Bajkalsko jezero
|
|
|
|---|---|
 |
|
| Lokacija | Karta Bajkalskog jezera. |
| Koordinate | 53°13′″N 107°45′″E / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator <Koordinate: 53°13′″N 107°45′″E / Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < Pogrješka u predlošku: Neočekivani operator < |
| Površina | 31.494 km² |
| Zapremina | 23.600 km³ |
| Najveća dubina | 1637 m |
| Nadmorska visina | 455 m |
| Najveća širina | 80 km |
| Najveća dužina | 636 km |
| Vrsta jezera | jezero rasjeline (tektonsko). |
| Pritoci | Selenga, Čikoj, Hilok, Uda, Barguzin, Gornja Angara |
| Ulijeva se u | u rijeku Angaru |
| Države |  Rusija |
Bajkalsko jezero (ruski: О́зеро Байка́л) u azijskom dijelu Ruske Federacije najstarije je jezero (oko 25 milijuna godina), i ujedno najdublje (oko 1700 m) jezero na svijetu. Upravno se nalazi u dvije upravne jedinice, u Irkutskoj oblasti i u Burjatskoj. U njega utječe čak 500 rijeka, a izvire samo jedna rijeka, Angara[1]
Ime dolazi od tatarskog "bai-kul", "bogato jezero", a poznato je i pod nazivom "Plavo sibirsko oko". S obzirom na svoju izrazitu dubinu od 1637m i veliku površinu (31.500 km2), zaprema više od 20% svjetskih zaliha slatke vode u tekućem stanju (dakle, ne uključujući ledenjake).
Voda Bajkalskog jezera se koristi za piće. Tijekom zime, kada je cijela površina jezera prekrivena debelom ledenom korom, režu se kocke leda i raznose na prodaju po okolnim naseljima. Također u to vrijeme (od siječnja do svibnja), jezerom se odvija automobilski, kamionski i drugi prijevoz. Zbog veličine jezera, malo je vjerojatno da ćete naići na neki drugi automobil, pa je vožnja prilično sigurna. Led je tu dubok od 30 cm, pa do nekoliko metara.
Bioraznolikost [uredi]
|
Bajkalsko jezero |
|
|---|---|
 Svjetska baština - UNESCO |
|
 |
|
| Rusija |
|
| Godina uvrštenja: | 1996. (22. zasjedanje) |
| Vrsta: | Prirodno dobro |
| Mjerilo: | vii, viii, ix, x |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | UNESCO |
Zbog svoje starosti i izoliranosti nastala je jedna od najbogatijih slatkovodnih fauna koja je nezaobilazna u proučavanju evolucije. U jezeru i oko njega nalazi se mnoštvo jedinstvenih biljnih i životinjskih vrsta zbog čega se često naziva i "Ruski Galapagos". Jezero je dom za više od 1085 vrsta biljaka i 1550 vrsta životinja od kojih je skoro 80% endemskih vrsta. Od biljaka ti je i močvarski osat (Cirsium palustre), čije je ovo najistočnije nalazište[2]. Oko 80-90% biomase u jezeru čini endemska vrsta zooplanktona, Epischura baikalensis[3]. Jedna od životinjskih vrsta je i bajkalski tuljan (Phoca sibirica), rijetka vrsta slatkovodnog tuljana. Zbog njihova skupocjenog krzna, česta su meta brojnih krivolovaca[4] Od riba najznačajnije su: omul (Coregonus autumnalis migratorius), dvije vrste golomjanke ili tzv. bajkalske uljne ribe (Comephorus baicalensis i C. dybowskii), dvije vrste lososa (Thymallus arcticus baicalensis i Salmonidae baicalensis), te bajkalska jesetra (Acipenser baerii baicalensis), sve endemske vrste velike komercijalne vrijednosti. Od beskralješnjaka tu su crvi virnjaci (Turbellaria), puževi i rakovi postranice (Amphipoda)
Izvori [uredi]
- ↑ http://hrskole.com/u_obraz.afp?!_1L70SIQ61&SifraObraz=5
- ↑ C. Michael Hogan, Marsh Thistle: Cirsium palustre, 2009., GlobalTwitcher.com, ed. N. Strömberg
- ↑ [Zooplankton i ekosustav Bajkalskog jezera] (rus.) Posjećeno 2. veljače 2011.
- ↑ Peter Saundry, Baikal seal, 2010., Encyclopedia of Earth. Topic ed. C. Michael Hogan, Ed. in chief C. NCSE, Washington DC. (engl.) Posjećeno 2. veljače 2011.
Ostali projekti [uredi]
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bajkalsko jezero |
