Slavenski jezici

Slavenski jezici (privatni kod: slav) su podskupina Indoeuropskih jezika. Obuhvaćaju 18 živih i izumrlih jezika koji čine tri osnovne grane, istočnu, zapadnu i južnu.^[1]

Ishodište današnjih slavenskih jezika je praslavenski jezik, odnosno stariji rekonstruirani baltoslavenski jezik. U indoeuropske jezike spadaju nadalje s armenskim jezikom, indoiranski jezicima, germanskim jezicima, anatolijskim jezicima ili luvo-hetitskim jezicima †, italskim jezicima, romanskim jezicima, ilirskim jezicima, keltskim jezicima, helenskim jezicima i toharskim jezicima †.

Podjela slavenskih jezika

Kosim su slovima izdvojeni nazivi kojim se više ne koriste ili ih ne priznaje značajan broj govornika.^{[nedostaje izvor]}

Zapadnoslavenski jezici

Skupina ima 7 živih jezika, dva izumrla i jedan mikrojezik.

a. češko-slovačka jezična skupina (3)

a1. češki jezik [ces] 9.490.840.

a2. moravski jezik - nepriznat jezik u Češkoj

a3. slovački jezik [slk] 5.019.950.

a4. knaanski jezik [czk] - izumrli židovsko-slavenski jezik †

b. lužičkosrpski jezici (2)

b1. gornjolužičkosrpski jezik [hsb] 18.240.

b2. donjolužičkosrpski jezik [dsb] 7240.

c. lehitski ili lehički (4)

c1. polapski jezik [pox] †

c2. kašupski jezik [csb] 3.000

dijalekti: slovinački dijalekt - izumro početkom 20. st.

c3. poljski jezik [pol] 39.990.670.

c4. šleski jezik [szl] 60.000 (2002 census).

Drugi govor:

zapadnorusinski mikrojezik (bez kôda)^[2]

Istočnoslavenski jezici

4 priznata jezika:

a1. bjeloruski jezik [bel] 8.618.630 govornika

a2. rusinski jezik [rue] 623.960 govornika

a3. ruski jezik [rus] 143.553.950 govornika

a4. ukrajinski jezik [ukr] 37.029.730 govornika

Drugi govori:

suržik - međujezik u Ukrajini

trasjanka - međujezik u Bjelorusiji

sibirski jezik - umjetni jezik, inačica ruskoga

Južnoslavenski jezici

Osam jezika, oko devetoga, slavomoliškoga, izvori se razlikuju.

Zapadni

a1. crnogorski jezik [cnr] 232.600 govornika

a2. bošnjački jezik [bos] 2.203.800 govornika

a3. hrvatski jezik [hrv] 5.546.590 govornika

a3.1 čakavski^[3] [ckm]

a3.2 kajkavski^[4]

a3.2.1 kajkavski književni jezik [kjv]

a3.3. gradišćanskohrvatski

a3.4. moliški hrvatski^[5]

a4. moliški hrvatski [svm]

a5. slovenski jezik [slv] 1.909.050 govornika

a6. srpski jezik [srp] 7.020.550 govornika

Istočni

b1. bugarski jezik [bul] 9.097.220 govornika

b2. makedonski jezik [mkd] 2.113.170 govornika (nepriznat u Grčkoj i Bugarskoj)

b3. starocrkvenoslavenski [chu] †

Ostali govori i jezici

banatskobugarski jezik - jezik katoličkih Bugara u Rumunjskoj i Srbiji

crkvenoslavenski jezik - jezik u uporabi samo u bogoslužju

prekomurski jezik - nepriznat u Sloveniji, ali je književni jezik u časopisima i mediji

slavenosrpski jezik - jezik u uporabi samo u bogoslužju

goranski jezik (?)

Politički projekt nasilnog spajanja jezika, kao međukorak utapanja hrvatskog u srpski jezik:

a1. srpsko-hrvatski jezik† koji doista nije ostvaren nikada kao jedan standardni jezik jer su bez obzira na sve nasilne pokušaje unifikacije opstali standardni jezici: hrvatski jezik i srpski jezik, čak i sam kontroverzni naziv jezika u bivšoj SFRJ nikada nije prihvaćen premda se rabio u ustavima pojedinih socijalističkih republika. Od 1. rujna 2008. godine svijet je prihvatio realnost i konačno je prestao postojati kôd i ime za taj neostvareni i nepoželjni hibrid te od tada više ne postoji u međunarodnoj razredbi. Još se ponegdje spominje jedino kao naziv za "srednjojužnoslavensku" skupinu jezika.

Umjetni slavenski jezici

Kreolski slavenski jezici

russenorsk

Po nekim razredbama, i suržik i trasjanka pripadaju ovdje.

Wikipedije na slavenskim jezicima

(složene po broju članaka, stanje 2. veljače 2011.)

pl - poljska
ru - ruska
uk - ukrajinska
cs - češka
sr - srpska
sk - slovačka
bg - bugarska
sl - slovenska
hr - hrvatska
mk - makedonska
sh - t.zv. srpskohrvatska
be-x-old - bjeloruska (pisana taraškevicom)
bs - bošnjačka
be - bjeloruska
hsb - gornjolužička
csb - kašupska
szl - šleska
rue - rusinska
dsb - donjolužička
cu - staroslavenska

U fazi "inkubatora" su:

ru-lat - ruski latinicom
ru-old - ruski po pravopisnoj reformi od 1918.
sr-zlatb - srpski zlatiborski ("užička")
surzh - suržik
sla - slavenoruska (starobjeloruska)

Zatvorene Wikipedije:

ru-sib - rusko-sibirska

Izvori

↑ Ethnologue (16th)
↑ Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 25.
»U Njemačkoj, u predjelu Lužice, između gradova Cottbus i Bautzen, oko 75.000 stanovnika govori lužičkosrpski ili sorapski ili vendski (sa dva dijalekta: gornjolužički i donjolužički), no većina je govornika dvojezična, i pritisak njemačkog je snažan. Tu se ubraja i rusinski kojim govori dvadesetak tisuća ljudi, uglavnom u Vojvodini.«
(Škiljan, 1994., 25.)
↑ Langston, Keith, “Čakavian”, in: Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online, Editor-in-Chief Marc L. Greenberg. Consulted online on 18. kolovoza 2020. <http://dx.doi.org/10.1163/2589-6229_ESLO_COM_032011> Prvo objavljeno na mreži 2020. Nadnevak zadnjega uređivanja: 15. srpnja 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.
↑ Mužek, Matija, “Kajkavian”, in: Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online, Editor-in-Chief Marc L. Greenberg. Consulted online on 18 August 2020 <http://dx.doi.org/10.1163/2589-6229_ESLO_COM_032060> Prvo objavljeno na mreži 2020. Nadnevak zadnjega uređivanja: 15. srpnja 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.
↑ Breu, Walter, “Molise Slavic”, in: Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online, Editor-in-Chief Marc L. Greenberg. Consulted online on 18 August 2020 <http://dx.doi.org/10.1163/2589-6229_ESLO_COM_034736> Prvo objavljeno na mreži 2020. Nadnevak zadnjega uređivanja: 15. srpnja 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.

Vanjske poveznice

Ethnologue (14th)
Ethnologue (15th)
Tree for Slavic Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. lipnja 2013. (Wayback Machine)

[1] Ethnologue (16th)

[2] Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 4. izmijenjeno izd., Opatija : Naklada Benja, 1994., ISBN 953-6003-07-4, str. 25.
»U Njemačkoj, u predjelu Lužice, između gradova Cottbus i Bautzen, oko 75.000 stanovnika govori lužičkosrpski ili sorapski ili vendski (sa dva dijalekta: gornjolužički i donjolužički), no većina je govornika dvojezična, i pritisak njemačkog je snažan. Tu se ubraja i rusinski kojim govori dvadesetak tisuća ljudi, uglavnom u Vojvodini.«
(Škiljan, 1994., 25.)

[3] Langston, Keith, “Čakavian”, in: Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online, Editor-in-Chief Marc L. Greenberg. Consulted online on 18. kolovoza 2020. <http://dx.doi.org/10.1163/2589-6229_ESLO_COM_032011> Prvo objavljeno na mreži 2020. Nadnevak zadnjega uređivanja: 15. srpnja 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.

[4] Mužek, Matija, “Kajkavian”, in: Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online, Editor-in-Chief Marc L. Greenberg. Consulted online on 18 August 2020 <http://dx.doi.org/10.1163/2589-6229_ESLO_COM_032060> Prvo objavljeno na mreži 2020. Nadnevak zadnjega uređivanja: 15. srpnja 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.

[5] Breu, Walter, “Molise Slavic”, in: Encyclopedia of Slavic Languages and Linguistics Online, Editor-in-Chief Marc L. Greenberg. Consulted online on 18 August 2020 <http://dx.doi.org/10.1163/2589-6229_ESLO_COM_034736> Prvo objavljeno na mreži 2020. Nadnevak zadnjega uređivanja: 15. srpnja 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]