|
|
|
|
|
| Bilješke |
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 25. kolovoza 2012.
|
Alen Bokšić, (Makarska, 21. siječnja 1970.), bivši hrvatski nogometaš. Bio je jedan od ponajboljih svjetskih napadača u 1990.-ima.[2] Trenutačno je član stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije.[3]
Igračka karijera [uredi]
Klupska karijera [uredi]
Nogomet je počeo igrati u podmlatku makarskog Zmaja.[2] Bokšić je svoju uspješnu i bogatu karijeru počeo u splitskom Hajduku kojem donosi trofej pobjednika posljednjeg nogometnog kupa Jugoslavije 1991. godine. I to pogotkom novopečenom prvaku Europe, Crvenoj zvezdi na stadionu Partizana (ondašnjem stadionu JNA). U Hajduku je sveukupno odigrao 174 utakmice i postigao 60 pogodaka.[2] Kasnije karijeru nastavlja u klubovima Cannes, Olympique Marseille (1992./1993. je bila najuspješnija Bokšićeva sezona, postigao je 23 gola u francuskom prvenstvu i s klubom osvojio naslov prvaka Francuske i Lige prvaka), Lazio, Juventus i Middlesbrough.
Reprezentativna karijera [uredi]
Bokšić je bio u sastavu reprezentacije Jugoslavije na svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, ali nije igrao ni na jednoj utakmici. Nakon osamostaljenja je nastupao za reprezentaciju Hrvatske, te je kao njezin član bio na europskom prvenstvu 1996. u Engleskoj, te na SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. Iako je Bokšić pomogao kvalificiranju reprezentacije na SP u Francuskoj 1998. odlučujućim golom protiv Ukrajine u dokvalifikacijama, ozljeda ga je spriječila u nastupu na samom prvenstvu, gdje je reprezentacija Hrvatske postigla svoj najveći uspjeh u povijesti – 3. mjesto. Koliko je Bokšić bio važan član u reprezentaciji govori i činjenica da je postigao i odlučujući gol u posljednjoj utakmici kvalifikacija za SP 2002., kada je Hrvatska u Zagrebu pobijedila Belgiju s 1:0.
Trenerska karijera [uredi]
Od srpnja 2012. godine član je stručnog stožera hrvatske nogometne reprezentacije zadužen za napad i ofenzivne savjete.[3] 2012. godine upisao je Akademiju HNS-a te dok je ne završi posao u stručnom stožeru reprezentacije obavlja volonterski.[4]
Nogometno administrativna karijera [uredi]
U travnju 2007. godine preuzeo je funkciju dopredsjednika splitskoga Hajduka[5] kao legitimni nasljednik Branka Grgića, no Grgićevim odlaskom napustio je klub.
Priznanja [uredi]
Individualna [uredi]
- Najbolji strijelac Francuske lige u sezoni 1992./93. (23 pogotka)[6]
- Najbolji strani igrač u Francuskoj: 1993.
- "Večernji list", Igrač godine: 1993.
- Onze d'Or, Srebro, 1998.
Hajduk Split
Marseille
Juventus
SS Lazio
Reprezentativna [uredi]
Jugoslavija
- Srebrna medalja, UEFA Europsko do 21 Rusija 1990.
Zanimljivost [uredi]
- Kada je prešao u Middlesbrough bio je u to vrijeme najplaćeniji igrač na svijetu.[2]
Vanjske poveznice [uredi]
