Luka Sorkočević: razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika Jasnogledati (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Conquistador |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 20: | Redak 20: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Glazbenu naobrazbu stekao je u [[Dubrovnik]]u i [[Rim]]u. Obavljao je diplomske dužnosti te zastupao [[Dubrovačka Republika|Dubrovačku Republiku]] u pregovorima s [[Francuska|Francuskom]] i kod [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] u [[Beč]]u. |
Glazbenu naobrazbu stekao je u [[Dubrovnik]]u i [[Rim]]u. Obavljao je diplomske dužnosti te zastupao [[Dubrovačka Republika|Dubrovačku Republiku]] u pregovorima s [[Francuska|Francuskom]] i kod [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josipa II.]] u [[Beč]]u. |
||
Ujak [[Tomo Basiljević (prosvjetitelj)|Toma Basiljevića]] i brat erudita [[Miho Sorkočević|Miha Sorkočevića]].<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1411 Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje] Miljenko Foretić (1983): Basiljević, Tomo, Leksikografski zavod Miroslav Krleža</ref> |
|||
Skladanjem se bavio u mladosti i to od [[1754]]. do [[1770]]. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Zapravo je bio ''prvi hrvatski skladatelj simfonija'', a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u [[Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku|samostanu Male braće u Dubrovniku]]. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima ([[Alberto Fortis|Fortis]], [[Joseph Haydn|Haydn]], [[Christoph Willibald Gluck|Gluck]], [[Julije Bajamonti|Bajamonti]]), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje je susretao na putovanjima. Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao [[samoubojstvo]]m, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora. |
Skladanjem se bavio u mladosti i to od [[1754]]. do [[1770]]. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Zapravo je bio ''prvi hrvatski skladatelj simfonija'', a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u [[Franjevački samostan i crkva u Dubrovniku|samostanu Male braće u Dubrovniku]]. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima ([[Alberto Fortis|Fortis]], [[Joseph Haydn|Haydn]], [[Christoph Willibald Gluck|Gluck]], [[Julije Bajamonti|Bajamonti]]), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje je susretao na putovanjima. Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao [[samoubojstvo]]m, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora. |
||
Inačica od 29. ožujka 2016. u 23:09
| Luka Sorkočević | |
|---|---|
 Sorkočevićeva bista u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku | |
Životopisni podatci
| |
| Rodno ime | Luka Sorkočević |
| Rođenje | 13. siječnja 1734., Dubrovnik |
| Smrt | 11. rujna 1789., Dubrovnik |
Djelo
| |
| Razdoblje | Pretklasicizam |
| Poznatija djela | Simfonije |
| Utjecaji | Talijanski skladatelji, Mozart, Gluck, Haydn |
| Portal o glazbi | |
| Portal o životopisima | |
Luka Ignacije Antunov Sorkočević (tal. Luca Sorgo; Dubrovnik, 13. siječnja 1734. - Dubrovnik, 11. rujna 1789.), hrvatski skladatelj.
Životopis
Glazbenu naobrazbu stekao je u Dubrovniku i Rimu. Obavljao je diplomske dužnosti te zastupao Dubrovačku Republiku u pregovorima s Francuskom i kod Josipa II. u Beču. Ujak Toma Basiljevića i brat erudita Miha Sorkočevića.[1]
Skladanjem se bavio u mladosti i to od 1754. do 1770. U tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja nam autora predstavljaju kao izrazita simfoničara. Zapravo je bio prvi hrvatski skladatelj simfonija, a stvarao je pod izrazitim utjecajem talijanske pretklasične simfonije. Svi autografi i rukopisi njegovih skladbi pohranjeni su u samostanu Male braće u Dubrovniku. Njegove skladbe pripadaju antologijskim dosezima hrvatske pretklasične glazbe. Održavao je veze s uglednim suvremenicima (Fortis, Haydn, Gluck, Bajamonti), te je napisao dnevnik sa zanimljvim napomenama o suvremenicima koje je susretao na putovanjima. Kao obrazovani ljubitelj lijepe knjige i mecena, priređivao je u svom dvorcu brojne literarne akademije i koncerte. U posljednjim godinama života zapao je u jaku melankoliju koju je okončao samoubojstvom, bacivši se s prozora svoje kuće, današnjeg Biskupskog dvora.
Umjetnička škola u Dubrovniku nosi ime Luke Sorkočevića.
| ||||||||||||||||||||||||||
- ↑ Hrvatski biografski leksikon, mrežno izdanje Miljenko Foretić (1983): Basiljević, Tomo, Leksikografski zavod Miroslav Krleža