Klasična mehanika: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dexbot (razgovor | doprinosi)
m Removing Link FA template (handled by wikidata)
Nadopunio Klasična mehanika
Redak 1: Redak 1:
{{Klasična mehanika}}
{{Klasična mehanika}}
'''Mehanika''' je područje [[Fizika|fizike]] koje proučava gibanje tijela pod djelovanjem sila.


[[datoteka:Orbital motion.gif|mini|desno|290px|Crtež pokazuje kružno [[gibanje]] ili [[vrtnja|vrtnju]] [[satelit]]a oko [[Zemlja|Zemlje]], prikazujući [[vektor]]e [[Orbitalna brzina|orbitalne ili obodne brzine satelita]] ''v'' i [[Centrifugalna i centripetalna sila|centripetalno]] [[ubrzanje]] ''a''.]]
Osnove moderne mehanike su postavili [[Galileo Galilei]] ([[1564]].-[[1642]].) i [[Isaac Newton]] ([[1643]].-[[1727]].). Do kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]] se smatralo da je ono što danas zovemo klasičnom mehanikom konačna fizikalna istina o svemiru. Međutim, na prijelazu 19. u 20. stoljeće, rađaju se nove ideje te se na stare probleme počelo gledati s novog stanovišta, što je urodilo stvaranjem [[Kvantna mehanika|kvantne mehanike]] i [[Teorija relativnosti|teorije relativnosti]]. Danas znamo da je klasična mehanika samo aproksimacija jedne više istine o materiji, prostoru i vremenu koja, unatoč uznapredovalim znanjima i tehnologiji, nije još ni izbliza u potpunosti otkrivena.

'''Klasična mehanika''' je dio [[Klasična fizika|klasične fizike]] koji obuhvaća [[mehanika|mehaniku]] [[čestica]] utemeljenu na Newtonovim zakonima mehanike i Galileijevu načelu relativnosti: [[gravitacija|gravitaciju]], mehaniku [[Tijelo (fizika)|krutoga tijela]], [[mehanika fluida|mehaniku fluida]], mehaniku [[titranje|titranja]] i mehaniku širenja [[val]]ova u elastičnom sredstvu. <ref> '''klasična mehanika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69777], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

Osnove moderne mehanike su postavili [[Galileo Galilei]] ([[1564]].-[[1642]].) i [[Isaac Newton]] ([[1643]].-[[1727]].). Do kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]] se smatralo da je ono što danas zovemo klasičnom mehanikom konačna fizikalna istina o [[svemir]]u. Međutim, na prijelazu 19. u 20. stoljeće, rađaju se nove ideje te se na stare probleme počelo gledati s novog stanovišta, što je urodilo stvaranjem [[Kvantna mehanika|kvantne mehanike]] i [[Teorija relativnosti|teorije relativnosti]]. Danas znamo da je klasična mehanika samo aproksimacija jedne više istine o materiji, prostoru i vremenu koja, unatoč uznapredovalim znanjima i tehnologiji, nije još ni izbliza u potpunosti otkrivena.




Redak 23: Redak 26:


[[Sila|Sile]] kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), [[Gravitacija|gravitacijske]] i [[Tromost|inercijalne]]. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje [[Elektron|elektrona]] u strujnom krugu pod [[napon|razlikom potencijala]] električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti.
[[Sila|Sile]] kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), [[Gravitacija|gravitacijske]] i [[Tromost|inercijalne]]. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje [[Elektron|elektrona]] u strujnom krugu pod [[napon|razlikom potencijala]] električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti.


== Osnovni zakoni mehanike ==
*[[Newtonovi zakoni gibanja]]
*[[Zakoni očuvanja]]
*[[Ostali zakoni]]


== Važniji pojmovi ==
== Važniji pojmovi ==
Redak 56: Redak 53:
*[[Uzgon]]
*[[Uzgon]]
*[[Vrijeme (fizika)|Vrijeme]]
*[[Vrijeme (fizika)|Vrijeme]]

== Izvori ==
{{Izvori}}


==Vanjske poveznice==
==Vanjske poveznice==

Inačica od 12. prosinca 2015. u 10:09

Klasična mehanika

drugi Newtonov zakon
povijest klasične mehanike
kronologija klasične mehanike
Crtež pokazuje kružno gibanje ili vrtnju satelita oko Zemlje, prikazujući vektore orbitalne ili obodne brzine satelita v i centripetalno ubrzanje a.

Klasična mehanika je dio klasične fizike koji obuhvaća mehaniku čestica utemeljenu na Newtonovim zakonima mehanike i Galileijevu načelu relativnosti: gravitaciju, mehaniku krutoga tijela, mehaniku fluida, mehaniku titranja i mehaniku širenja valova u elastičnom sredstvu. [1]

Osnove moderne mehanike su postavili Galileo Galilei (1564.-1642.) i Isaac Newton (1643.-1727.). Do kraja 19. stoljeća se smatralo da je ono što danas zovemo klasičnom mehanikom konačna fizikalna istina o svemiru. Međutim, na prijelazu 19. u 20. stoljeće, rađaju se nove ideje te se na stare probleme počelo gledati s novog stanovišta, što je urodilo stvaranjem kvantne mehanike i teorije relativnosti. Danas znamo da je klasična mehanika samo aproksimacija jedne više istine o materiji, prostoru i vremenu koja, unatoč uznapredovalim znanjima i tehnologiji, nije još ni izbliza u potpunosti otkrivena.


Najosnovnija podjela mehanike:


Mehaniku možemo podijeliti i prema naravi predmeta proučavanja:

  • Mehanika materijalne točke
  • Mehanika krutog tijela - proučava gibanje i ravnotežu tijela kod kojih se međusobni položaj sastavnih čestica ne mijenja.
  • Fizika čvrstog tijela
  • Mehanika fluida


Primjena teoretskih znanja iz svih grana mehanike u građevinarstvu, strojarstvu, brodogradnji itd. se naziva primjenjena mehanika.


Sile kojima se klasična mehanika uglavnom bavi spadaju u kontaktne (sve vrste), gravitacijske i inercijalne. To, međutim ne znači da je problem djelovanja nekih drugih sila manje mehaničke prirode od upravo spomenutih - npr. gibanje elektrona u strujnom krugu pod razlikom potencijala električnog polja. Stvar je jednostavno u tome što druge pojave imaju dovoljnu kompleksnost i posebnost da ih se proučava kao odvojene grane znanosti.

Važniji pojmovi

Izvori

  1. klasična mehanika, [1], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.

Vanjske poveznice