Drniš: razlika između inačica

Koordinate: 43°52′N 16°10′E / 43.86°N 16.16°E / 43.86; 16.16
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m lektura
Redak 136: Redak 136:
* [http://tz-drnis.hr/ Turistička zajednica grada Drniša]
* [http://tz-drnis.hr/ Turistička zajednica grada Drniša]
* [http://www.radiodrnis.hr Radio Drniš]
* [http://www.radiodrnis.hr Radio Drniš]
;Sestrinski projekti

{{WProjekti

|commonscat = Drniš
|commonscathr = Drniš
}}


{{Mrva-grad-hrv}}
{{Mrva-grad-hrv}}

Inačica od 6. svibnja 2013. u 13:50

Drniš

grb
Država Hrvatska
ŽupanijaŠibensko-kninska
GradonačelnikJosip Begonja
Površina[1]351,7 km2
Površina središta21,3 km2
Koordinate43°52′N 16°10′E / 43.86°N 16.16°E / 43.86; 16.16
Stanovništvo[2] (2021.)
Ukupno6 276
– gustoća18 st./km2
Urbano2 752
– gustoća295 st./km2
Svetac zaštitnikSveti Rok
Dan mjesta16. kolovoza
Poštanski broj22320
Stranicawww.drnis.hr

Zemljovid

Drniš na zemljovidu Hrvatske
Drniš
Drniš

Drniš na zemljovidu Hrvatske

Drniš je grad u Hrvatskoj. Nastao je kao utvrda za vrijeme prodora Turaka. Grad obiluje povjesnim spomenicima kao što su Gradina i Meštrovićevo Vrelo života.

Zemljopis

Kroz grad teče rijeka Čikola. Drniš i šire područje lako su dostupni zbog jako dobrih cestovnih i željezničkih veza sa svim dijelovima Hrvatske. Od Šibenika do Drniša se stiže za 20-ak minuta lagane vožnje automobilom.

Klima ovog područja je raznolika i promjenjiva; vjetrovi koji pušu su: istočnjak, jugoistočnjak i zapadnjak, odnosno bura (velebitska i dinarska), jugo, te maestral (tzv.donjak).

Stanovništvo

Popis 2001.

  • 3332 stanovnika

Popis 1991.

Podrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Hrvatskoj 1991.: Drniš

Gospodarstvo

  • Girk Kalun d.d. - vapno kamen beton
  • TOF - tvornica oplemenjenih folija
  • Drnišplast - proizvodnja polietilenskih cijevi
  • Bramac - proizvodnja pokrovnog crijepa
  • Dalmacijavino Split R.J. Drniš - proizvodnja vina
  • Karbon d.d. - proizvodnja građevinskog ljepila i žbuke
  • Mikrosiverit Za Dom d.o.o. - eksploatacija kamena i proizvodnja građevinskog materijala
  • IPak - proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda
  • JKP "Rad" - komunalno poduzeće
  • Beton Lučko d.o.o.
  • DALMATI d.o.o. - etnografsko-turističko naselje
  • Hotel Park

Povijest

Prvi pisani spomen Drniša potječe iz 15. st. Naime, u spisu šibenskog notara Georgija q. Lorenza ( Grgo pok. Lovre) zabilježeno je da je 08. ožujka 1494. Rada, kći pok. Radivoja Rose, a udovica kamenara Jurja Crljenčića, prodala jedan vrt iznad Vrulje Petru sinu pok. Tome Vulodolovića iz drniškog podgrađa ( sub urbum Dernis). To je dakle, za sada, krštenica Drniša koja otklanja mogućnost dosadašnjeg tumačenja postanka imena (etimologije) Dernis = vrata u polje (na perzijskom jeziku). Kad već spominjemo nagađanja valja spomenuti i mišljenje pokojnog uvaženog povjesničara Frane Dujmovića da se Drniš prvi puta spominje pod imenom Ključić oko 1340. godine. Prodiranje Turaka u Dalmaciju započinje već od 1415. godine od kada je ovaj kraj izložen kontinuiranoj pljački i paležu, a 1522. g. Drniš i susjedni gradovi Knin i Skradin padaju pod tursku vlast. Već od 1528. godine uspostavlja se stalna sudska ispostava – nahija u Drnišu..

Drniška Gradina nalazi se na 334 m nadmorske visine i dominira nad Petrovim poljem i putom prema Šibeniku odnosno Kninu, arheološki ostatci potječu od prapovijesti, a imamo zastupljena sva povijesna razdoblja gotovu u kontinuitetu do kraja 19. st. kada utvrda potpuno gubi na važnosti u Austro-Ugarskoj monarhiji. Gradina je registrirana kao spomenik kulture u Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Šibeniku pod brojem 147. Ostatci sadašnje tvrđave su: na jugu ostatak srednjovjekovne tvrđave ( vlasništvo Nelipića), a centralna kula i sjeveroistočni obrambeni zid su iz turskog vremena. U tursko doba, do pred početak Kandijskog rata ( 1647.g.) Drniš je imao, po Elviji Čelebiji 200-300 domaćinstava i pet džamija. Grad je bio opskrbljen tekućom vodom s Promine , a na Čikoli je bilo nekoliko mostova od kojih se jedan vidi i na Justerovoj veduti iz 1708. g. U to vrijeme Drniš je imao status kasabe(varoši) i bio je središte nahije ili sudske ispostave u kojoj se nalazio naib ( zamjenik kadije odnosno šef sudske ispostave) koji je bio podređen kadiji u Skradinu. U Drnišu je stolovao i dizdar (gradski kaštelan tj. zapovjednik posade u tvrđavi) kojem su bili podređeni vojvode i jasakčije ( turski niži zapovjednici). Venecija je zauzela Drniš 1664. godine (Kandijski rat), ali ga je ubrzo vratila (1670. g.) da bi ga konačno zauzela 1683. g. Mletački general Leonardo Foscolo dao je velikim djelom porušiti drnišku utvrdu, ali su je ubrzo opet obnovili jer je sve do 1715. g. postojala opasnost od prodora Turaka. Prva drniška, u doba Venecije, općinska zgrada bila je također na Gradini (danas ruševine kuće Nakić – Vojnović). Venecijanska vlast uredila je posjedovne odnose ( Mape Grimani) i organizirala određeni stupanj samouprave ( Drniška liga) na čelu s guvernaturom ( državna vlast), serdarom ( narodni predstavnik) te harambašom i sudcima koje bira narod, a država ih potvrđuje. Oni su bili podređeni kninskom providuru.

Prestankom turske opasnosti Drniš se «spušta» sa Gradine, a prvi korak bio je izgradnja «palazzina» i «kvartira» 1786. g. Ti objekti su građeni u vojno-upravne svrhe, ali su označili početak novog Drniša sa centrom na Poljani, gdje je i danas. 1783. godine gradi se zgrada mletačkog suda (stara općinska zgrada), iza crkve sv. Ante, a 1790. kuće Milić-Štrkalj u donjem dijelu Drniša (u kojoj su odsjeli 1818. godine car Franjo I i 1875. godine car Franjo Josip prigodom svojih posjeta Drnišu. Nakon Venecije Drnišom vladaju Austrija (1798. – 1806.), pa na kratko Francuska ( 1806. – 1813.) i onda opet Austrija do 1918. U tom periodu dogodile su se značajne stvari za Drniš: 2. svibnja 1803. g. Drniš je dobio poštansku postaju: 1815 g. počinje kontinuirana nastava u drniškoj osnovnoj školi, iako je već 1708. g. zabilježeno poučavanje čitanja i pisanja od strane fra Lovre Senetića; Osnivanje Drniške glazbe 1864. g; otvaranje «Slavjanske narodne čitaonice» 25. veljače 1867. g.; Školske godine 1869/ 70 talijanski jezik u školi je zamijenjen hrvatskim; Godine 1877. Drniš je dobi željeznički spoj sa Splitom i Šibenikom, zahvaljujući rudnicima mrkog ugljena u Siveriću koji su industrijalizirale ovaj kraj počevši od 1835. g.; 1908. g. Drniš je dobio tekuću vodu koju je do tada imao u Badnju od 1865. g.( Stara česma); Osnivanje Hrvatskog sokola 1901., a registriranog 1903.g. iz koga su se razvili svi sportovi, a također se unapređivao kulturno-prosvjetni rad; 17. prosinca 1905. osnovana je Općinska štedionica s ciljem unapređenja poljoprivrede i šumarstva drniškog kraja;1909. g. počinje se upotrebljavati hrvatski jezik u uredima i školama. Eksploatacija boksita u Kalunu počela je 1910. g. Nakon Prvog svjetskog rata Drniš se dva mjeseca nalazi pod upravom Narodnog vijeća i «zaštitom» vojske Kraljevine Srbije ( od 29. listopada do 28. prosinca 1918.g.), zatim Kraljevine Italije do 05. travnja 1921. g. Odlaskom Talijana vraćaju se Srbi u formi Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca odnosno Kraljevine Jugoslavije od 1929. do 1941. g. U periodu Kraljevine Drniš je dobio radio postaju 1923. g. koja je ubrzo ugašena, električnu struju i telefon 1925. g.,a te godine završena je i željeznička pruga prema Zagrebu. U Drugom svjetskom ratu Drniš je poprište stradanja ustaša partizana i četnika poticano od strane Talijana i Njemaca. Zajednički život Hrvata i Srba u socijalističkoj Jugoslaviji trajao je do 1990. godine kada su provedeni prvi parlamentarni izbori, koji su rezultirali proglašenjem Republike Hrvatske. Slijedom događanja, 16. rujna 1991. pobunjeni Srbi napadaju grad Drniš, čije je stanovništvo primorano naredne četiri godine provesti u progonstvu, sve do oslobađajuće vojno-redarstvene akcije Oluja 5. kolovoza 1995. kada se Drnišani konačno vraćaju svojim spaljenim i uništenim domovima, kako bi po tko zna koji put u povijesti obnovili svoj grad.

Poznate osobe

Spomenici i znamenitosti

U gradu Drnišu danas se nalaze četiri katoličke crkve:

U gradu postoje i dvije pravoslavna crkve:

    • Uspenija Bogorodice sagrađena je početkom 20. stoljeća prema projektima Ć.M. Ivekovića.
    • Sv. Aranđel Mihailo pravoslavna grobljanska crkva na izlazu iz Drniša prema Splitu. [3]

Obrazovanje

Šport

Udruge

  • Udruga "Žena" Drniš
  • Udruga proizvođača drniškog pršuta
  • Udruga vinogradara "Debit" Drniš
  • Udruga proizvođača mlijeka "Čikola"
  • Drniške mažoretkinje
  • Kinološka udruga "Drniš"
  • Lovačko društvo "Kamenjarka" Drniš
  • DVD Drniš
  • Udruga za promicanje kulturnog identiteta "Dernis"

Izvori

  1. ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. ↑ http://www.drnis.hr/o_drnisu/crkve.asp

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Drniš
Nedovršeni članak Drniš koji govori o gradu u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Predložak:Naselja u sastavu Grada Drniša

v • u
Gradovi i općine Šibensko-kninske županije
Gradovi

Drniš • Knin • Skradin • Šibenik • Vodice

Općine

Bilice • Biskupija • Civljane • Ervenik • Kijevo • Kistanje • Murter-Kornati • Pirovac • Primošten • Promina • Rogoznica • Ružić • Tisno • Tribunj • Unešić

Ostale općine i gradovi po županijama u Hrvatskoj
Popis općina u Hrvatskoj • Popis gradova u Hrvatskoj
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Drniš&oldid=4081865"