HNK Hajduk Split

"NK Hajduk" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Hajduk (razdvojba).

HNK Hajduk Split
Puno ime	Hrvatski nogometni klub Hajduk Split
Nadimak	hajduci, bili, splitski bili, majstori s mora
Osnovan	13. veljače 1911.
Igralište	Gradski stadion u Poljudu, Split
Kapacitet	35.000
Trener	Krasimir Balakov
Liga	1. HNL
2010./11.	1. HNL, 2.
Domaći dres Gostujući dres
Trenutačna sezona

HNK Hajduk je nogometni klub iz Splita. Najveće je športsko društvo u Splitu i jedno od većih u Hrvatskoj. Svoje domaće utakmice igra na Gradskom stadionu u Poljudu. Kroz svoju je povijest osvojio 17 državnih prvenstava i 14 kupova, a najveći europski uspjesi su mu tri četvrtfinala Lige (Kupa) prvaka te po jedno polufinale Kupa UEFA i Kupa pobjednika kupova.

Klub je u veljači 1911. u Pragu osnovala skupina splitskih studenata. Godine 2011. Hajduk je velikom proslavom obilježio 100 godina od osnutka.

Hajduk je, uz zagrebački Dinamo, jedan od dva najpopularnija kluba u Hrvatskoj. Nogometna utakmica između ova dva velika rivala naziva se Vječni derbi. Tradicionalno najveću podršku klub ima u Dalmaciji, ali velik broj navijača ima i u ostatku Hrvatske te u inozemstvu. Najveća navijačka skupina, osnovana 1950. godine, zove se Torcida.

Povijest

Osnutak kluba

Podrobniji članak o temi: HNK Hajduk do 1991.

Natpis o osnivanju Hajduka u praškoj pivnici "Kod Fleka"

Splitski studenti u Pragu, među njima: Lucijan Stella (sjedi, prvi s lijeva), Fabijan Kaliterna (prvi s desna u gornjem redu) i Vjekoslav Ivanišević (sjedi, prvi s desna)

Hrvatski nogometni klub "Hajduk" osnovala je, u praškoj pivnici U Fleků, skupina splitskih studenata: Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore, i to nakon što su gledali susret tamošnjih "Sparte" i "Slavije". Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se u jednom splitskom kafiću "Troccoli" nisu napisala pravila kluba, dok su za tzv. stolom mudraca predlagana su imena za klub, među kojima su bili "Mosor", "Marjan", "Borac", "Uskok", "Velebit" i dr. Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što su mu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka. Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske Monarhije, ali su domišljati osnivači "zasladili" zahtjev organima vlasti podatkom da :...vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom.

Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvaćena 13. veljače 1911. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji "Kra'jeva njiva" (pokraj "stare murve") koje se prije koristilo kao vojni poligon austro-ugarske vojske. Oko kluba okupljali su se prohrvatski, puntarski građani, pristaše sjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Odatle i pridjev u nazivu "Hrvatski" i hrvatski grb kao dio hajdukovog grba. Prvi je predsjednik postao dr. Kruno Kolombatović.

Detalj sa prve utakmice Hajduka

Zrinjski - Hajduk 2:3, Mostar, 13. 8. 1939.

Početak

Prvi protivnik bio je "Calcio Spalato", klub talijanaša koji su živjeli u Splitu, a susret je završio rezultatom 9:0 (6:0) za Hajduka. Prvi pogodak za Hajduk koljenom je postigao Šime Raunig. 1912. godine, Hajduk je prvi put gostovao, i to u Zagrebu protiv nogometnog kluba "HAŠK" i izgubio 3:2. 1923. godine Hajduk je po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije, ali nije zabilježio velike rezultate. Veću reputaciju svojim prvim pravim rezultatom, klub je ostvario pobijedivši "Olympique" iz Marseillea sa 3:2 u svojoj prvoj međunarodnoj utakmici. Bila je to turneja po sjevernoj Africi. Nakon tog uspjeha momčadi, u Splitu je Hajduk po prvi puta postao glavna tema razgovora, i na povratku momčadi kući s turneje dočekali su ih skoro svi stanovnici grada podno Marjana.

1924. godine cijela postava Hajduka osim vratara koji je imao talijansko državljanstvo (iako je bio iz hrvatskih krajeva), igrala je za reprezentaciju (Čehoslovačka 0:2), zahvaljujući velikim rezultatima zabilježenim u domaćim i međunarodnim susretima. Hajduk je postao inspiracija za mnoge umjetnike, osobito pjevače. Najpoznatija je skladba o Hajduku "Kraljica baluna", opereta Ive Tijardovića u čast 15-e obljetnice kluba. 1927. godine Hajduk je osvojio svoju prvi krunu prvaka, a 2 godine kasnije drugu. 1931. godine klub je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka, dok je dvije godine kasnije izgrađen "Dom Hajduka". Tijekom Drugog svjetskog rata svi Hajdukovi igrači igrali su za jugoslavensku reprezentaciju (kao "Hajduk-NOVJ") protiv momčadi saveznika.

Istaknuti igrači tog doba bili su napadači Leo Lemešić i Vlado Kragić (legendarni "Kalun") koji je 1933. na utakmici s HAŠK-om (7:1) postigao svih 7 pogodaka.

Privremena zabrana rada

Za vrijeme šestosiječanjske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, pridjev "hrvatski" bio je prisilno zamijenjen pridjevom "jugoslavenski". Kroz talijansku okupaciju Splita, 1941. – 1943., Hajduk je odbio nastupati u tuđinskom (talijanskom) prvenstvu. Dolaskom grada Splita pod vlast NDH, stvari se nisu izmijenile. Iako su pokrenuli inicijativu za uključenje HNK Hajduka u nogometno prvenstvo NDH, kompromitiranost vlasti NDH s prijašnjom trgovinom hrvatskim ozemljem (poglavito Splitom i dalmatinskom obalom), rezultirala je odbijanjem Hajdukovih ljudi za sudjelovanje u prvenstvu NDH.

HNK Hajduk tajno je obnovio rad na Visu 7. svibnja 1944., i djelujući pod nazivom "Hajduk – tim NOVJ" sa igračima RNK Splita, ASK-a, šibenskog Osvita i naravno Hajduka igrao je sa savezničkim momčadima (momčadima klubova iz zemalja pod kontrolom Saveznika i savezničkim vojnim/mornaričkim momčadima) diljem slobodnih ozemlja Europe i Sredozemlja i pronosio slavu Hrvatske. Budući da su Hajdukove pobjede dovele u pitanje ugled britanskog nogometa, britansko je vrhovništvo odlučilo sastaviti reprezentaciju svoje vojske od svojih najboljih igrača. Reprezentacija britanske vojske (British Army XI) i Hajduk su se sastali 23. rujna 1944. na utakmici u Bariju pred oko 50 tisuća ljudi. , Hajduk je izgubio 7:2. U uzvratu koji je bio u Splitu, 26. prosinca 1944. godine, Hajduk je pobijedio vojničku reprezentaciju Velike Britanije što je tada u svijetu (za Hajduka i sad) bio veliki uspjeh. Pobijedili su rezultatom 1:0.. Tijekom 1945. Hajduk kreće na turneju po Egiptu, Palestini, Libanonu, Siriji i Malti.

Za doba FNRJ/SFRJ, iz naziva je bio izbačen pridjev "hrvatski".

Razdoblje nakon rata

Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. 1946. godine osvojeno je Prvenstvo Hrvatske i osnovan časopis "Hajdukov Vjesnik". 1948. – 1949. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. 1950. godine klub je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta, što je rekord koji dosad nitko sa ovih prostora nije srušio. Iste godine, prije odlučujuće utakmice sa Crvenom Zvezdom (pobjeda 2:1) osnovana je navijačka organizacija Torcida (nazvana po brazilskim navijačima), te postala prva organizirana navijačka skupina u Europi. Naredne je godine rekonstruiran stadion "Stari Plac".

Momčad Hajduka 1955. godine, sa nekim od najvećih igrača kluba u povijesti poput Vladimira Beare (u crnom), Frane Matošića (stoji treći s lijeva) i Bernarda Vukasa (čuči drugi s lijeva)

Uslijedilo je doba Hajdukove premoći, ali teških zakulisnih igara nebi li se "bile" onemogućilo u osvajanju titula. Tako je u zimskoj pauzi sezone 1952./53. Hajduk bio na turneji po Južnoj Americi. Prije povratka cijela je momčad dobila poziv od argentinskog predsjednika Juana Perona da mu budu gosti u njegovoj vikendici. Tito je to odobrio radi možebitnog poboljšanja odnosa između te dvije države. Nakon što su obavili posjetu zakasnilu su na tada rijetke prekooceanske letove, ali umjesto odgođenih utakmica na koje nisu stigli dočekali su ih porazi od BSK-a i Spartaka iz Subotice (igrali juniori i veterani). Kasnije je Hajduk tukao Zvezdu usred Beograda sa 4:1, ali su "crveno-beli" ipak izašli kao prvaci. Već naredne sezone slična stvar. Ovog puta akteri su bili Vladimir Beara i Bernard Vukas koji su zakasnili na pripremu reprezentacije 30 minuta, te dobili jednomjesečnu zabranu nastupanja za klub. Bez tih bitnih igrača Hajduk je izgubio te utakmice, dok Dinamo uzima prvenstvo. Sve to nagnalo je klupsku legendu Franu Matošića da uleti na zasjedanje NSJ-a i napadne ih riječima: "Imate li bar gram poštenja?". 3. travnja 1955. u Zagrebu je Hajduk uspio pregaziti Dinamo sa 6:0, što je najveća pobjeda u derbiju dva najveća hrvatska kluba. 1955. je osvojeno prvenstvo, ali u podlosti koju je napravio Nogometni savez Jugoslavije, Hajduk je kao prvak poslan u Srednjoeuropski kup, dok je u prvo izdanje Kupa europskih prvaka poslan beogradski Partizan.

Između 1956. i 1966. nije osvojen niti jedan trofej, iako je Hajduk igrao 3 finala kupa. Jedno vrijeme klub je životario na sredini, pa i samom dnu, ljestvice, no, nije nikada ispao iz najvišeg ranga natjecanja. Napokon je osvojeno prvenstvo 1967., a sljedeće sezone zabilježen je i prvi nastup u nekom europskom natjecanju. No, tada je odmah u prvom kolu bio bolji engleski Tottenham.

U tom su razdoblju nogomet kraj stare Plinare u bilom dresu igrali Frane Matošić, Vladimir Beara, Ivo Bego i Bernard Vukas. Prvi je zabilježio čak 729 golova u 10 utakmica više, što je rekord koji se sasvim sigurno neće nikada srušiti. Beara se smatra najboljim hrvatskim vratarom svih vremena, tada sigurno među svjetskom elitom, a Ivo Bego je jedno od najvećih "Hajdučkih srca" u povijesti. Zagrepčanin Bajdo Vukas, tada jedan od najboljih nogometaša svijeta, najveći je igrač Hajduka, a možda i Hrvatske u povijesti, kojemu se i danas dive svi koju su ga ikada vidjeli u živo. Ostaje upamćena njegova posljednja utakmica u Hajduku, kada se rasplakao nakon izgubljenog derbija u Splitu sa Građanskim.

Najveće godine kluba

Slavlje nakon jednog od legendarnih 5 uzastopnih kupova

Od 1970. do 1980. godine bio je period zlatne generacije Hajduka koja je napravila najbolje rezultate u povijesti kluba. 1971. osvojen je naslov nakon sušnih 16 godina, i to pobjedom u Beogradu, opet, nad Partizanom sa 4:3 nakon što su gubili sa 0:3. U to vrijeme igrali su Petar Nadoveza (koji je karijeru završio početkom tog desetljeća), vratar Ivan Katalinić (kasnije uspješan trener momčadi), Dragan Holcer, Jurica Jerković, Luka Peruzović, Vilson Džoni, Brane Oblak, Dražen Mužinić, Ivica Šurjak, Ivan Buljan, Slaviša Žungul, a nadolazeće zvijezde su bili braća Zoran i Zlatko Vujović i drugi. Istaknuo se i svjetski poznati trener Tomislav Ivić koji je osvojio 3 prvenstva i 4 kupa, prezentiravši izuzetno lijep nogomet. Prema tvrdnjama samog trenera, Hajduk je već tada prakticirao igru sa dešnjakom kao lijevim krilom i ljevakom kao desnim, ono što danas radi trenutni europski prvak Barcelona, a predsjednik je bio čuveni Tito Kirigin, koji se smatra najvećim predsjednikom Hajduka svih vremena. Uz velike uspjehe u domaćim natjecanjima ( 9 trofeja u 10 godina ), u međunarodnim natjecanjima zabilježeno je polufinale Kupa pobjednika kupova sezone 1972./73. kada je izbačen od strane engleskog Leeds Uniteda, a iz 1980. pamti se "mitski" susret sa njemačkim HSV-om, kada je nakon sjajne Hajdukove utakmice na Poljudu, HSV ( tada jedna od najboljih momčadi Europe ) prošao dalje zahvaljujući golu u gostima. Bilježi se i 5 uzastopnih kupova, od 1972. do 1977. 1976. kada je Partizan pomoću suca Maksimovića osvojio naslov, Hajduk mu je nanio najveći domaći poraz od čak 6:1.
Godine 1979. Hajduk se preselio na novi stadion Poljud, tada jedno od najljepših sportskih zdanja u svijetu. Posljednji gol na "starom placu" postigao je Mišo Krstičević. Ipak, prema rezultatima u 80-ima pričalo se o svojevrsnoj ukletosti Poljudske ljepotice.

Poljudski stadion u izgradnji, 1979. godine

'80-te su ponudile manje uspjeha u državi (niti jedan naslov prvaka), iako se smatra da je Hajduk do uključujući sezonu 1985/86. trebao osvojiti barem dva naslova prvaka. Svojevremeno je hrvatski emigrantski tisak, ali i domaći hrvatski tisak, doduše pomno biranim riječima, govorio o čudnim ishodima utakmica Hajdukovih takmaca za naslov prvaka, u kojima su oni pojedina gostovanja prolazili bez problema.
Štaviše, protiv Hajduka je na tim terenima se igralo po filozofiji "lomi mu nogu!" (doslovni slučaj divljačkih startova, pri kojima je slomljena noga Blažu Sliškoviću na utakmici protiv OFK Beograda te kasnije Nenadu Gračanu protiv Rijeke, u njegovoj trećoj utakmici za Hajduka!).
Od europskih natjecanja pamte se polufinale Kupa UEFA 1984. kada je opet koban bio engleski klub, i to stari znanac Tottenham, te četvrtfinale istog natjecanja 2 godine kasnije. Uspjesi van zemlje nadoknadili su neuspjehe kod kuće, a tokom tog desetljeća Hajduk je pobjeđivao momčadi poput Valencie, Bordeauxa, Metza, VfB Stuttgarta, Torina, Marseilla i Manchester Uniteda ( čiji je poraz u prijateljskoj utakmici na Poljudu jedan od najvećih gostujućih u povijesti tog engleskog velikana ). Istaknuti igrači '80-tih bili su Blaž Slišković, popularni "Baka", Zoran Vulić, Aljoša Asanović, te Ivan Gudelj koji je zbog bolesti prisilno prekinuo vrlo obećavajuću karijeru.

8. svibnja 1991. Hajduk je osvojio posljednji jugoslavenski kup, pobijedivši, kao autsajder, usred Beograda, tadašnjeg europskog prvaka Crvenu zvezdu sa 1:0. Gol je postigao Alen Bokšić, a time je Hajduku zauvijek pripao Titov pehar. Težina ovog uspjeha je u tome što je te sezone Hajduk u jesenjem dijelu prvenstva bio na posljednjem mjestu, što je i u najlošijim sezonama bilo nepojmljivo za klubove "velike četvorice", dok je Zvezda te sezone bila nadmoćna u prvenstvu, a iste sezone je bila i pobjednik Kupa prvaka.

Hajduk u HNL-u

Više u članku: HNK Hajduk u Republici Hrvatskoj

Slavlje nakon pobjede protiv Dinama, početkom 90-ih

U prve četiri godine HNL-a Hajduk postaje daleko uspješniji od rivala iz Zagreba osvojivši 3 naslova prvaka, isto tako zabilježivši i nastup u četvrtfinalu Lige prvaka. Međutim, koliko je momčad bila odlično složena, toliko je klub bio financijski loše vođen, te mu u to vrijeme biva blokiran račun, što je do danas ogroman uteg.
Narednih 5 godina Hajduk je proveo u sjeni bogatijeg i politički privilegiranijeg rivala iz Zagreba, a do Lige prvaka se više nije došlo. Od Lige prvaka do kupa 2000. nije osvojen niti jedan trofej. Nakon neuspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni navijači su počeli tražiti smjenu uprave, te je kružila i priča o mogućoj privatizaciji kluba, koja se tada ipak nije dogodila. Dok je Croatija osvajala naslove Hajduk je imao problema i sa registriranjem igrača za HNL. Nezadovoljstvo navijača je bilo sve veće, toliko da su upadali u prostorije kluba. Kasnije na mjesto predsjednika, isprva samo na 6 mjeseci, dolazi ravnatelj splitske Lučke uprave Branko Grgić.

Rasprodaja ugleda

Dinamo (vraćeno ime) nije više imao toliko podršku kao prije pa se očekivala znatno ravnopravnija borba dvaju klubova. U Europi, međutim, Hajduk nije bio toliko uspješan. Osim prolazaka protiv uglavnom slabijih momčadi ispadalo se od prve malo jače prepreke poput Wisle, Fulhama i Mallorce. Ipak, 2001. je prekinut Croatijin niz i bili su opet prvaci, dok u siječnju naredne godine na valu optimizma Grgić obečava 3 naslova u 5 godina. No, glavna i najteža prepreka takvom podvigu bilo je spomenuto financijsko stanje kluba koje je nekoliko puta dovelo klub do provalije stečaja i potpunog raspada.

Poljud za vrijeme derbija sa Dinamom 2006. (2:2)

Pred sezonu 2003./04. sportskim direktorom postaje Igor Štimac, koji uz obećanje naslova, kupa i Lige prvaka, prodaje par bitnih igrača i doveo one koji nisu puno pomogli. Struka se branila izjavama kako zbog pomankanja novca moraju improvizirati nebi li nekako održali klub na nogama. U prvenstvu su ipak osvojena 2 naslova, no, sa igrom i konkurencijom koja nikog nije oduševila, dok je u Europi prejak postao i irski amaterski klub. U siječnju 2005. doveden je kapetan i ikona Dinama, Niko Kranjčar, a na kraju te sezone i veliki Dinamov trener Miroslav Blažević.

Velikim najavama ušlo se u sezonu koja je bolno razotkrila sve mane neplanskog vođenja kluba. Hajduk je završio jedva peti bez Europe naredne godine, uz rotaciju ogromnog broja igrača sumnjive kvalitete. Promijenjena su 3 trenera, a Štimac je napustio mjesto sportskog direktora. Nakon sezone klub je napustilo 19 igrača, a trener Bonačić odlučio otići par dana prije početka ljetnih priprema. Vraćen je Vulić, te je dovedeno nekoliko iskusnih igrača. Grgić je pričao o sezoni "bez imperativa po naslov" u kojoj se treba tek uigrati za sljedeću u kojoj se juriša na naslov prvaka i veliki proboj u europskim natjecanjima. Jesenski je dio bio najuspješniji dotad, no par derbija na Maksimiru grubo spuštaju sav optimizam "Majstora sa mora" i klub se opet vraća u apatiju. Iznova se mijenja velik broj igrača i trenera, plan za sljedeću sezonu opet je drugačiji, a još je jedna opet proglašena neuspješnom. U upravu su pompozno dovedene bivše igračke zvijezde poput Alena Bokšića i Ivice Šurjaka koji su trebali biti jamac bolje budućnosti.

Slijedi rasprodaja igrača na Maksimiru, te kupnja velikih zvijezda poput Tudora i Cernata na Poljudu. Nije bilo nikakve uigrane momčadi od prošle sezone, ali se i u ovu ušlo krajnje optimistički. Naravno, ni ovaj optimizam nije dugo trajao. Potpuno promijenjena momčad nije se uspjela brzo uigrati za što je okrivljen trener Pudar te je između dvije utakmice sa Sampdorijom dobio otkaz. Takvo vođenje kluba dovelo je do ponavljanja loših rezultata koji su prouzrokovali konačni pad Branka Grgića 23. rujna 2007.

Nekdašnji je hrvatski i europski klupski velikan ostavljen u mulju besparice, lošeg igračkog kadra, zanemarene i nikad lošije vođene omladinske škole, menađerskih uplitanja u momčad i nesposobne struke, bez ikakvog plana za budućnost, te miljama daleko iza Dinama. Kao novo rješenje, čak 4 mjeseca poslije Grgića dolazi bivši košarkaš Željko Jerkov koji ja kao predsjednik izdržao tek 44 dana. Nakon njegova odlaska klubu je dopušteno preoblikovanje u dioničko društvo, koje bi trebalo završiti krajem godine. Nakon 2 godine Hajduk je opet peti u prvenstvu, ali preko (izgubljenog) finala kupa ipak ima plasman u Europu naredne sezone.

14. lipnja za novog je predsjednika izabran dotadašnji klupski odvjetnik Mate Peroš. Još je jednom promjenjen cijeli stručni stožer, ali se ovog puta predsjednik nije poslužio otkazima nakon prve krize rezultata što prouzrokuje prvu pobjedu na Maksimiru (2:0) nakon 5 i pol godina, te prvu sa više od 1 razlike nakon punih 48.

Simboli kluba

Dres

Hajduk je svoju prvu utakmicu odigrao u dresu sa kombiniranim crveno-bijelim okomitim prugama što je simboliziralo boje hrvatskog grba. Tadašnje austrijsko poglavarstvo grada nije htjelo da se na bilo koji način manifestira hrvatstvo Splita pa nije dozvolilo da boja novonastalog kluba bude hrvatska trobojnica. Kad je zabranjena trobojnica, krenulo se s crvenom (Hrvatska) i modrom bojom (more) i preko njih bijelim slovima napisali Hajduk.

Nakon toga na dresu prevladava bijela boja, a glavni se dres sastoji od bijele majice, plavih hlača i plavih čarapa, kombinacije koja simbolizira bijelo jedro na plavom moru. Bijela boja je postala simbolom kluba i zbog nje je momčad Hajduka ima popularni nadimak 'bili'. Pričuvni dres se sastoji od crveno-plave majice sa okomitim ili vodoravnim prugama (nekad užim, nekad širim), plavih hlača i plavih čarapa, a simbolizira boje iz hrvatske zastave. Jedno se vrijeme za glavni dres spominjala mornarska kombinacija, sa vodoravnim bijelo plavim prugama, no, taj je dres tek 2 puta nosio vratar Pletikosa.

Treći dres je bio problematičan u izboru. Dok UEFA nije uvela obveznu prijavu trećeg dresa, nije bio ni postojao. Jedan od mogućih je bila okomito prugasta bijelo-crvena majica kao na prvoj utakmici. Međutim, zbog činjenice da je ovakav dres sličio na dresove nekih drugih klubova (Crvena zvezda), koji su imali negativnu simboliku, do toga nije došlo.

Grb

Hajdukov grb je hrvatska šahovnica u krugu, obrubljena plavom vrpcom, sa na svakoj strani po 2 okomite crte. Iznad šahovnice piše Hajduk, a ispod Split. Šahovnica se sastoji od 25 bijelo crvenih polja koja su iste debljine kao i plavi polukrug.

O značenju okomitih crta klub se još nikad nije službeno izjasnio. Prema jednoj verziji one predstavljaju osnivače kluba Stellu, Kaliternu, Šakića i Ivaniševića. Druge tvrdnje su da se radi o znakovima jednakosti koji povezuju grad Split sa Hajdukom, ili da su to zapravo navodnici imenu Hajduk, s obzirom da je su se u to vrijeme po pravopisu imena svih udruga i organizacija morala pisati pod navodnicima.

• 

  Grb do 1944.

• 

  Grb od 1944. do 1960.

• 

  Grb od 1960. do 1970.

• 

  Grb od 1970. do 1990.

• 

  Grb od 1990.

• 

  Jubilarni grb u 2011.

Grb je 1911. konstrurirao Vjekoslav Ivanišević, a najstarija sestra Fabijana i Luke Kaliterne, Ana Kaliterna, je odnijela taj crtež u samostan gdje su časne sestre ručno izvezle 20-30 komada. Grb se prvi puta pojavio u javnosti 1926. godine prilikom izvedbe Tijardovićeve operete 'Kraljica baluna' kao dio scenografije. Hajduk je 30 godina igrao bez grba na dresu i prvi put ga je postavio 1941. kada je stavljena originalna verzija. Nakon toga odigrao je utakmicu u Bariju 1944. sa crvenom zvijezdom u sredini igrajući pod drugim imenom i od tada je izbačena šahovnica. Nakon toga godinama na dresu egzistira samo crvena petokraka kao simbol slobode koja stoji do 1990., kada u zadnjem prvenstvu Jugoslavije klub nastupa sa starim grbom, sa hrvatskom šahovnicom, koja se održala do danas. U međuvremenu se javlja i druga inačica, s hrvatskom šahovnicom, ali uz zvijezdu petokraku u gornjem dijelu grba, na spoju vijenaca.
Zajedno sa petokrakom promijenjene su crte sa strane, te umjesto njih postavljena godina osnutka kluba - 1911, što se dugo zadržalo te često bilo predmet zabune, pa tako i danas igrači igraju noseći grb sa crtama, dok je na istočnoj tribini stadiona obojenim klupama napravljen grb sa brojkama 19 i 11.

Stadion

Stari plac

HNK Hajduk igra svoje utakmice na Gradskom stadionu na Poljudu od 1979.

Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom "Kod stare Plinare", gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao "Kraljeva njiva". Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva "Stari Plac" ili "Staro Hajdukovo". Stadion se nalazio kraj rodilišta ne bi li svakom novom Splićaninu to bilo prvo što ugleda. Na sjevernoj tribini stadiona nalazila se navijačka skupina Torcida, na njemu je odigrano 3148 utakmica, palo 9542 golova i osvojeno 11 prvenstava i 6 kupova.

Navijači

Tribine za vrijeme susreta sa Fiorentinom

Hajdukova organizirana navijačka skupina se zove Torcida, ime koje je uzela po svojim južnoameričkim uzorima.
Torcida se prvi put okupila na ključnoj utakmici prvenstva protiv "Crvene zvezde" u pretposljednjem kolu, 29. listopada 1950. 20.000 navijača nosilo je "bile" do preokreta i pobjede 2:1, koja im je donijela prvi naslov prvaka nakon 2. svjetskog rata, ostvaren bez ijednog poraza.

Klub ima veliku navijačku bazu širom Hrvatske, a izrazito snažnu bazu ima na hrvatskom priobalju od Savudrijske vale do Prevlake, te su tradicionalno jaki u Dalmaciji. Čak i u ostatku bivše SFRJ, klub je svugdje imao navijača, među svim narodnim i vjerskim zajednicama, kao nijedan drugi klub na području bivše SFRJ. Kao zanimljivost, važno je napomenuti spomenuti izrazito veliku omiljenost Hajduka među Albancima u SFRJ, posebno na Kosovu, gdje se sklonost Hajduku može usporediti s onom u Dalmaciji.

Zanimljivost su bili i Hajdukovi povjerenici diljem bivše države koji su organizirali klubove navijača. Poznat je slučaj fotografa Rize Šurle, ulcinjskog crnca, maskote grada Ulcinja, vatrenog navijača splitskog Hajduka koji je bio "crni povjerenik 'bijelih'". Zabilježeno je da je zahvaljujući njegovom radu ulcinjski Hajdukov klub navijača imao neusporedivo veći broj od svih drugih klubova navijača u Ulcinju.

Klupski uspjesi

Naslovi prvaka

• Prvenstvo Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije:
  • 1927. i 1929.

• Prvenstvo Banovine Hrvatske:
  • 1941.

• Prvenstvo FD Hrvatske:
  • 1945.

• Prvenstvo NR Hrvatske (to prvenstvo je bilo izlučno natjecanje za ulazak za jugoslavensku 1. ligu):
  • 1946.

• Prvenstvo FNR Jugoslavije/SFR Jugoslavije:
  • 1950., 1952., 1954/55., 1970/71., 1973/74., 1974/75., 1978/79.
    • Hajduk je bio dio "velike četvorke" SFRJ-nogometa i jedini klub koji je postao prvak u objema Jugoslavijama, a da nije bio iz glavnog grada jugoslavenske republike/pokrajine. Vrijedi napomenuti da je Hajduk jedini nogometni klub koji je sudjelovao u svim prvoligaškim natjecanjima u Jugoslaviji od 1923. do 1991. Isto tako, Hajduk je jedini klub u objema Jugoslavijama koji je osvojio naslov prvaka bez poraza. Rekord je to kojeg Hajduk čuva od 1950., te ga do danas nije uspio srušiti ni jedan drugi klub u SFRJ i Hrvatskoj.

• Prvenstvo Republike Hrvatske:
  • 1992., 1993./94., 1994./95., 2000./01., 2003./04. i 2004./05.

Kao i u Jugoslaviji, Hajduk je jedini klub koji je u svim prvenstvima RH igrao u najvišem rangu natjecanja, što zajedno čini neprekinuti niz od 80 sezona redovitog sudjelovanja u elitnom nogometnom razredu što je pravi svjetski raritet.

Osvojeni kupovi

• Jugoslavenski kup (Kup Maršala Tita):
  • 1966/67., 1971/72., 1972/73., 1973/74., 1975/76. (igralo se dvije sezone!), 1976/77., 1983/84., 1986/87., 1990/91..

• Hrvatski kup:
  • 1992./93., 1994./95., 1999./00., 2002./03., 2009./10.

• Hrvatski superkup:
  • 1992., 1992/93., 1993/94., 1994/95., 2003/04., 2004/05.

Dvoranska prvenstva

• Dvoransko prvenstvo 1. HNL:
  • 2007/08., 2008/09.

Prvačke postave

• 1911.: Joseph Buchberger, Josip Namar, Josip Bonetti, Vilibald Zuppa, Luka Fakač, Zvonimir Murat, Ivan Tudor, Božidar Šitić, Šime Raunig, Antun Lewaj i Božo Nedoklan.

Trener: Oldrich Just

• 1912.: Ampalio Šitić, Božidar Šitić, Robert Salvi, Nikola Gazdić, Božo Nedoklan, Ivan Tudor, Mario Righi, Miho Pilić, Petar Dujmović, Mario Nikolić, Nikola De Marchi, Luka Kaliterna

Trener: Joseph Swagrovsky

• 1913.: godine: Paško Sisgoreo, Robert Salvi, Nikola De Marchi, Luka Kaliterna, Mario Righi, Ivan Tudor, Božidar Šitić, Petar Dujmović, Lovro Tagliaferro, Nikola Gazdić i Božo Nedoklan.

Trener: Oto Bohata

• 1914.: Lovro Tagliaferro, Miho Pilić, Robert Salvi, Paško Sisgoreo, Mario Righi, Luka Kaliterna, Norbert Zajiček, Ampalio Šitić, Nikola Gazdić, Petar Dujmović i Božo Nedoklan.
• Treneri: Norbert Zajiček i Zdenko Jahn

• 1923.: Mihovil Borovčić Kurir, Marin Brajević, Mirko Bonačić, Petar Dujmović, Božidar Šitić, Mirko Machiedo, Veljko Poduje, Šime Poduje, Ljubo Benčić, Ante Bonačić, Mirko Mihaljević, Ante Kesić, Ivo Šuste, Janko Rodin, Vinko Radić.

Trener: Luka Kaliterna

• 1927.: O. Gazzari, R. Gazzari, Rodin, Dujmović, V. Poduje, Kurir, Dešković, Kesić, Š. Poduje, Benčić, M. Bonačić, Markovina, A. Bonačić, Radić, Zvonimir Bavčević, Marić
  

Trener: Luka Kaliterna

• 1928.: Veljko Poduje, Renzo Gazzari, Vinko Radić, Ljubo Benčić, Šime Poduje, Otmar Gazzari, Mihovil Borovčić Kurir, Leo Lemešić, Janko Rodin, Miroslav Dešković, Ante Bonačić, Bartul Čulić i Ivan Montana.

Trener: Luka Kaliterna

• 1929.: O. Gazzari, R. Gazzari, Ivan Montana, Janko Rodin, V. Poduje, M. Kurir, Desković, Š. Poduje, Benčić, M. Bonačić, Lemešić, A. Bonačić, Radić, Perajica, Čulić, P. Kurir
  

Trener: Luka Kaliterna

• 1930.: Veljko Poduje, Ante Bonačić, Anđelko Marušić, Miroslav Dešković, Vladimir Kragić, Bartul Čulić, Leo Lemešić, Dušan Gusina, Ljubomir Benčić, Marko Mikačić, Ante Bakotić.

Treneri u ovoj sezoni bili su: Luka Kaliterna i Erwin Puschner.

• 1941.: Krstulović, Kokeza, J. Matošić, Rafanelli, Marušić, Bakotić, Alujević, Kacijan, F. Matošić, Sobotka, Radovniković, Jelačić, Batinić, Lolić, Vidak, Luštica
  

Trener: Ljubo Benčić

• 1945.: Krstulović, Kokeza, J. Matošić, Broketa, Katnić, Luštica, Mrčić, F. Matošić, Lokošek, Andrijašević, I. Radovniković
  

Trener: Ljubo Benčić

• 1946.: Kokeza, Broketa, Mrčić, Batinić, Luštica, F. Matošić, J. Matošić, Lokošek, I. Radovniković, Vidak, Andrijašević, T. Radovniković, Stinčić, Čulić
  

Trener: Ljubo Benčić

• 1950.: Beara, Kokeza, Broketa, Mrčić, Katnić, I. Radovniković, Drvodelić, Luštica, Krstulović, F. Matošić, Vukas, Vidak, Arapović, T. Radovniković, Andrijašević, Senauer
  

Trener: Luka Kaliterna

• 1952.: Beara, Kokeza, Broketa, L. Grčić, Mrčić, Luštica, Senauer, Mladinić, Andrijašević, F. Matošić, Vukas, Katnić, Krstulović, D. Grčić, Arapović, Drvodelić
  

Trener: Jozo Matošić

• 1955.: Beara, Kokeza, Radović, L. Grčić, D. Grčić, Luštica, Rebac, Vukas, Matošić, Vidošević, Senauer, Dadić, Broketa, Krstulović, Bego, Zanetić
  

Trener: Aleksandar Tomašević

• 1970./71.: Vukčević, Ristić, Lemešić, Buljan, Vardić, Holcer, Ivković, Hlevnjak, Jerković, Gluić, Pavlica, Džoni, Sirković, Zrilić, Vukman, Slišković
  

Trener: Slavko Luštica

• 1973./74.: Mešković, Bošković, Džoni, Boljat, Peruzović, Holcer, Buljan, Ivković, Hlevnjak, Nadoveza, Žungul, Katalinić, Jerković, Obilinović, Šurjak, Rožić
  

Trener: Tomislav Ivić

• 1974./75.: Mešković, Džoni, Rožić, Boljat, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Jerković, Šurjak, Katalinić, Šimunić, Jovanić, Jurišić, Gluić
  

Trener: Tomislav Ivić

• 1978./79.: Budinčević, Zo. Vujović, Boljat, Luketin, Primorac, Rožić, Zl. Vujović, Peruzović, Mužinić, Boriša Đorđević, Šurjak, Žungul, Jovanić, Krstičević, Katalinić, Šalov
  

Trener: Tomislav Ivić

• 1992.: Slavica, Vladislavić, Novaković, Štimac, Abazi, S. Bilić, Jeličić, Miše, Mornar, Vučević, Kozniku, Mihačić, Andrijašević, Ivica, Španjić, Osibov
  

Trener: Stanko Poklepović

• 1993./94.: Mihačić, Vladislavić, Mladinić, Španjić, Hibić, Pralija, Rapaić, Miše, Erceg, Računica, Kozniku, Butorović, Vulić, Mornar, Balajić, Osibov
  

Trener: Ivan Katalinić

• 1994./95.: Gabrić, Butorović, Peršon, Hibić, Štimac, Andrijašević, Vulić, Rapaić, Mornar, Asanović, Meštrović, Slavica, Računica, Pralija, Erceg, Vučević
  

Trener: Ivan Katalinić

• 2000./01.: Pletikosa, Miladin, Rendulić, Sablić, Carević, Miše, Đolonga, Đuzelov, Musa, Leko, Deranja, Bošnjak, Andrić, Bubalo, M. Bilić, Lalić
  

Trener: Petar Nadoveza, Zoran Vulić

• 2003./04.: Balić, Miladin, Vuković, Vejić, Rukavina, Neretljak, Blatnjak, Carević, Andrić, Bule, Pralija, Krpan, Turković, Deranja

Trener: Zoran Vulić, Petar Nadoveza

• 2004./05.: Kale, Balić, Vejić, Rukavina, Vučko, Žilić, Đolonga, Bartulović, Šuto, Damjanović, Pralija, Leko, Kranjčar, Biščević, Munhoz, Bušić, Blatnjak, Lovrek, Rački, Turković, Dragičević

Treneri: Ivan Katalinić, Blaž Slišković, Igor Štimac

Hajduk u završnicama kupa

Sezona	Pobjednik	Finalist	Rezultat	Grad / Stadion
Kup Hrvatske
1992/93.	Hajduk	Croatia Zagreb 1	4:1	Split / Poljud
			1:2	Zagreb / Maksimir
1994/95.	Hajduk	Croatia Zagreb 1	3:2	Split / Poljud
			1:0	Zagreb / Maksimir
1999/00.	Hajduk	Dinamo Zagreb	2:0	Split / Poljud
			0:1	Zagreb / Maksimir
2000/01.	Dinamo Zagreb	Hajduk	2:0	Zagreb / Maksimir
			1:0	Split / Poljud
2002/03.	Hajduk	Uljanik Pula 2	1:0	Pula / Aldo Drosina
			4:0	Split / Poljud
2004/05.	Rijeka	Hajduk	2:1	Rijeka / Kantrida
			1:0	Split / Poljud
2007/08.	Dinamo Zagreb	Hajduk	3:0	Zagreb / Maksimir
			0:0	Split / Poljud
2008/09.	Dinamo Zagreb	Hajduk	3:0	Zagreb / Maksimir
			0:3 (4:3 11m)	Split / Poljud
2009/10.	Hajduk	Šibenik	2:1	Split / Poljud
			2:0	Šibenik / Šubićevac
Kup Jugoslavije
1953.	BSK Beograd 3	Hajduk	2:0	Beograd / JNA
1955.	BSK Beograd 3	Hajduk	2:0	Beograd / JNA
1962/63.	Dinamo Zagreb	Hajduk	4:1	Beograd / JNA
1966/67.	Hajduk	Sarajevo	2:1	Split / Stari plac
1968/69.	Dinamo Zagreb	Hajduk	3:2	Beograd / JNA
			3:0	Beograd / JNA
1971/72.	Hajduk	Dinamo Zagreb	2:1	Beograd / JNA
1973.	Hajduk	Crvena Zvezda Beograd	1:1	Split / Stari plac
			1:2	Beograd / Crvena Zvezda
1974.	Hajduk	Borac Banja Luka	1:0	Beograd / JNA
1975/76.	Hajduk	Dinamo Zagreb	1:0	Beograd / Crvena Zvezda
1976/77.	Hajduk Split	Budućnost Titograd 4	2:0	Beograd / Crvena Zvezda
1983/84.	Hajduk	Crvena Zvezda Beograd	2:1	Split / Poljud
			0:0	Beograd / Crvena Zvezda
1986/87.	Hajduk	Rijeka	1:1 (9-8 11m)	Beograd / JNA
1989/90.	Crvena Zvezda Beograd	Hajduk	1:0	Beograd / JNA
1990/91.	Hajduk	Crvena Zvezda Beograd	1:0	Beograd / JNA

Napomene za imena klubova:
¹ Croatia je današnji Dinamo
² Uljanik je današnja Istra 1961
³' BSK je današnji OFK
⁴ Budućnost Titograd je današnja Budućnost Podgorica

Hajduk u europskim natjecanjima

Podrobniji članak o temi: HNK Hajduk u međunarodnim natjecanjima

Nastupi

• 1967./68., Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Hajduk - Tottenham 0:2, 3:4

• 1970./71., Kup velesajamskih gradova:
  • 1. kolo: Hajduk - Slavia Sofija 3:0, 0:1
    
  • 2. kolo: Vitória Setúbal - Hajduk 2:0, 1:2

• 1971./72. Kup prvaka:
  • Pretkolo: Valencia - Hajduk 0:0, 1:1

• 1972./73. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Hajduk - Fredrikstad 1:0, 1:0
    
  • 2. kolo: Wrexham - Hajduk 3:1, 0:2
    
  • Četvrtfinale: Hibernian - Hajduk 4:2, 0:3
    
  • Polufinale: Leeds United - Hajduk 1:0, 0:0

• 1974./75. Kup prvaka:
  • 1. kolo: Hajduk - Keflavik 7:1, 2:0
    
  • 2. kolo: Hajduk - Saint-Étienne 4:1, 1:5

• 1975./76. Kup prvaka:
  • 1. kolo: Floriana - Hajduk 0:5, 0:3
    
  • 2. kolo: Hajduk - Molenbeek 4:0, 3:2
    
  • Četvrtfinale: Hajduk - PSV Eindhoven 2:0, 0:3

• 1976./77. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Lierse - Hajduk 1:0, 0:3
    
  • 2. kolo: Atlético Madrid - Hajduk 1:0, 2:1

• 1977./78. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Dundalk - Hajduk 1:0, 0:4
    
  • 2. kolo: Diósgyőr - Hajduk 2:1, 1:2 ( 11m - 4:6 )
    
  • Četvrtfinale: Austria Beč - Hajduk 1:1, 1:1 ( 11m - 4:0 )

• 1978./79. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Hajduk - Rapid Beč 2:0, 1:2
    
  • 2. kolo: Hajduk - Arsenal 2:1, 0:1

• 1979./80. Kup prvaka:
  • 1. kolo: Hajduk - Trabzonspor 1:0, 1:0
    
  • 2. kolo: Vejle - Hajduk 0:3, 2:1
    
  • Četvrtfinale: HSV - Hajduk 1:0, 2:3

• 1981./82. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Hajduk - VfB Stuttgart 3:1, 2:2
    
  • 2. kolo: Beveren - Hajduk 2:3, 2:1
    
  • 3. kolo: Valencia - Hajduk 5:1, 1:4

• 1982./83. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Zurrieq - Hajduk 1:4, 0:4
    
  • 2. kolo: Hajduk - Bordeaux 4:1, 0:4

• 1983./84. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Universitatea - Hajduk 1:0, 0:1
    
  • 2. kolo: Honved - Hajduk 3:2, 0:3
    
  • 3. kolo: (onda dio ) Radnički - Hajduk 0:2, 0:2
    
  • Četvrtfinale: Sparta Prag - Hajduk 1:0, 0:2
    
  • Polufinale: Hajduk - Tottenham 2:1, 0:1

• 1984./85. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: (onda kao ) Dinamo Moskva - Hajduk 1:0, 5:2

• 1985./86. Kup UEFA:
  • 1. kolo: Hajduk - Metz 5:1, 2:2
    
  • 2. kolo: Torino - Hajduk 1:1, 1:3
    
  • 3. kolo: (onda kao ) Dnjipro - Hajduk 0:1, 0:2
    
  • Četvrtfinale: Hajduk - Waregem 1:0, 0:1

• 1986./87. Kup UEFA:
  • 1. kolo: OFI - Hajduk 1:0, 0:4
    
  • 2. kolo: Hajduk - Trakia Plovdiv 3:1, 2:2
    
  • 3. kolo: Dundee United - Hajduk 2:0, 0:0

• 1987./88. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Aalborg - Hajduk 1:0, 0:1 ( 11m - 2:4 )
    
  • 2. kolo: Olympique Marseille - Hajduk 4:0, 3:0
    • Zbog divljanja publike i bacanja suzavca na teren u uzvratnoj utakmici na Poljudu klub je kažnjen zabranom nastupa u Europi sljedeće dvije godine. Utakmica na kojoj je rezultat bio 2:0 za Hajduk registrirana je rezultatom 3:0 za Marseille.

• 1991./92. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Hajduk - Tottenham 1:0, 0:2
    • Domaći susret Hajduk je, zbog Domovinskog rata, igrao u Linzu.

• 1993./94. Kup pobjednika kupova:
  • 1. kolo: Hajduk - Ajax 1:0, 0:6
    • Domaći susret Hajduk je, zbog Domovinskog rata, igrao u Ljubljani.

• 1994./95. Liga prvaka:
  • Pretkolo: Legia - Hajduk 0:1, 0:4
    • Skupina C:
  • Hajduk - Benfica 0:0 (0:0)
  • Steaua - Hajduk 0:1 (0:0)
  • Hajduk - Anderlecht 2:1 (1:0)
  • Anderlecht - Hajduk 0:0 (0:0)
  • Benfica - Hajduk 2:1 (1:0)
  • Hajduk - Steaua 1:4 (0:3)
    • 1. S.L. Benfica 9
    • 2. Hajduk 6
    • 3. Steaua 5
    • 4. R.S.C. Anderlecht 4
  • Četvrtfinale: Hajduk - Ajax 0:0, 0:3

• 1995./96. Liga prvaka:
  • Pretkolo: Panathinaikos - Hajduk 0:0, 1:1
    • Domaću utakmicu Hajduk je igrao u Rijeci, zbog pritiska grčkog kluba radi izbjegavanja (navodne) ratne opasnosti.

• 1996./97. Kup UEFA:
  • 1. pretkolo: Zimbru - Hajduk 0:4, 1:2
  • 2. pretkolo: Hajduk - Torpedo Moskva 1:0, 0:2

• 1997./98. Kup UEFA:
  • 1. pretkolo: Grevenmacher - Hajduk 1:4, 0:2
  • 2. pretkolo: Hajduk - Malmö 3:2, 2:0
  • 1. kolo: Schalke 04 - Hajduk 2:0, 3:2

• 1998./99. Kup UEFA:
  • 2. pretkolo: Hajduk - Malmö 1:1, 2:1
  • 1. kolo: Fiorentina - Hajduk 2:1, 0:0

• 1999./00. Kup UEFA:
  • 2. pretkolo: Hajduk - F91 Dudelange 5:0, 1:1
  • 1. kolo: Hajduk - Levski Sofija 0:0, 0:3

• 2000./01. Liga prvaka:
  • 2. pretkolo: Hajduk - Dunaferr 0:2, 2:2

• 2001./02. Liga prvaka:
  • 2. pretkolo: Ferencváros - Hajduk 0:0, 0:0 ( 11m - 5:6 )
  • 3. pretkolo: Hajduk - Mallorca 1:0, 0:2
• Kup UEFA:
  • 1. kolo: Hajduk - Wisla Krakow 2:2, 0:1

• 2002./03. Kup UEFA:
  • 2. pretkolo: Hajduk - GI Gotu 3:0, 6:0
  • 1. kolo: Hajduk - Fulham 0:1, 2:2

• 2003./04. Kup UEFA:
  • 2. pretkolo: Haka - Hajduk 2:1, 0:1
  • 1. kolo: Grasshopper - Hajduk 1:1, 0:0
  • 2. kolo: Roma - Hajduk 1:0, 1:1

• 2004./05. Liga prvaka:
  • 2. pretkolo: Hajduk - Shelbourne 3:2, 0:2

• 2005./06. Liga prvaka:
  • 2. pretkolo: Debrecen - Hajduk 3:0, 5:0

• 2007./08. Kup UEFA:
  • 1. pretkolo: Budućnost - Hajduk 1:1, 0:1
  • 2. pretkolo: Hajduk - Sampdoria 0:1, 1:1

• 2008./09. Kup UEFA:
  • 1. pretkolo: Hajduk - Birkirkara 4:0, 3:0
  • 2. pretkolo: Deportivo - Hajduk 0:0, 2:0

• 2009./10. UEFA Europska liga:
  • 3. pretkolo: Žilina - Hajduk 1:1, 1:0

• 2010./11. UEFA Europska liga:
  • Pretkola:
  • 3. pretkolo: Dinamo (B) - Hajduk 3:1, 0:3
  • 4. pretkolo: Hajduk - Unirea 4:1, 1:1
    • Skupina G :
  • 1. kolo: AEK - Hajduk 3:1
  • 2. kolo: Hajduk - Anderlecht 1:0
  • 3. kolo: FC Zenit - Hajduk 2:0
  • 4. kolo: Hajduk - FC Zenit 2:3
  • 5. kolo: Hajduk - AEK 1:3
  • 6. kolo: Anderlecht - Hajduk 2:0

Statistika

• Dosad je u 162 službena međunarodna susreta Hajduk zabilježio 69 pobjeda, 32 neodlučenim ishodom i 61 poraza. Gol-razlika je pozitivna, sa 237 postignuta i 194 primljena pogodka.

• Najbolji klupski strijelac u europskim kupovima je Zlatko Vujović sa 19 pogodaka.

• Najviše se puta, čak 12, Hajduk susretao s klubovima iz Engleske i pritom ima negativan skor od 3 pobjede, 2 neodlučena ishoda i 7 poraza, uz to da nikada nije uspio proći u sljedeće kolo.

• U dosadašnjim su susretima "Bili" bar jednom uspjeli pobijediti nekog predstavnika iz svih država s kojima su igrali, s izuzetkom Švicarske (2 neriješene s Grasshoppersima) i Slovačke (s ukupnim rezultatom od 2:1 eliminacija od Žiline).

• Na Poljud u europskim službenim međunarodnim natjecanjima nisu dolazili predstavnici iz Litve, Latvije, Estonije, Sjeverne Irske, Bjelorusije, Izraela, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Albanije, Lihtenštajna, San Marina, Slovenije i Andore.

Igrači i treneri

Pored igrača iz Hrvatske, u Hajduku su igrali i igrači iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Albanije, Italije (iako Hrvat, vratar O. Gazzari je imao talijansko državljanstvo), Češke, Rusije, Liberije, Australije, Kanade, Urugvaja, Mađarske itd. od kojih su neki mnogi igrali i za reprezentacije svojih država.

Od trenera iz Hrvatske, Hajduka su trenirali i treneri iz Češke, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Austrije i Bugarske, od kojih su neki bili i treneri predstavničkih vrstâ svojih zemalja i velikih klubova općenito.

Treneri kroz povijest

1911. - 1992.
bio trenerom od - do	Drž.	Trener	Uspjesi
1911.		Oldrich Just
1912.		Josip Šwagrovsky
1913.		Otto Bohata
1914.		Norbert Zajiček
1915. - 1918.		Zdenko Jahn
1919.		Karel Stiasny
1920.		Rudolf Štapl
1920.		Frano Zoubek
1921.		Franz Mantler
1922.		Jindrich Šoltis
1922.		Vaclav Pinc
1923.		Jaroslav Bohata
1923. - 1930.		Luka Kaliterna	2 prvenstva
1930.		Erwin Puschner
1930. - 1936.		Luka Kaliterna
1936.		Ante Blažević
1937.		Karel Senecky
1937.		Luka Kaliterna
1938. - 1939.		Iles Spitz
1939. - 1940.		Ljubo Benčić
1940.		Jiři Sobotka
1940.		Ljubo Benčić
1941.		Jiři Sobotka	1 prvenstvo
1941. - 1948.		Ljubo Benčić	3 prvenstva
1948. - 1951.		Luka Kaliterna	1 prvenstvo
1951.		Branko Bakotić
1952. - 1954.		Jozo Matošić	1 prvenstvo
1954. - 1955.		Aleksandar Tomašević	1 prvenstvo
1955. - 1956.		Ljubo Benčić
1956. - 1958.		Frane Matošić
1958. - 1959.		Ive Radovniković
1959. - 1961.		Milovan Ćirić
1961. - 1962.		Leo Lemešić
1962.		Florijan Matekalo
1963.		Lenko Grčić
1963. - 1964.		Milovan Ćirić
1964.		Ozren Nedoklan
1965.		Frane Matošić
1965. - 1969.		Dušan Nenković	1 nacionalni kup
1969. - 1971.		Slavko Luštica	1 prvenstvo
1972.		Tomislav Ivić	1 nacionalni kup
1972.		Branko Zebec
1973. - 1976.		Tomislav Ivić	3 nacionalna kupa i 2 prvenstva
1976. - 1977.		Josip Duvančić	1 nacionalni kup
1977. - 1978.		Vlatko Marković
1978. - 1980.		Tomislav Ivić	1 prvenstvo
1980. - 1982.		Ante Mladinić
1982. - 1984.		Petar Nadoveza	1 nacionalni kup
1984. - 1985.		Stanko Poklepović
1986.		Sergije Krešić
1986. - 1987.		Joško Skoblar	1 nacionalni kup
1987.		Marin Kovačić
1987.		Ivan Vucov
1988. - 1989.		Petar Nadoveza
1990.		Luka Peruzović
1991. - 1992.		Joško Skoblar	1 nacionalni kup

HNL
bio trenerom od - do	Drž.	Trener	Uspjesi	HNL/kup	Europa
1992., 1992./93.		Stanko Poklepović	1 prvenstvo, 1 superkup	29-17-5	1-0-1
1992./93. - 1995./96.		Ivan Katalinić	2 prvenstva, 2 kupa, 2 superkupa	71-27-15	5-5-4
1995./96.		Mirko Jozić		13-3-4	0
1996./97.		Ivan Buljan		20-7-7	3-0-1
1997./98.		Luka Bonačić		9-0-1	4-0-2
1997./98.		Tomislav Ivić		3-1-0	0
1997./98.		Luka Bonačić		7-3-7	0
1997./98.		Zoran Vulić		1-2-3	0
1998./99., 1999./00.		Ivan Katalinić		27-11-8	2-4-2
1999./00.		Ivica Matković		13-8-3	0
1999./00., 2000./01.		Petar Nadoveza	1 nacionalni kup	6-3-4	0-1-1
2000./01.		Zoran Vulić	1 prvenstvo	22-7-7	0
2001./02.		Nenad Gračan		12-2-2	1-3-2
2001./02.		Slaven Bilić		11-4-2	0
2002./03., 2003./04.		Zoran Vulić	1 nacionalni kup	53-9-11	3-4-3
2003./04.		Petar Nadoveza	1 prvenstvo, 1 superkup	3-0-0	0
2004./05.		Ivan Katalinić		2-1-2	1-0-1
2004./05.		Blaž Slišković		14-3-6	0
2004./05.		Igor Štimac	1 prvenstvo	4-5-3	0
2005./06.		Miroslav Blažević	1 superkup	3-2-3	0-0-2
2005./06.		Ivan Gudelj		5-6-3	0
2005./06.		Luka Bonačić		5-4-7	0
2006./07.		Zoran Vulić		22-4-5	0
2006./07., 2007./08.		Ivan Pudar		6-5-1	1-1-1
2007./08.		Sergije Krešić		4-1-3	0-1-0
2007./08.		Robert Jarni		12-7-8	0
2008./09.		Goran Vučević		7-2-4	2-1-1
2008./09., 2009./10.		Ante Miše		7-2-0	0-0-0
2009./10.		Edoardo Reja		11-3-3	0
2009./10., 2010./11.		Stanko Poklepović	1 nacionalni kup	19-8-4	3-1-3
2010./11.		Goran Vučević		5-2-6	0-0-3
2010./11.		Ante Miše		2-1-2	0
2011./12.		Krasimir Balakov		0-0-0	0

Najznačajniji igrači

Vratari
Broj	Drž.	Igrač	Vrijeme u Hajduku	Nastupi(golovi)	Položaj
1		Vladimir Beara	1947. - 1955.	136 (0)	vratar
1		Ivan Katalinić	1971. - 1979.	122 (0)	vratar
1		Ivan Pudar	1979. - 1990.	187 (0)	vratar
1		Zoran Simović	1980. - 1984.	84 (0)	vratar
1		Tonči Gabrić	1986. - 1987./1994. - 1999.	102 (2)	vratar

Braniči
Broj	Drž.	Igrač	Vrijeme u Hajduku	Nastupi(golovi)	Položaj
		Jozo Matošić	1931. - 1941.	471 (53)	lijevi bek
5		Slavko Luštica	1940. - 1956.	634 (86)	obrambeni igrač
5		Dragan Holcer	1967. - 1975.	215 (0)	stoper
2		Vilson Džoni	1967. - 1977.	207 (8)	desni branič
6		Ivan Buljan	1967. - 1977.	192 (14)	obrambeni igrač
4		Luka Peruzović	1969. - 1980./1986. - 1988.	233 (9)	stoper
11		Robert Jarni	1986. - 1991.	128 (17)	lijevi branič/vezni
6		Slaven Bilić	1988. - 1993./2000.	117 (11)	stoper

Vezni igrači
Broj	Drž.	Igrač	Vrijeme u Hajduku	Nastupi(golovi)	Položaj
10		Jiři Sobotka	1940. - 1941.	42 (28)	lijevi vezni
6		Ante Žanetić	1955. - 1960.	250 (41)	half
10		Jurica Jerković	1968. - 1978.	250 (71)	lijevi vezni
8		Dražen Mužinić	1971. - 1980.	277 (13)	vezni igrač
9		Branko Oblak	1973. - 1975.	35 (9)	vezni igrač
4		Ivan Gudelj	1977. - 1986.	175 (34)	vezni igrač
11		Zoran Vulić	1979. - 1988./1993. - 1995.	188 (29)	vezni igrač
8		Blaž Slišković	1981. - 1986.	101 (23)	desni vezni
10		Aljoša Asanović	1984. - 1990./1994. - 1995./2000.	153 (37)	lijevi vezni
11		Milan Rapaić	1991. - 1996./2003.	95 (23)	lijevi vezni

Napadači
Broj	Drž.	Igrač	Vrijeme u Hajduku	Nastupi(golovi)	Položaj
		Ljubo Benčić	1921. - 1935.	353 (355)	napadač
		Vladimir Kragić	1929. - 1940.	354 (266)	napadač
10		Frane Matošić	1935.-1939./1940.-1941./1944.-1956.	739 (729)	napadač
10		Bernard Vukas	1947. - 1957./1959. - 1963.	267 (94)	napadač
9		Andrija Anković	1958. - 1966.	146 (64)	napadač
9		Petar Nadoveza	1963. - 1973.	217 (108)	napadač
11		Ivica Šurjak	1971. - 1981.	272 (52)	napadač
7		Slaviša Žungul	1971. - 1979.	178 (82)	napadač
7		Zlatko Vujović	1976. - 1986.	240 (121)	napadač
11		Alen Bokšić	1987. - 1991.	95 (27)	napadač
11		Ardian Kozniku	1990. - 1994.	98 (44)	napadač

Predsjednici

od - do	Drž.	Predsjednik	Uspjesi
1911. - 1912.		dr. Kruno Kolombatović
1912. - 1913.		Ante Katunarić
1913.		dr. Grga Anđelović
1913.		Ante Katunarić
1913. - 1921.		Vladimir Šore
1921.		dr. Silvije Matulić
1921. - 1923.		dr. Vjekoslav Fulgosi
1923. - 1924.		dr. Antun Grgin
1924. - 1925.		dr. Vjekoslav Fulgosi
1925. - 1926.		dr. Silvije Bulat
1926. - 1927.		dr. Antun Grgin	1 prvenstvo
1927. - 1930.		dr. Ante Kovačić Šibiškin	1 prvenstvo
1930. - 1932.		Inž. Žarko Dešković
1932. - 1933.		dr. Ante Starčević
1933. - 1936.		dr. Vjenceslav Celigoj
1936.		Inž. Fabjan Kaliterna
1936. - 1938.		dr. Pave Kamber
1938.		Inž. Mihovil Miće Novak
1938. - 1939.		Inž. Petar Machiedo
1939. - 1941. / 1944. - 1945.		Janko Rodin	1 prvenstvo
1945. - 1946.		Humbert Faris	1 prvenstvo
1946. - 1947.		Nikola Papić
1947. - 1949.		Humbert Faris
1949.		Ivo Raić
1950. - 1953.		Marin Vidan	2 prvenstva
1953. - 1958.		Marko Markovina	1 prvenstvo
1958. - 1962.		Petar Alfirević
1962. - 1964.		Petar Rončević
1964. - 1966.		Josip Košta
1966. - 1970.		Josip Gribulić	1 kup
1970. - 1980.		Tito Kirigin	4 prvenstva, 5 kupova
1980. - 1981.		Ante Skataretiko
1981. - 1984.		Ivo Šantić	1 kup
1984. - 1985.		Anton Kovač
1985. - 1986.		Joško Vidošević
1986. - 1988.		Vlado Bučević	1 kup
1988. - 1990.		Kolja Marasović
1990. - 1992.		dr. Stjepan Jukić Peladić	1 kup
1992. - 1996.		Nadan Vidošević	3 prvenstva, 2 kupa, 4 superkupa
1996. - 1997.		Anđelko Gabrić
1997. - 2000.		Željko Kovačević	1 kup
2000. - 2007.		Branko Grgić	3 prvenstva, 1 kup, 2 superkupa
2008.		Željko Jerkov
2008. - 2009.		Mate Peroš
2009. - 2010.		Joško Svaguša	1 kup
2010. - 2011.		Josip Grbić
2011. -		Hrvoje Maleš

Klupski rekordi

• Najbolji start prvenstva: 2006/07. - 7 pobjeda izareda; niz je prekinut porazom u gostima od "Osijeka", koji nakon te utakmice više od 7 utakmica nije ostvario pobjedu

• Najveća pobjeda: U Hrvatskoj 10:0 protiv NK Radnika, a u Jugoslaviji 12:1 protiv Vardara

Nagrade i priznanja

• U drugom je svjetskom ratu klub dobio naslov "Počasne momčadi slobodne Francuske".

• Na kraju svake sezone najborbenijem se igraču daje nagrada Torcide - prsten Hajdučko srce.

• Prije susreta Kupa UEFE sa Romom, 2003., cijelu momčad i upravu kluba primio je papa Ivan Pavao II.

• Hajdukovi igrači osvojili su 11 olimpijskih medalja.

• 1980. godine klub je dobio najvišu nagradu Hrvatskog nogometnog saveza, Trofej podmlatka.

• 1986. godine Hajduk je primio Državnu nagradu za šport "Franjo Bučar".

Knjige o "Hajduku"

• Šime Poduje; Veljko Poduje, Leo Lemešić: Hajduk u Južnoj Americi, Narodna tiskara Novo doba, Split, 1931.
• Šime Poduje i ostali: Nogometni klub Hajduk 1911. - 1951., NK Hajduk, Split, 1951.
• Šime Poduje i ostali: Pola stoljeća Hajduka, NK Hajduk, Split, 1961.
• Miljenko Smoje: Hajdučka legenda, Nakladni zadod Marko Marulić, Split, 1971.
• Srećko Eterović; Ivica Grubišić; Frane Jurić; Gojko Škrbić; Nikica Vukašin: Hajduk - Split, 1911. - 1977., NK Hajduk, 1977.
• Srećko Eterović; Zdravko Reić; Nikica Vukašin: Hajduk - Split, 1911. - 1981., NK Hajduk, 1981.
• Srećko Eterović: Ratnim stazama Hajduka, NK Hajduk, 1989.
• Jurica Gizdić: Iz bijelog u državni dres, Libera editio, Zagreb/Split, 2004., ISBN 953-98471-7-6
• Jurica Gizdić: Hajduk u službenim natjecanjima, HNK Hajduk, Split, 2006., ISBN 953-95255-0-0

Poveznice

• Dodatak:Popis igrača HNK Hajduk Split
• Dodatak:Popis pjesama posvećenih HNK Hajduku iz Splita
• HNK Hajduk do 1991.
• HNK Hajduk u Republici Hrvatskoj
• HNK Hajduk u međunarodnim natjecanjima

Vanjske poveznice

• HNK Hajduk - Split -- Službena stranica (hrv.)
• Stranica navijačke skupine Torcida (hrv.)
• HNK Hajduk Neslužbena stranica (hrv.)
• Videoblog - Navijaci Hajduka (engl.)
• Stara murva (na slici skroz desno gore)
• I campioni di Spalato un osso duro per tutti