Carlo Goldoni

Carlo Goldoni

Carlo Goldoni (Venecija, 25. veljače 1707. - Pariz, 6. veljače 1793.), talijanski komediograf i reformator komedije. Rodio se u Mlecima u imućnoj obitelji liječnika Giulija,rodom iz Modene i Mlečanke Margherite Savioni. Nisu ga privlačili izgledi da krene očevim stopama. Iako nikada nije upoznao djeda Carla, zarana je pokazao da je od njega naslijedio stravstvenu zaokupljenost kazalištem i druželjubivu narav. Školovao se u Perugi, na dominikanskome učilištu u Riminiju, odakle je pobjegao sa družinom putujućih glumaca. Na kraju je diplomirao na Sveučilištu u Padovi. Idućih godina je pisao komične međuigre, tragikomedije i libreta za melodrame, ali i prve sastavke što najavljuju zrelo stvaralačko razdoblje, između 1748. i 1762. godine. Konzervativni protivnici kazališne reformacije i ćudljivosti publike naveli su ga 1762. da se od Mletaka oprosti komedijom Jedna od zadnjih pokladnih večeri i pođe u Pariz raditi kao pisac predložaka za Comedie Italienne, kazalište koje je i dalje njegovalo talijansku komediju dell'arte, gdje je Goldoni nastavio ulagati reformatorske napore da pisanim tekstom unaprijedi kazališni izraz. Prije smrti na francuskome je sastavio Memoare, zapise o uspomenama na svoj raznoliki, kazalištu posvećeni život. Umro je u oskudici početkom veljače 1793.

Djela

Među njegova najbolja ostvarenja ubrajaju se komedije, koje se i danas izvode u kazalištima širom svijeta:

• "Gostioničarka Mirandolina Z.P. je metropola"
• "Grubijani"
• "Kavana"
• "Ribarske svađe"
• "Poljana"
• "Zaljubljenici"
• "Lažac"
• "Lukava udovica"

Nedovršeni članak Carlo Goldoni koji govori o talijanskom književniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.