Frankapani

Grb "Frankopanovića" prema Fojničkom grbovniku datiranom u 17. st. za koji se drži da je kopija starijega grbovnika vjerojatno iz 16. st. Ovaj grb Frankapani su rabili od 1430. godine.

Krčki knezovi Frankapani (Frankopani) naziv je stare hrvatske plemićke obitelji, izvorno knezova Krčkih.

Frankapani, uz Zrinske, spadaju među najznačajnije i najpoznatije hrvatske velikaške rodove koji su od 11. do 17. stoljeća, vrlo usko bili povezani s poviješću, prošlošću i sudbinom hrvatskoga naroda i Hrvatske. Stoljećima su članovi tih velikaških rodova bili nositelji i branitelji Hrvatske od nadmoćnijega osmanlijskoga osvajača, ali i odlučni protivnici sve opasnijega habsburškoga carskog apsolutizma i njemačkoga hegemonizma, koji se je u duhu europskoga merkantilizma nastojao učvrstiti u čitavoj Habsburškoj Monarhiji. I prošlost tih dvaju rodova međusobno je isprepletena bračnim vezama, prijateljstvima i sudjelovanjima u skoro svim značajnijim zbivanjima u Hrvatskoj, osobito na bojištima u obrani Hrvatske od osmanlijskoga osvajača.

Povijest

Stari grb knezova Krčkih (do 1430. godine), prije nego su postali Frankopani

Frankapanski kaštel iz 14. stoljeća

Krčki knezovi Frankapani su jedina obitelj na jadranskim otocima koja se razvila do moći u europskim razmjerima. Smatra se da potječu iz Gradeca - danas napuštenog dvorca kraj Vrbnika, a prvi je poznati član ove domaće obitelji plemenita roda bio Dujam I. koji je 1118. godine sklopio s Mlečanima ugovor da će kao mletački vazal upravljati otokom.

Prvog krčkog kneza Dujma naslijedila su 1163. godine dva njegova sina: Bartol I. i Vid I. Treći sin Bartol II. "bio je valjda još nedorasao, pak tako su otčevinu preuzela dva starija brata". Bartol i Vid bilo je najčešće ime frankapanskih potomaka – sve do Bartola IV. i Vida V.

Krčki knezovi ime Frankapani uzimaju tek nakon mnogo godina svoje prisutnosti na ovim prostorima. Neki povjesničari smatraju modom onog vremena uzimanje imena koje vuku porijeklo iz rimskih vremena. Tako je i ova naša obitelj uzela ime rimskih patricija “FRANGAPANIBUSA” te nakon toga i mijenjaju svoj grb u dva lava (simbol Venecije) koja lome kruh (frangere pane – lomiti kruh).

Do sredine 15. stoljeća, osim otoka Krka, stekli su posjede u županiji Gackoj s Otočcem, do Slunja i Cetingrada, Pounja, Vrlike, Ostrovice i Skradina. Većinu tih posjeda Frankapani su izgubili u borbama s Osmanlijama. U 17. stoljeću njihovi posjedi protezali su se od Bosiljeva i Severina na Kupi do Novoga u Vinodolu. I Frankapani su hrvatskom rodu dali na desetke uglednika: banova, književnika i ratnika. Među poznatijima su knez Bernardin Ozaljski, sudionik bitke na Krbavskom polju 1493., poznati branitelj Hrvatske i osobito poznat po protuosmanlijskom govoru koji je kao starac održao pred njemačkim staležima 1522. u Nürnbergu te njegov sin Krsto I. Brinjski (1482.-1527.), poznati ratnik protiv Osmanlija, Mlečana i Habsburgovaca, hrvatski ban, "skrbnik i zaštitnik kraljevstva" kojeg je kao hrvatske zaslužnike poznati književnik Milutin Cihlar Nehajev prikazao u romanu "Vuci", primorski i karlovački general i ogulinski kapetan Vuk Krsto Tržački (oko 1589.-1652.), njegova djeca književnica Katarina ud. Zrinski (1625.-1673.) i pjesnik, prevoditelj i senjski kapetan Fran Krsto Frankapan (1643.-1671.) koji se je svom puninom pridružio svomu šurjaku u borbi protiv bečkog apsolutizma.

Knezovi Frankapani omogućili su franjevcima dolazak na otočić Košljun na Krku. Ivan VII. i Martin Frankopan dobili su od pape Nikole V. dozvolu (bulu – koja se danas nalazi u samostanu) da franjevci preuzmu “MOSTIR” – Košljun 1447. Godine. Uz pomoć 1000 dukata Ivana Frankapana obnovio se samostan na Košljunu.

Ivan Frankapan – pjesnik, usadio je ljubav za otok i svojoj kćerci Katarini Frankapan. Iako udana u Veneciji i u izgnanstvu, ona oporučno ostavlja drugih 1000 dukata (u ono vrijeme veliku svotu) samostanu na Košljunu – uz uvjet da bude pokopana “u zemlji svojih otaca”. Kod ulaza u crkvu i danas se nalazi njen grob s originalnom nadgrobnom pločom. Katarina je prenesena na Košljun devet godina iza svoje smrti 1529. Godine.

Godine 1671. “Judicium delegatum” – posebno određen sud osuđuje Frana Krstu Frankapana na smrt zato što nije prijavio Petra Zrinskog i što je pozivao na ustanak. Ban Petar Zrinski osuđen je zato što je htio postati vladar.

Knez Fran Krsto Frankapan u zatvoru u Bečkom Novom Mjestu piše zbirku pjesama Gartlic za čas kratiti, a Zrinski piše svojoj supruzi Katarini Frankapan – sestri Frana Krste Frankapana:

Pismo Petra Zrinskog supruzi Katarini

»Moje drago srce! Nemoj se žalostiti svrhu ovoga moga pisma, ni burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o deseti uri budu mene glavu sekli i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga srčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe proseći, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi! Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se ufam u Boga vsemogućega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim tronušem u diki vekivečne sastanemo. Već ništa ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. (...)«

I Fran Krsto Frankapan piše oproštajno pismo svojoj supruzi:

»Predraga i preljubljena Julijo! Moja draga! Pošto mi je voljom neba i Božjom odredbom prijeći iz ovoga svijeta u drugi, da tako dadem zadovoljštinu za počinjene uvrede proti carskom Veličanstvu premilostivoga gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim redcima i reći ti posljednji s Bogom, moleći te, moja ljubezna Julijo, da mi za Božje milosrđe oprostiš kršćanskom blagohotnosti, budeš li radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvredu i muka. Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprostiš svaku i najmanju uvredu, koju sam ti nanio, otkad smo se uzeli. (...)«

Dopuna rodoslovlja

Grob Nikole VI. Frankapana Tržačkog (*o.1458 - †1523), unuka Nikole IV., u crkvi Gospe Trsatske u Rijeci. Latinski natpis kaže: Ovdje počiva gospodin Nikola Frankapan krčko-senjsko-modruški knez.

Ravno stotinu godine poslije Vjekoslava Klaića uspjelo se pronaći još jednoga Frankopana. Istraživački Klaićev trud, kao i drugih znanstvenika i stručnjaka bio je toliko ozbiljan da se nije više nailazilo niti na jednoga poznatoga Frankopana te, u proteklom 20. stoljeću pronađen je samo jedan jedini Frankopan. Uspjeh je tim značajniji kad se uzme u obzir da je taj Frankopan pronađen u Skandinaviji, Švedskoj. Tako je došlo do sljedećega prinosa frankopanskoj genealogiji.

Ivan VI., najstariji sin hrvatsko-dalmatinskoga bana Nikole IV., prvoga s pridjevkom Frankapan, sprijateljio se s Erikom VI. Pomeranskim, kraljem Danske i vladarom skandinavske Kalmarske unije, te je 20-ih i u početku 30-ih godina 15. stoljeća kao Erikov namjesnik živio u Švedskoj. Poslije smrti svoga oca Ivan je postao suban uz brata Stjepana II. i nakon uspjeha švedskih ustanika protiv Danaca, vratio se u domovinu. U Švedskoj mu je ostao sin Matija; ne zna se, za sada, tko mu je bila majka. Naime, do sada je poznata Ivanova žena Katarina, kćerka magnata Ivaniša Nelipića iz Južne Hrvatske, s kojom je Ivan imao sina Jurja I, začetnika cetinske frankopanske loze. Za sad se ne zna tko su bili još jedni Frankopani; radi se o labinskima, u Istri. Zanimljivost u vezi s njima leži i u tome da su u vrelima zapisani u oba poznata hrvatska oblika: Francopano i Francapagna. Zna se za sada za njih dvoje. Prvi je 1505. godine Ioanes Francopano. No, osobito je zanimljiva druga pojava, i zbog imena, jer se ta osoba zove Dona Cathiza Francapagna. Po oblicima prezimena te po obliku ženskog imena, očito su oboje hrvatskoga podrijetla. No, to dvoje ipak ne moraju biti i Frankopani — možda su ti istarski Frankopani podrijetlom bili samo frankopanski službenici ili s nekoga frankopanskog posjeda, pa su zbog toga tako imenovani.

Notable members

• Dujam II of Krk (ruled c. 1288–1317)
• Bartolomeo VIII Frankopan of Krk and Senji (ruled 1327–1361), in 1336 helped free the future Czech King Charles IV from capturing by pirates
• Ivan V (Anž) of Krk (died 1393), Ban of Croatia
• Nikola IV Frankopan (c.1360–1432), first "Frankopan" and son of Ivan V of Krk also Ban of Croatia
• Ivan VI Frankopan (Predložak:Lang-hu) (died 1436), son of Nikola IV Frankopan and Ban of Croatia
• Stjepan III Frankopan (Hungarian: István) (c. 1416–1481 or 1484), son of Nikola IV Frankopan. Co-ruled with Ban Ivan VI Frankopan.
• Ivan VII Frankopan, ruled the Principality of Krk between 1451 and 1480.
• Bernardin Frankopan (1453–1529) Son of Stjepan Frankopan. Influential nobleman, diplomat, and warrior.
• Nikola V Frankopan (died 1456–1458), son of Nikola IV Frankopan and Ban of Croatia and Slavonia
• Beatrice Frankopan (1480–c. 1510), heiress of Hunyad Castle and wife of John Corvinus
• Krsto Frankopan (1482–1527), son of Bernardin Frankopan and Ban of Croatia
• Juraj III Frankopan (?–1553), signatory of Cetingrad Charter (1527)
• Franjo Frankopan (1536 – 1572), Ban of Croatia
• Vuk II Krsto Frankopan (c. 1578–c. 1652), general of Karlovac generalate
• Franjo Frankopan Cetinski, archbishop, bishop, and diplomat
• Nikola IX Frankopan of Tržac (died 1647), Ban of Croatia
• Katarina Zrinska (c.1625–1673), daughter of Vuk Krsto Frankopan. Married Petar Zrinski, Ban of Croatia.
• Fran Krsto Frankopan (beheaded in 1671), promulgated the Zrinski-Frankopan conspiracy, known as Wesselényi conspiracy in Hungary.

Znameniti Frankapani

• Bartol VIII. Frankopan (sp. 1327, † 1361.), Godine 1336. je oslobodio budućeg češkog kralja Karla IV. iz zatočeništva kod gusara
• Dujam II. Krčki (Frankopan) († 1317.), jedan od najmoćnijih hrvatskih feudalaca svoga doba.
• Ivan V. Krčki (Frankapan) († 1393.), hrvatski ban.
• Nikola IV. Frankapan († 1432.), sin Ivana V. Krčkog, hrvatski ban, prvi se nazivao Frankopanom.
• Ivan VI. Frankapan Cetinski († 1436.), najstariji sin Nikole IV., hrvatski ban.
• Nikola V. Frankapan Ozaljski († o. 1456.), drugi sin Nikole IV., hrvatski ban.
• Stjepan II. Frankopan Modruški († 1481.), treći sin Nikole IV., hrvatski ban.
• Bernardin Frankopan (* 1453 - † 1529.), sin Stjepana II., preživjeli sudionik Krbavske bitke
• Krsto I. Frankapan Brinjski (* 1482 - † 1527.), sin Bernardina, unuk Stjepana II. Frankopana, 1527. hrvatski ban
• Stjepan IV. Frankapan Ozaljski († 1577.), sin Ferdinanda Frankopana, unuk Bernardinov
• Katarina Frankapan, kći Ferdinanda, sestra Stjepana III. Ozaljskog, udata 1543. za bana Nikolu Šubića Zrinskog.
• Juraj III. Frankopan Slunjski (* ? - † 1553.), vlasnik Cetingrada i domaćin Sabora hrvatskog plemstva 1527.
• Franjo I. Frankapan Slunjski (* 1536 - † 1572.), hrvatski ban 1567. - 1572.
• Vuk II. Krsto Frankopan Tržački (* o. 1578 - † 1652.), general
• Nikola IX. Frankapan Tržački († 1647.), brat Vuka II. Krsta, hrvatski ban 1617. - 1622.
• Katarina Zrinski (* 1625 - † 1673.), kći Vuka II. Krsta, udata za Petra Zrinskog , polusestra Frana Krste Frankopana.
• Fran Krsto Frankopan, markiz, pjesnik, sin Vuka II. Krsta, 1671. pogubljen u Bečkom Novom Mjestu.

Galerija

Dujam II. Krčki (*? - †1317)

Žikmund Frankopan, sin Nikole IV., (*? - †1486?)

Krsto Frankopan (*1482 - †1527)

Fran Krsto Frankopan (*1643 - †1671)

Poveznice

• Nikola Šubić Zrinski
• Nikola Zrinski i brat Petar Zrinski
• Katarina Zrinski
• Obiteljsko stablo knezova Frankopana

Izvori

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.

Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

• Putovima Frankopana: frankopanska baština u Primorsko-goranskoj županiji, ur.: Ines Srdoč-Konestra i Saša Potočnjak, Rijeka, 2018., ISBN 978-953-7975-76-0
• Rudolfo Franjin Magjer, Zrinski i Frankopani
• Karta frankapanskih kaštela i posjeda
• Frankopan, Slovenska-biografija.si (slov.)