još nalazi na sjeveru Bačke gdje su zastupljeni bunjevački Hrvati. Osim u hrvatskim govorima sličan se ikavski glas jata još te dijelom u češkom jeziku i najviše u Ukrajini gdje je taj refleks jata danas službeni ukrajinski standard.

Zemljopisni pregled

Ikavskim govorima služe se uglavnom Hrvati i manji dio islamiziranog pučanstva (danas dio Bošnjaka) zapadno od rijeke Bosne i Neretve. Raznoliki ikavski i poluikavski govori su sve do danas više-manje mozaično najrašireniji među Hrvatima (oko polovice hrvatskih govora) a rasprostiru se od zapadne Istre pa sve do hrvatske manjinske zajednice u okolici grada Subotice.

• Čakavski ikavski govori obuhvaćaju veći dio zapadne Istre, manje dijelove zapadne Like te u južnočakavskom dijalektu koji se prostire od Zadra do zapadne polovice poluotoka Pelješca. Uz ikavske govore među čakavcima postoje i prijelazni ikavsko-ekavski govori, oni su rašireni u jugozapadnoj Istri oko Pule te u srednječakavskom dijalektu od Josipdola do Duge Rese.

• Kajkavski ikavski govori zastupljeni su u dva dijalekta i to u Donjesutlanskom dijalektu na području jugozapadnog Zagorja (oko donjeg toka rijeke Sutla) te u Goranskom dijalektu.

• Od štokavskih dijalekata hrvatski ikavski govori obuhvačaju Zapadni dijalekt čija je bliskost sa južnočakavskim dijalektom neraskidiva, ovaj dijalekt se prirodno nadovezuje na južnočakavski te se rasprostire od Krivoga Puta pa kroz veći dio velebitskog primorja i južne te dio zapadne Like, potom obuhvača unutrašnjost Dalmacije (od Ravnih Kotara preko dalmatinske Zagore do Ploča u dolini Neretve).. Zatim se nastavlja preko zapadne Hercegovine i jugozapadne Bosne sve do srednje Bosne. Sporadično obuhvača i mnoštvo enklava kroz čitavu zapadnu Bosnu to jest područja stare ili Turske Hrvatske (današnje; Cazinska Krajina i Bosanska Krajina), dijelove Bosanske Posavine oko Dervente i Orašja. Potom obuhvača južni dio slavonskog dijalekta (kompletnu slavonsku posavinu koja se proteže na jugu Slavonije), i manje na sjeveru gdje pokriva dio Baranje.

• Ikavski govori zastupljeni su i među hrvatskim iseljenicima u prekomorskim zemljama, zatim dominiraju među Gradiščanskim Hrvatima i među Hrvatima Bunjevcima i Šokcima u Bačkoj.

Ikavica u narječjima

Ikavski izgovor je više ili manje nazočan u sva tri glavna hrvatska narječja. Takvu ikavsku međunarječnu sintezu prvi su htjeli proširiti hrvatski banovi Zrinski i Frankopani.

• Zapadna štokavština (koja se dijeli na šćakavsku i štakavsku ikavicu) obuhvaća pretežno Hrvate isključivo u zapadnim djelovima Bosne i Hercegovine. Nadasve je raširena diljem Like, Zagore, dalmatinskog priobalja, srednje i jugozapadne Bosne, Završja, zapadne Hercegovine, donje Posavine, Baranje i na sjeverozapadu Bačke (od Sombora do Subotice).

• Ikavska čakavština je najpoznatiji tip primorskih i otočnih ikavaca koji obuhvaća većinu ili 3/4 Hrvata čakavaca. Ikavski ili bar poluikavski (ikavsko-ekavski) glas izgovaraju čakavci jugozapadne Istre, Lošinja, istočnog Kvarnera, Gacke, dalmatinske obale do Cetine i na većini otoka (osim Mljeta).

• Ikavska kajkavština je dosad najmanje proučeni tip ikavaca, a obuhvaća 1/4 Hrvata kajkavaca koji uz kaj izgovaraju ikavski glas. U Hrvatskoj još slično govore kajkavski ikavci sjeverne Istre (Mlun, Slum, Brul itd.), pa u Gorskom Kotaru Fužine, Lokve, Ogulin i Hreljin, u Pokuplju Severin na Kupi, Ribnik, Ozalj i Pribić, u Turopolju Horvati i Zdenčina, u jugozapadnom Zagorju Zaprešić, Brdovec i Marija Gorica, uz dolnji tok rijeke Sutle itd. Zanimljivo je iz ranijih stoljeća da su kajkavski ikavci dijelom živjeli i na jugozapadu Zagreba, gdje je zapisano više starih ikavizama, npr. "Plac pod črišnju" odakle nastaje sadašnja Trešnjevka. Kajkavska ikavica se u inozemstvu još govori u selima srednjeg Gradišća i manje na jugozapadu Slovačke gdje su se naselile izbjeglice pred Turcima iz naše Kostajnice. Pretpostavlja se da je ova kajkavština nastala doseljavanjem ikavskih govornika iz Pokuplja.

• Ijekavski govor
• Ekavski govor

Literatura

• Š. Starčević: Ričoslovlje. Glasnik dalmatinski 34-57, Zadar 1850.
• N. Mihanović: Jezik na području Poljica. Poljički zbornik 2, Matica Hrvatska, Zagreb 1971.
• M. Okuka: Fonološki i morfološki sistem govora Rame (disertacija). Radovi filozofskog fakulteta, Sarajevo 1979.
• Z. Vince: Ikavica u hrvatskoj jezičnoj povijesti. Matica Hrvatska, Zagreb 1998.
• S. Budimir, A.Ž. Lovrić: Ikavska šćakavica (starohrvatski govor srednjovjeke Bosne). Ognjište 10, Karlovac 1999.

Vanjske poveznice

• Glas Dalmacije Zadar: Profesor Lisac o govorima Dalmatinske zagore, 6. ožujka 2009.

Nedovršeni članak Ikavski govor koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.