Ijekavski govor

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Ijekavski govor ili jekavski govor je jedan od refleksa nekih narječjâ hrvatskoga jezika, srpskoga, kao i drugih južnoslavenskih jezika. On je ujedno i dominantni ali ne i jedini refleks opće hrvatskoga standardnog jezika (mlijeko, lijepo, bijelo ; ali gdje, živio, mio, nisam selo, vrelo).

U ovom refleksu staroslavenski glas jat izražen je kao (i)je. Osim u hrvatskom jeziku (i)jekavski jat se pojavljuje i u drugim slavenskim jezicima ili je zastupljen samo u pojedinim njihovim narječjima.

Ijekavica i ekavica[uredi VE | uredi]

Riječi se s ekavice vraćaju na ijekavicu tako što se prefiks (i)j doda ispred akcentiranog vokala. U zavisnosti od toga da li je akcentirani vokal dug ili kratak, dodaje se samo j, odnosno ij. Primerice, mleko (dugi) -> mlijeko. Pesma (kratki) -> pjesma.

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Refleksi jata u hrvatskom jeziku
Razvoj (i)jekavskih govora u hrvatskom jeziku

Hrvatski ijekavski govori rasprostiru se po znatnom dijelu Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

S time da se ovdje razlikuju 2 refleska jata, jekavski u dugim i kratkim slogovima na većini opisanog teritorija, te (i)jekavski u Dubrovnik i u Bosni istočno od istoimene rijeke.

Povezani članci[uredi VE | uredi]


P linguistics.svg Nedovršeni članak Ijekavski govor koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.