Razlika između inačica stranice »Luka Sorkočević«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 297 bajtova ,  prije 3 godine
bez sažetka
m (uklonjena promjena suradnika Jasnogledati (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Conquistador)
== Životopis ==
Glazbenu naobrazbu stekao je u [[Dubrovnik]]u i [[Rim]]u. Obavljao je diplomske dužnosti te zastupao [[Dubrovačka Republika|Dubrovačku Republiku]] u pregovorima s [[Francuska|Francuskom]] i kod [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] u [[Beč]]u.
Ujak [[Tomo Basiljević (prosvjetitelj)|Toma Basiljevića]] i brat erudita [[Miho Sorkočević|Miha Sorkočevića]].<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1411 Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje] Miljenko Foretić (1983): Basiljević, Tomo, Leksikografski zavod Miroslav Krleža</ref>
 
Skladanjem se bavio u mladosti i to od [[1754]]. do [[1770]]. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Zapravo je bio ''prvi hrvatski skladatelj simfonija'', a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u [[Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku|samostanu Male braće u Dubrovniku]]. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima ([[Alberto Fortis|Fortis]], [[Joseph Haydn|Haydn]], [[Christoph Willibald Gluck|Gluck]], [[Julije Bajamonti|Bajamonti]]), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje je susretao na putovanjima. Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao [[samoubojstvo]]m, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora.
100

uređivanja

Navigacijski izbornik