Klasična mehanika: razlika između inačica
m Removing Link FA template (handled by wikidata) |
Nadopunio Klasična mehanika |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Klasična mehanika}} |
{{Klasična mehanika}} |
||
'''Mehanika''' je područje [[Fizika|fizike]] koje proučava gibanje tijela pod djelovanjem sila. |
|||
[[datoteka:Orbital motion.gif|mini|desno|290px|Crtež pokazuje kružno [[gibanje]] ili [[vrtnja|vrtnju]] [[satelit]]a oko [[Zemlja|Zemlje]], prikazujući [[vektor]]e [[Orbitalna brzina|orbitalne ili obodne brzine satelita]] ''v'' i [[Centrifugalna i centripetalna sila|centripetalno]] [[ubrzanje]] ''a''.]] |
|||
⚫ | Osnove moderne mehanike su postavili [[Galileo Galilei]] ([[1564]].-[[1642]].) i [[Isaac Newton]] ([[1643]].-[[1727]].). Do kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]] se smatralo da je ono što danas zovemo klasičnom mehanikom konačna fizikalna istina o |
||
'''Klasična mehanika''' je dio [[Klasična fizika|klasične fizike]] koji obuhvaća [[mehanika|mehaniku]] [[čestica]] utemeljenu na Newtonovim zakonima mehanike i Galileijevu načelu relativnosti: [[gravitacija|gravitaciju]], mehaniku [[Tijelo (fizika)|krutoga tijela]], [[mehanika fluida|mehaniku fluida]], mehaniku [[titranje|titranja]] i mehaniku širenja [[val]]ova u elastičnom sredstvu. <ref> '''klasična mehanika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69777], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> |
|||
⚫ | Osnove moderne mehanike su postavili [[Galileo Galilei]] ([[1564]].-[[1642]].) i [[Isaac Newton]] ([[1643]].-[[1727]].). Do kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]] se smatralo da je ono što danas zovemo klasičnom mehanikom konačna fizikalna istina o [[svemir]]u. Međutim, na prijelazu 19. u 20. stoljeće, rađaju se nove ideje te se na stare probleme počelo gledati s novog stanovišta, što je urodilo stvaranjem [[Kvantna mehanika|kvantne mehanike]] i [[Teorija relativnosti|teorije relativnosti]]. Danas znamo da je klasična mehanika samo aproksimacija jedne više istine o materiji, prostoru i vremenu koja, unatoč uznapredovalim znanjima i tehnologiji, nije još ni izbliza u potpunosti otkrivena. |
||
Redak 23: | Redak 26: | ||
[[Sila|Sile]] kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), [[Gravitacija|gravitacijske]] i [[Tromost|inercijalne]]. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje [[Elektron|elektrona]] u strujnom krugu pod [[napon|razlikom potencijala]] električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti. |
[[Sila|Sile]] kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), [[Gravitacija|gravitacijske]] i [[Tromost|inercijalne]]. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje [[Elektron|elektrona]] u strujnom krugu pod [[napon|razlikom potencijala]] električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti. |
||
== Osnovni zakoni mehanike == |
|||
*[[Newtonovi zakoni gibanja]] |
|||
*[[Zakoni očuvanja]] |
|||
*[[Ostali zakoni]] |
|||
== Važniji pojmovi == |
== Važniji pojmovi == |
||
Redak 56: | Redak 53: | ||
*[[Uzgon]] |
*[[Uzgon]] |
||
*[[Vrijeme (fizika)|Vrijeme]] |
*[[Vrijeme (fizika)|Vrijeme]] |
||
== Izvori == |
|||
{{Izvori}} |
|||
==Vanjske poveznice== |
==Vanjske poveznice== |
Inačica od 12. prosinca 2015. u 10:09
Klasična mehanika je dio klasične fizike koji obuhvaća mehaniku čestica utemeljenu na Newtonovim zakonima mehanike i Galileijevu načelu relativnosti: gravitaciju, mehaniku krutoga tijela, mehaniku fluida, mehaniku titranja i mehaniku širenja valova u elastičnom sredstvu. [1]
Osnove moderne mehanike su postavili Galileo Galilei (1564.-1642.) i Isaac Newton (1643.-1727.). Do kraja 19. stoljeća se smatralo da je ono što danas zovemo klasičnom mehanikom konačna fizikalna istina o svemiru. Međutim, na prijelazu 19. u 20. stoljeće, rađaju se nove ideje te se na stare probleme počelo gledati s novog stanovišta, što je urodilo stvaranjem kvantne mehanike i teorije relativnosti. Danas znamo da je klasična mehanika samo aproksimacija jedne više istine o materiji, prostoru i vremenu koja, unatoč uznapredovalim znanjima i tehnologiji, nije još ni izbliza u potpunosti otkrivena.
Najosnovnija podjela mehanike:
- Statika - proučava tijela u ravnoteži.
- Dinamika - proučava geometrijske aspekte gibanja i djelovanje sila.
Mehaniku možemo podijeliti i prema naravi predmeta proučavanja:
- Mehanika materijalne točke
- Mehanika krutog tijela - proučava gibanje i ravnotežu tijela kod kojih se međusobni položaj sastavnih čestica ne mijenja.
- Fizika čvrstog tijela
- Mehanika fluida
Primjena teoretskih znanja iz svih grana mehanike u građevinarstvu, strojarstvu, brodogradnji itd. se naziva primjenjena mehanika.
Sile kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), gravitacijske i inercijalne. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje elektrona u strujnom krugu pod razlikom potencijala električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti.
Važniji pojmovi
- Brzina
- Deformacija
- Energija
- Gibanje
- Gravitacija
- Gustoća
- Impuls sile
- Tromost (inercija)
- Količina gibanja
- Krutost
- Kutna brzina
- Kutno ubrzanje
- Masa
- Moment
- Moment inercije
- Naprezanje
- Putanja
- Rad
- Sila
- Snaga
- Težina
- Tlak
- Ubrzanje
- Uzgon
- Vrijeme
Izvori
Vanjske poveznice
|