Prijeđi na sadržaj

Republika Crna Gora (1992. – 2006.)

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Republika Crna Gora (1992. – 2006.). Za druga značenja pogledajte Crna Gora (razdvojba).
Republika Crna Gora

Република Црна Гора

Dio Savezne Republike Jugoslavije
od 1992. do 2003.,
i Državne Zajednice Srbije i Crne Gore
od 2003. do 2006.

1992. – 2006.
Zastava Grb
Zastava (1994. – 2004.) Grb (1992. – 2004.)
Himna
Oj, svijetla majska zoro
Lokacija Crne Gore
Lokacija Crne Gore
     Republika Crna Gora

     Republika Srbija

Glavni grad Podgorica
Jezik/ci srpski
Vlada Republika
Predsjednik
 - 1992. – 1998. Momir Bulatović (prvi)
 - 1998. – 2003. Milo Đukanović
 - 2003. – 2006. Filip Vujanović (zadnji)
Povijest Raspad Jugoslavije
 - uspostavljena 1992.
 - Ustav SRJ 27. travnja 1992.
 - NATO-ovo bombardiranje SRJ 24. ožujka10. lipnja 1999.
 - Referendum o neovisnosti 21. ožujka 2006.
 - Proglašenje neovisnosti 3. lipnja 2006.
 - ukinuta 2006.
Površina
 - 2003. 13.812 km2
Stanovništvo
 - 2003. 620.145 
     Gustoća 44,9 st/km² 
Valuta Jugoslavenski dinar
Euro
Vremenska zona UTC+1
Internetski nastavak .yu, .scg, .me
Danas dio Crna Gora

Republika Crna Gora (srp. Република Црна Гора) je bila republika Savezne Republike Jugoslavije od 1992. do 2003., i državne zajednice Srbije i Crne Gore od 2003. do 2006. godine. Glavni grad je bio Podgorica, kojoj je 1990. vraćeno staro ime jer se od 1945. do 1990. zvala Titograd.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Savezna Republika Jugoslavija

[uredi | uredi kôd]

Nakon što je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija službeno raspuštena 27. travnja 1992., Republika Srbija i Socijalistička Republika Crna Gora, su 28. travnja 1992. stvorile novu federaciju pod nazivom "Savezna Republika Jugoslavija" koja je 4. veljače 2003. uz suglasnost oba doma jugoslavenskog parlamenta, preimenovana u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore.

Postoje međunarodnopravni autori koji smatraju upitnim, smije li se SRJ smatrati univerzalnim sljednikom SFRJ, ili je zapravo riječ o novoj državi.[1] Sjedinjene Američke Države su još 1992. godine zauzele službeno stajalište da SRJ nije pravni sljednik SFRJ, nego je SFRJ prestala postojati.[2]

Republika Crna Gora, za razliku od Republike Srbije, u kome je novac bio jugoslavenski dinar, imala je kao novac njemačku marku, a potom euro (od 2002.),

Godine 2004., usvojene su nova zastava i grb republike.

Neovisnost od SCG

[uredi | uredi kôd]

Nakon referenduma o neovisnosti Crne Gore, koji je održan 21. ožujka 2006., na kojem je glasalo 86,5% birača, je 55,5% podržalo „Demokratski Blok-Milo Đukanović“, uz postotak iznad praga od 55% dogovorene s Europskom unijom da bi referendum bio legalan, apsolutni minimum glasova je premašen za 2.300 glasova. Skupština Crne Gore je preduzela zakonske procedure da bi proglasila neovisnost, proces koji je završen 3. srpnja 2006. godine. Nakon 88 godina zajedničke državne zajednice se završila unija Srba i Crnogoraca.

Državni simboli

[uredi | uredi kôd]
Zastave
Grbovi

Administrativna podjela

[uredi | uredi kôd]
Podjela Crne Gore po općinama

Republika Crna Gora je administrativno bila podijeljena na 21 općina:

Andrijevica Bar Berane
Bijelo Polje Budva Cetinje
Danilovgrad Herceg Novi Kolašin
Kotor Mojkovac Nikšić
Plav Plužine Pljevlja
Podgorica Rožaje Šavnik
Tivat Ulcinj Žabljak

2005. godine donošenjem Zakona o Glavnom gradu formirane su gradske općine Golubovci i Tuzi.

Demografije

[uredi | uredi kôd]

Ukupan broj stanovnika Crne Gore prema popisu iz 2003. je 620.145.

Etnički sastav

[uredi | uredi kôd]
  • Mađari — 362 (0,06%)
  • Rusi — 240 (0,04%)
  • Egipćani — 225 (0,04%)
  • Talijani — 127 (0,02%)
  • Nijemci — 118 (0,02%)
  • ostali — 2.180 (0,35%)
  • ne izjašnjavaju se — 26.906 (4,34%)
  • regionalna pripadnost — 1.258 (0,20%)
  • nepoznato — 6.168 (1,00%)

Jezici

[uredi | uredi kôd]

Vjeroispovijest

[uredi | uredi kôd]
  • pravoslavci — 460.383 (74,24%)
  • muslimani — 110.034 (17,74%)
  • katolici — 21.972 (3,54%)
  • ne izjašnjavaju se: 13.867 (2,24%)
  • bez vjere: 6.003 (0,97%)

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  • Miller, Nicholas. 2005. Serbia and Montenegro. Eastern Europe: An Introduction to the People, Lands, and Culture. 3. ABC-CLIO. Santa Barbara, Kalifornija. str. 529 –- 581
  1. „The Evolution of the Succession Process in Former Yugoslavia“Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), Enver Hasani, „Miskolc Journal of International Law“, Vol. 4. (2007) No. 2, str. 12-37
  2. "A GUIDE TO THE UNITED STATES' HISTORY OF RECOGNITION, DIPLOMATIC, AND CONSULAR RELATIONS, BY COUNTRY, SINCE 1776: KINGDOM OF SERBIA/YUGOSLAVIA", službene stranice U.S Department of State (Office of the Historian), posjećeno 15. listopada 2015.