Milutin Cihlar Nehajev

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Milutin Cihlar Nehajev
Nehajev.jpg
Milutin Cihlar Nehajev
Puno ime Milutin Cihlar
Rođenje 25. studenoga 1880.
Senj, Hrvatska
Smrt 7. travnja 1931.
Zagreb, Hrvatska
Zanimanje književnik, novinar
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1896.-1931.
Književni period Modernizam
Supruga(e) Paula rođ. Vuksan
Djeca Neda, Zvonimir, Milutin

Milutin Cihlar Nehajev (Senj, 25. studenoga 1880. - Zagreb, 7. travnja 1931.), bio je hrvatski književnik i novinar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Milutin Cihlar rodio se u Senju 1880. godine od oca Sebalda Cihlara, tajnika trgovačke i obrtničke komore u Senju, i majke Milice rođene Polić[1]. Pučku školu i gimnaziju do šestog razreda pohađao je u Senju a završio u Zagrebu.[2] Studirao je kemiju u Beču. Doktorirao je filozofiju 1903. godine u Beču.[2] Radio je kao profesor u Zadru, gdje je 1905. godine pokrenuo list Lovor, a zatim u uredništvu časopisa Obzor u Zagrebu (1905.) i Balkan u Trstu (1907.). Kao novinar radio je u Jutarnjem listu, Obzoru i Agramer Tagblattu, a bio je i dopisnik iz Pariza, Beograda i Praga. Godine 1909. bio je asistent zemaljskog agrikulturnog zavoda u Križevcima.[2] Godine 1912. vjenčao se s Paulom rođenom Vuksan (Zagreb, 1. lipnja 1891. – Zagreb, 13. lipnja 1965.) i imali su troje djece: Nedu, Zvonimira i Milutina.[1] Godine 1926. bio je izabran za predsjednika Društva hrvatskih književnika.[3]

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Jedan je od najznačajnih predstavnika književnosti hrvatske moderne. Pisao je romane, pripovijesti, novele te drame (Život, Spasitelj, Klupa na mjesečini) od kojih su dvije drame, Prielom i Svijećica, izvedene 1898. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu.[1]

U mladosti je pisao pjesme i već sa šesnaest godina napisao je odu Senju gradu završavajući je sa stihovima: "Dok god bude Nehaja i Senja, Vijat će se u njem stieg hrvatski!"[1] Veliki uspjeh postigao je novelama sakupljenim u zbirci Veliki grad u kojima fiksira moderne dekadentne intelektualce koji ne nalaze smisla u životu, nego se pasivno prepuštaju snatrenjima i lamentacijama.

Povijesnoj tematici okrenuo se u romanu Vuci u kojem je interpretirao događaje iz hrvatske prošlosti i dao psihološki portret kneza krčkoga, senjskog i modruškog Krste Frankopana, a napisao ga je u spomen 400. obljetnice njegove smrti.[1] Roman je najzanimljiviji s književnoteorijskoga gledišta jer se upravo u njemu rastače šenoinska struktura povijesnoga romana i nagovještava dvadesetostoljetni tzv. novopovijesni roman.

Njegov roman Bijeg karakterizira izrazita defabularizacija i pripovijedanje u tri tipa narativnog diskurza. Često ga izdvajaju kao najbolji roman hrvatske moderne.[4]

Također pisao je i studije i oglede o hrvatskim političkim ljudima, hrvatskim književnicima i o istaknutim europskim književnicima.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Djela Milutina Nehajeva, Zagreb, 1900.
  • Poraz i slavlje,[nedostaje izvor]
  • Über den synthetischen Isopropylacetaldehyd und seine kondensationsprodukte, 1903.
  • Bieg: povijest jednog našeg čovjeka / M. Nehajev, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1909. (2. izd., 1917.)
  • Studija o Hamletu / Milutin Nehajev, Zagreb, 1915.
  • Veliki grad: novele / M. Nehajev, Izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1919.
  • Vuci: o četiristotoj obljetnici smrti Krste Frankopana, kneza Krčkog, Senjskog i Modruškog: 27. IX. 1527 - 27. IX. 1927 / M. Nehajev, Matica hrvatska, Zagreb, 1928.
  • Esej o Vladimiru Mažuraniću / napisao M. Cihlar-Nehajev, Tisak Zaklade tiskare Narodnih novina, Zagreb, 1929. (posebni otisak, Hrvatska revija, god. 1928.-29.)
  • O stogodišnjici hrvatskoga preporoda: (1830-1930), Pramatica nakladno k.d. Petar Kvaternik i drugovi, Zagreb, 1931.

Posmrtno[uredi VE | uredi]

  • Rakovica: o 60. godišnjici smrti Eugena Kvaternika, Zagreb, 1932. (priredio dr. Blaž Jurišić)
  • Knjiga eseja / Milutin Nehajev, Matica hrvatska, Zagreb, 1936.
  • Zeleno more ; Kvaternik i Starčević: [ulomak iz "Rakovice"] / Milutin Cihlar Nehajev, Mala knjižnica Biblioteke lijepe knjige, kolo 1, br. 6, Be-l-ka, Zagreb, 1941.
  • Djela Milutina Nehajeva, 1-8, Zagreb, 1944., 9-13, Zagreb, 1945. (urednik Mirko Matijević)
  • Političke silhuete / Milutin Nehajev, Hrvatski izdavalački bibliografski zavod, Zagreb, 1945.
  • Milutin Nehajev, Matica hrvatska, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 81., 82., Zagreb, 1964.
  • Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Ljubljana, 1974. (priredio i pogovor napisao Krsto Špoljar)
  • Izabrani kazališni spisi, Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, Teatrologijska biblioteka, knj. 14., Zagreb, 1986. (priredio Nedjeljko Fabrio)
  • Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Eminex, Zagreb, 1993.
  • Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Zagreb, 1995. (priredio Josip Vončina, naslovnu stranicu i crteže izradio Zvonko Grbašić)
  • Bijeg / Milutin Nehajev, Katarina Zrinska, Zagreb, 1996.
  • Rakovica: o 125. godišnjici rakovičke bune i 125. godišnjici smrti Eugena Kvaternika / Milutin Nehajev, Karlovac, 1996., (predgovor Anđelko Mijatović), (Pretisak)
  • Vuci / Milutin Cihlar Nehajev, Vinkovci, 1997. (priredio Krešimir Nemec)
  • Bijeg, Školska knjiga, Zagreb, 2002. (2. izd., 2012.)

Spomen[uredi VE | uredi]

  • Grad Senj podigao mu je spomenik u Parku pjesnika i stavio spomen-ploču na rodnoj kući.[1]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Često je pisao pod pseudonimom, kao što su: Milutin, M. Borišev, -šev, Hajev, H-v, M.H-v, Alpha, Sincerus, Nehajev (i skraćeno Nv).[3]
  • Pseudonim Nehajev uzeo je prema senjskoj uskočkoj kuli Nehaj.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Milutin Cihlar Nehajev
Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Milutin Cihlar Nehajev